Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA
III JUSEM
ZBORNIK IZVODA
TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA
III JUSEM
I Sekcija
GENETIKA I OPLEMENJIVANJE GAJENIH BILJAKA
Pavlović M., Kuburović M.
Dosadašnji rezultati u oplemenjivanju ozime pšenice u centru za strna žita Kragujevac
Kobiljski B., Denčić S.
Đurić N., Prodanović S., Protić R.
Genetička analiza nasleđivanja osobina hibrida F1 generacije pšenice nastalih dialelnim ukrštanjem
Živanović T., Prodanović S., Šurlan-Momirović Gordana
Rekurentna selekcija i heterozis kukuruza
Stanković G., Trifunović B.V., Trifunović V.
Boćanski J., Petrović Z.
Genetička analiza dužine i širine zrna kukuruza (Zea mays L.)
Kovačev L., Čačić N., Mezei Snežana, Sklenar P., Nagl Nevena
Oplemenjivanje šećerne repe - stanje, mogućnosti i ograničenja
Kuzeuski Janja, Krstanović S., Ivanović M., Krstić Branka
Promena hemijskog sastava korena kao rani indikator rizomanije šećerne repe
Marinković R., Dozet B., Jovanović D.
Heterozisni efekat za visinu biljke i prečnik glave kod suncokreta (H. annuus L.)
Miladinović J., Hrustić Milica, Vidić M., Tatić M., Žarković Jelena
Oplemenjivanje soje: efikasnost klasičnih metoda selekcije u oplemenjivanju na prinos
Srebrić Mirjana
Marjanović-Jeromela Ana, Škorić D., Marinković R.
Efekat heterozisa za broj ljuski i prinos semena po biljci kod uljane repice (Brassica napus L.)
Zečević B., Stevanović D., Miladinović Z., Đorđević R.
Ocena germplazme paprike (Capsicum annuum L.) iz kolekcije centra za povrtarstvo
Zdravković Jasmina, Marković Z., Mijatović Mirjana, Cvikić D.
Prekid sazrevanja paradajza za očuvanje čvrstine ploda
Pavlović Ksenija
Genealogija novih jugoslovenskih veoma ranih stonih sorti vinove loze
Isajev V, Tucović A.
Janković Snežana, Protić R., Prodanović S.
Nasleđivanje mase zrna klasa rod hibrida pšenice F1 i F2 generacije
Kraljević-Balalić Marija, Petrović Sofija, Dimitrijević M.
Efekat gena za žetveni indeks pšenice (Triticum aestivum ssp. vulgare)
Pavlović Ksenija, Kišgeci J., Anđelković M.
Rončević P., Denčić S., Kobiljski B.
Jankulovski D., Stojkovski C., Demirovska Verica, Jakimov D., Čavadarova Mikica, Glogorov V.
Poboljšanje sortne osobine paprike kurtovska kapija odabiranjem i analizom početnog materijala
Knežević D., Zečević Veselinka
Genetička čistoća semena kod sorti pšenice (Triticum aestivum L.)
Lopandić D.
Vračarević Maja, Damnjanović Jelena, Prodanović S.
Deletić N., Burić V, Gudžić N.
Hladni Nada, Škorić D., Kraljević-Balalić Marija
Kombinirajuće sposobnosti za komponente prinosa suncokreta
Jocić S., Škorić D., Molnar I.
Kombinacione sposobnosti za širinu, dužinu i broj brakteja suncokreta
Joksimović J., Atlagić Jovanka, Škorić D.
Efekat gena i kombinacione sposobnosti za prečnik glave rod nekih inbred linija suncokreta
Jovanović D., Škorić D., Marinković R., Dozet B.
Varijabilnost nekih komponenti prinosa semena suncokreta u različitim generacijama samooplodnje
Atlagić Jovanka
Berenji J., Sikora V.
Selekcija konoplje na povećani sadržaj vlakna
Katić S., Mihailović V, Vasiljević Sanja, Pataki I.
Međuzavisnost komponenti prinosa lucerke
Lugić Z., Radović Jasmina, Tomić Zorica, Jevtić G.
Varijabilnost crvene deteline (Trifolium pratense L.) za važnija agronomska svojstva
Vasiljević Sanja1, Šurlan-Momirović Gordana2, Katić S.1, Lukić D.1
Radenović B.
Ispitivanje važnijih osobina semena krmne galege sorte YU Margarita
Cvikić D., Zdravković Jasmina, Đorđević R., Pavlović N., Zdravković M.
Sušić Z., Zdravković Jasmina, Stanković Ljiljana, Sretenović-Rajičić Tatjana
Ivančević Mirjana, Zdravković Jasmina, Marković Z., Stevanović D.
Nasleđivanje zametanja plodova na prvoj cvetnoj grani paradajza
Vasić Mirjana
Oplemenjivanje pasulja obojenog zrna iz odomaćenih populacija
Pavlović N., Ivančević Mirjana, Cvikić D., Sušić Z., Šurlan-Momirović Gordana
Varijabilnost i koeficijent heritabilnosti indeksa oblika lukovica crnog luka
Damnjanović Jelena, Zečević B., Vračarević Maja
Ocena heterozisa za prinos i komponente prinosa F1 hibrida plavog patlidžana (Solarium melongena L.)
Dražić S., Ristić M.
Varijabilnost hemijskih svojstava pitome nane (Mentha x piperita L.)
Zdravković Jasmina, Stevanović D., Stanković Ljiljana, Pavlović N., Đorđević R.
Muminović Jasmina, Radović Gordana, Jelovac D.
Životna sposobnost semena kukuruza nakon višegodišnjeg čuvanja u banci gena
II Sekcija
BIOTEHNOLOGIJA
Prodanović S., Šurlan-Momirović Gordana, Pavković S.
Identifikacija genotipova primenom mikrosatelita
Berenji J.1 , Kišgeci J.
Transgene biljke - pro et contra
Kondić Ankica, Šesek S.
Korišćenje kalusne kulture za ispitivanje tolerantnosti genotipova pšenice prema suši
Šesek S., Kondić Ankica
Tolerantnost genotipova pšenice prema olovu u kulturi in vitro
Nikolić Zorica, Zlokolica Marija, Milošević Mirjana, Balešević-Tubić Svetlana, Vujaković Milka
Genetska divergentnost inbred linija kukuruza na osnovu izoenzimskih RAPD markera
Mezei Snežana, Čačić N., Kovačev L., Sklenar P., Nagl Nevena
Poboljšanje kombinacionih sposobnosti populacije C-8173 šećerne repe korišćenjem in vitro metoda
Vasić Dragana , Škorić D., Alibert G.
Zlokolica Marija, Milošević Mirjana, Nikolić Zorica, Galović Vladislava, Balešević-Tubić Svetlana, Vujaković Milka
Genetički markeri u zaštiti identiteta semena soje i kukuruza
Sretenović-Rajičić Tatjana, Ivančević Mirjana, Sušić Z., Pavlović N., Vinterhalter Branka
Genetičke transformacije familije Brassicacea
III Sekcija
INTERAKCIJA GENOTIP - SPOLJNA SREDINA
Pešić V., Kilčevski A.V., Ljubov Vladimirovna Hotileva
Uvod u ekološku selekciju biljaka
Dimitrijević M., Petrović Sofija
Adaptabilnost i stabilnost genotipa
Jovin P., Mirić M., Trifunović B., Mišović M., Pavlović R., Kaitović Z., Vidojković Z., Vesković M., Jovanović Z., Pavlov M.
Rezultati ispitivanja ZP hibrida kukuruza u makro ogledima 1997-1999. godine po rejonima proizvodnje
Sklenar P., Kovačev L., Čačić N.
Interakcija sorti šećerne repe i faktora spoljašnje sredine
Tomić Zorica, Sokolović D.
Potencijal produkcije semena sorti italijanskog ljulja K-13 i K-29-t iz dve žetve
Pavlović Ksenija, Anđelković M., Kišgeci J.
Promene produktivnosti nekih sorti ozime pšenice u zavisnosti od ekoloških uslova
Petrović Sofija, Dimitrijević M., Kraljević-Balalić Marija
Interakcija genotip/spoljna sredina i stabilnost žetvenog indeksa pšenice
Hristov N.J, Mladenov N., Kraljević-Balalić Marija, Dimitrijević M.
Efekat interakcije genotip/lokalitet na parametre kvaliteta pšenice
Radenović Č., Hojka Z., Vidojković Z., Selaković D., Pavlov M.
Proučavanje adaptacije rod linija i hibrida kukuruza
Sikora V, Berenji J.
Radivojević S., Obradović Smiljka, Kabić Dragica, Rožić R., Sabadoš V.
Bjelić V., Pavlović R., Stanković Lj.
Sortna ispitivanja cvekle u rejonu Beograda
Bjelić V, Rakonjac Vera, Živanović T.
Proučavanje inostranih sorata boranije u agroekološkim uslovima Srbije
Jevđović R., Radanović D.
IV Sekcija
FIZIOLOGIJA, BIOLOGIJA I EKOLOGIJA
Lomović S., Jelić M., Milivojević Jelena, Stojanović Jovanka
Stojanović Jelena, Stojanović Jovanka, Čulafić Ljubinka, Grubišić D.
Razlike među vrstama strnih žita u aktivnosti a-amilaze pri klijanju semena
Lekić S., Sabovljević R., Kerečki B.
Uticaj temperature na usvajanje vode kod semena kukuruza
Balešević-Tubić Svetlana, Milošević Mirjana, Škorić D., Nikolić Zorica, Malenčić D., Vujaković Milka, Zlokolica Marija
Promene u aktivnosti superoksid dizmutaze tokom starenja semena suncokreta
Đokić D., Stojanović Jovanka, Živanović Snežana
Vigor ponika pšenice zavisno od genotipa, mase i koncentracije azota u semenu
Rončević P., Hristov N.
Tolerantnost prema niskim temperaturama sorti i linija jare pšenice
Mićanović Danica, Raičević Vera, Kiković D., Knežević D., Dimitrijević Biljana
Identifikacija zemljišne mikroflore rod biljne vrste Triticum aestivum
Mićanović Danica, Hirsch Penny, Curnow P., Raičević Vera, Zečević Veselinka
Kolonizaciona analiza biljne vrste Triticum aestivum
Dodig D., Stojanović Z., Stanković S., Jović Miroslava
Uticaj suše na staklavost zrna i sadržaj proteina kod durum pšenice
Stanković S., Stojanović Z., Dodig D., Jović Miroslava
Raičević Vera, Mićanović Danica, Đorđević Snežana
Rizosferna mikroflora nekih žita
Biberdžić M.
Uticaj genotipa na dinamiku nalivanja semena kukuruza
Raičević Vera, Vasić G., Mićanović Danica
Azotofiksatori i njihova aktivnost u zonama rizosfere kukuruza
Biberdžić M., Lazović D., Jovović Z.
Dinamika formiranja lisne površine kukuruza u zavisnosti od genotipa i roka setve
Ilić Z., Jablanović M., Filipović Radmila, Biberdžić M.
Vujaković Milka, Milošević Mirjana, Zlokolica Marija, Balešević-Tubic Svetlana, Nikolić Zorica
Primena različitih tretmana za prekid mirovanja rod semena plavog patlidžana (Solanum melongena L.)
Šunic Lj., Ilić Z., Filipović Radmila
Dinamika cvetanja, oplodnje i formiranja tokom sazrevanja semena crnog luka
V Sekcija
PROIZVODNJA I ZAŠTITA SEMENSKIH USEVA I SEMENA
Janjić V, Jovanović Lj.
Osnovne karakteristike i produkcija semena korovskih biljaka
Kondár L., Aponyiné-Garamvölgyi Ilona, Almaši Ő.
Iskustva u suzbijanju Fusarium vrsta koje se prenose semenom pšenice
Jelić M., Živanović Snežana, Lomović S., Milivojević Jelena
Uticaj nekih agrotehničkih mera na proizvodnju semena KG sorti strnih žita
Bača F.J, Videnović Ž., Erski P.
Pavlov M.
Berba, sušenje i dorada hibridnog semena kukuruza u funkciji kvaliteta
Sekulić R., Maširević S.
Seme suncokreta i mogućnosti tretiranja fungicidima i insekticidima
Đukanović Lana, Srebrić Mirjana, Milićević M., Pavlov M.
Uticaj načina žetve i dorade na životnu sposobnost semena soje
Milošević D.
Semenarstvo krompira u Jugoslaviji na kraju drugog milenijuma
Jevđović R., Pavlović R., Jevđović Jasmina
Uticaj načina uzgoja useva bosiljka na prinos i kvalitet semena
Lukić D.
Proizvedene količine semena lucerke u Vojvodini i randman dorade po godinama i sortama (1987-1998)
Stojanović S., Stojanović Jovanka, Staletić Mirjana
Ispitivanje otpornosti pšenice prema glavnici u ogledu u sudovima
Dimitrijević Biljana, Zečević Veselinka, Mićanović Danica
Protić R., Protić Nada, Savić Mirjana
Prisustvo Fusarium spp tokom formiranja zrna odabranih genotipova ozime pšenice
Mihajlovski M., Kosto T., Ivanovski M., Simeonova Emilija
Kvalitetne osobine semena pšenice zavisno od primenjenih fungicida
Živanović Snežana, Jelić M., Stojanović Jovanka
Lomović S., Staletić Mirjana, Stojanović S., Kovačević B., Jelić M.
Uticaj dezinfekcije semena na vitalnost ponika i patogene semena strnih žita
Šarić Marija, Vapa Ljiljana, Stojanović Tatjana
Promene u biološkom i prometnom kvalitetu pšenice kontaminirane plesnima
Lević Jelena
Uticaj Fusarium moniliforme, F. subglutinans i F. proliferatum na klijavost semena kukuruza
Stojkov Slavica, Lević Jelena, Petrović Tijana, Tamburić-Ilinčić Ljiljana
Učestalost pojave Fusarium subglutinans na zrnu i semenu kukuruza
Milivojević M., Drinić G., Mirić M.
Fitofarmakološka vrednost fungicida za tretiranje semena
Stefanović Lidija, Milivojević M., Stanojević
Selaković D., Mirić M., Vidojković Z., Delić N., Sabovljević R.
Hojka Z., Bogdanović Darinka, Sredojević Slobodanka, Petrović Jasna
Uticaj mineralnih đubriva na prinos tri samooplodne linije kukuruza različite dužine vegetacije
Petrović Jasna, Videnović Z., Hojka Z.
Uticaj gustine setve na prinos, masu i broj zrna nekih ZP hibrida kukuruza
Mirić M., Pavlov M., Selaković D., Mišović M., Dumanović J., Černiček L., Vidojković Z.
Koncept monografije »Proizvodnja hibridnog semena kukuruza«
Čačić N., Kovačev L., Mezei Snežana, Sklenar P.
Proces sazrevanja različitih tipova sorti šećerne repe
Rajić M., Marinković B.
Porast semenske šećerne repe u zavisnosti od broja biljaka
Berenji J., Dezsö P.
Korišćenje bora u proizvodnji semena uljane tikve
Dimić N., Perić P., Magud Biljana
Phyllonorycter medicaginella Gerasimov 1930: štetočina semenske lucerke
Vučković S., Petrović R., Nedić M., Mladenović G.
Uticaj načina i gustine setve na prinos semena višegodišnjih krmnih leptirnjača
Dukić Živka, Milutinović S., Mladenović Danica
Dinamika porasta pasulja u zavisnosti od načina gajenja
Červenski J., Gvozdenović D.
Jevđović R., Pavlović R., Maletić Radojka
Prinos i kvalitet semena bele slačice u zavisnosti od rokova setve
Dragović S., Maksimović Livija
Navodnjavanje ozime pšenice u cilju realizacije genetskog potencijala na rodnost
VI Sekcija
SUŠENJE, DORADA, ČUVANJE I ISPITIVANJE KVALITETA SEMENA
Babić Ljiljana, Babić M.
Đukanović Lana, Sabovljević R., Marić M.
Klijavost hibridnog semena kukuruza u odnosu na načine pakovanja i vreme čuvanja
Stakić M., Topić R.
Numerička analiza režima rada sušara, za zrnaste materijale
Radujkov D., Salić Tatjana
Protivpožarne i mere zaštite na radu u centrima za doradu semena
Savić Mirjana, Protić R., Milošević Kruna
Analiza kvaliteta semena pšenice i kukuruza roda 1995-1999. godine
Mladenovski T., Nikolovski M.
Neka kvalitetna svojstva semena pšenice
Dumanović Z., Mirić M., Čurčić N.
Uticaj nekih uslova sušenja na vlažnost i klijavost semena kukuruza
Sredojević Slobodanka, Simic Aleksandra, Todorović Marija, Radenović Č., Mišović M.M., Damjanović M.
Opra Branislava, Vujaković Milka, Nikolić Nevena, Stojadinović Jasmina
Pouzdanost različitih metoda formiranja radnih uzoraka u laboratoriji za ispitivanje semena
Dumanović Z., Mirić M., Čurčić N.
Lom i mehaničke povrede semena kukuruza u toku savremene dorade
Simić Aleksandra, Dragićević Vesna, Todorović Marija, Lazić Branka, Sredojević Slobodanka
Janić T., Brkić M., Lončarević V.
Jednofazno sušenje semena šećerne repe
Srebrić Mirjana, Sredojević Slobodanka, Simić Aleksandra, Đukanović Lana, Todorović Marija, Jakovljević Jelica
Zdravković M., Todorović Vesna, Sušić Z., Cvikić D.
Klijavost semena pasulja i boranija
Ilić Z., Jablanović M., Filipović Radmila, Šunić Lj.
Uticaj temperature čuvanja i mase izvodnica na prinos semena crnog luka
Đukić N., Ponjičan O.
Savremeni uređaji za tretiranje semena
Pucarević Mira
Ispitivanje kvaliteta zaštite semena
VII Sekcija
ZAKONSKA REGULATIVA U OBLASTI OPLEMENJAVANJA I SEMENARSTVA
Kišgeci J., Berenji J., Milošević Mirjana
Zakonska regulativa u oblasti oplemenjivanja bilja i semenarstva u Jugoslaviji
Berenji J.
Zaštita sorte kao intelektualne svojine
Simić Zorica
Specifičnosti i mogućnosti primene marketinga u semenarstvu
VIII Sekcija
PREZENTACIJA NOVOSTVORENIH SORTI
Denčić S., Rončević P., Kobiljski B.
SOFIJA - sorta ozime pšenice izuzetno dobrog tehnološkog kvaliteta
Milovanović M., Stojanović S., Staletić Mirjana, Zečević Veselinka, Dimitrijević Biljana
TOPLICA - nova sorta ozime pšenice
Denčić S., Kobiljski D., Rončević P.
ANASTASIJA - Nova sorta ozime pšenice Naučnog instituta za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada
Ivanoski M.
BISTRA - nova hlebna sorta ozime pšenice
Denčić S., Kobiljski B., Rončević P.
Denčić S., Kobiljski B.
Maksimović D., Đokić D., Milovanović M., Ognjanović R.
Ispitivanje nekih osobina nove sorte jarog dvoredog ječma dukat
Milovanović M., Kuburović M., Milivojević Jelena, Živanović Snežana
Nova sorta ozimog Tritikalea Knjaz
Jeličić Zora, Pavlović M.
Karakteristike Srećka novog PKB hibrida kukuruza
Berenji J., Divić Slobodanka
Berenji J.1, Mirčov A.2, Jovandić N.2
Škorić D.
Novosadski i zajednički hibridi suncokreta priznati u inostranstvu u periodu 1997-1999. godine
Berenji J., Divić Slobodanka
Radović Jasmina, Lugić Z., Tomić Zorica, Jeremić D.
Kruševački 37 (K-37) nova sorta žutog zvezdana
Marković Z., Zdravković Jasmina, Cvikić D.
MARKO F1 - novi hibrid paradajza za plasteničku proizvodnju
Tudžarov T.
PITREF - nova sorta paprike (Capsicum annum L. var. longum)
Đorđević R., Zečević B., Zdravković Jasmina, Cvikic D., Pešić V.
ŠUMADINAC - prva domaća afila sorta graška (Pisum sativum L.)
Stanković Ljiljana, Zdravković Jasmina, Sušić Z., Đorđević R.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DOSADAŠNJI REZULTATI U OPLEMENJIVANJU OZIME PŠENICE U CENTRU ZA STRNA ŽITA KRAGUJEVAC
Pavlović M.1, Kuburović M.2
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
2Agronomski fakultet Čačak
Organizovanom pristupu stvaranja novih, domaćih sorti ozime pšenice pristupilo se 1956. godine kada je osmišljen jugoslovenski program stvaranja visokoprinosnih sorti pšenice koji se realizovao u Zavodu za poljoprivredna istraživanja u Novom Sadu, Zavodu za ratarstvo u Zagrebu i Zavodu za ratarstvo u Kragujevcu. Na tim osnovama je kreiran program oplemenjivanja pšenice u Centru za strna žita u Kragujevcu, iz koga je do sada stvoreno 29 sorti. U tom mukotrpnom i dugotrajnom procesu je učestvovalo 11 naučnih radnika i veći broj saradnika našeg centra. Ovakvim rezultatima umnogome su doprinela istraživanja iz oblasti fiziologije, zaštite bilja, mikrobiologije i dr., saradnika Centra koji nisu direktno povezani sa kreiranjem sorti. Najveći broj novostvorenih sorti je rezultat prostih ukrštanja i pripada varijetetu lutescens. Većina sorti je visine između 80 i 90 cm (52%), srednjestasne su i veoma otporne prema niskim temperaturama (veću otpornost od 90% ima 79% sorti). Posebna pažnja je posvećena tehnološkom kvalitetu tako da 97% sorti pripada A i B kvalitetnoj grupi i 76% I i II kvalitetnoj klasi. Prema hlebno-pekarskim svojstvima 17% sorti su poboljšivači, 59%; su hlebne, a 24% su osnovne sorte. Trenutno se 6 sorti Centra za strna žita nalazi u masovnoj proizvodnji, a izvestan broj je pred uvođenjem u širu proizvodnju pšenice u Jugoslaviji.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
VARIJABILNOST DUŽINE I INTENZITETA NALIVANJA ZRNA I MOGUĆNOSTI NJENOG KORIŠĆENJA U OPLEMENJIVANJU PŠENICE
Kobiljski B., Denčić S.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
U radu je analizirana varijabilnost dužine nalivanja (DN) i intenziteta nalivanja (IN) zrna kod 342 genotipa pšenice poreklom iz 22 zemlje. U trogodišnjem proseku, dužina nalivanja zrna (broj dana od cvetanja do pune zrelosti) je bila 44,75 dana, a intenzitet nalivanja (mg suve materije/zrnu/danu) je iznosio 0,88. Najveći prosečan prinos od 8,01 t/ha je ostvaren u 1997. godini, i to pri prosečnoj DN od 44,11 i IN od 0,91, a najmanji (6,97 t/ha) u 1998. pri prosečnoj DN od 46,01 i IN od 0,83. Smanjenje sume temperatura i povećanje količine padavina u maju i junu mesecu dovodi do produženja DN. U trogodišnjem razdoblju interval variranja DN je bio 37-52, IN 0,43-1,25, a prinosa 2,24-12,9 t/ha. Među prvih 30 rangiranih genotipova se po DN nalazilo 20 jugoslovenskih linija ili sorti, po IN 10 jugoslovenskih linija ili sorti, a po prinosu čak 26 novosadskih linija ili sorti. Od 30 najlošije rangiranih genotipova po DN su 29 strane sorte, po IN su to 22 sorte »patuljci«, »visoki patuljci« ili veoma visoki genotipovi, dok su svih 30 najmanje prinosnih genotipova strane sorte. Deset novosadskih linija ili sorti se nalazilo među prvih 30 genotipova po DN i po prinosu, a 3 novosadske linije ili sorte i 1 ruska sorta među prvih 30 genotipova po IN i po prinosu. Međutim, nijedan od 30 najprinosnijih genotipova nije istovremeno bio visoko rangiran u grupama genotipova sa najvećom DN i sa najvećim IN. Između DN i IN nisu utvrđene značajne korelacije, dok je visoko značajna međuzavisnost utvrđena između DN i prinosa (r = 0,361) i između IN i prinosa (R = 0,250). U radu su razmatrane i mogućnosti korišćenja varijabilnosti za DN i IN u oplemenjivanju pšenice u našim agroekološkim uslovima.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENETIČKA ANALIZA NASLEĐIVANJA OSOBINA HIBRIDA F1 GENERACIJE PŠENICE NASTALIH DIALELNIM UKRŠTANJEM
Đurić N.1, Prodanović S.2, Protić R.1
1Institut PKB INI AGROEKONOMIK Padinska Skela
2Poljoprivredni fakultet Zemun
U ovom radu postavljeno je za cilj da se odrede genetičke vrednosti visine biljke i komponenata rodnosti (dužine klasa, broja klasića po klasu, broja klasića po klasu i mase zrna po klasu), hibrida F1 generacije pšenice.
Šest roditeljskih sorata iz različitih krajeva sveta (Sana, Kavkaz, PKB Mlinarka, Bastion, Dinasty i Lumacuinia) dialelno je ukršteno i zajedno sa F1 hibridima ispitivano na oglednom polju Instituta PKB INI AGROEKONOMIK.
Analiza kombinacionih sposobnosti je pokazala veliki uticaj aditivnih i neaditivnih gena u nasleđivanju ispitivanih osobina, ali odnos između OKS i PKS nam ukazuje na preovlađujuću ulogu aditivnih gena. Vr Wr analiza regresije pokazuje da je parcijalna dominacija način nasleđivanja za visinu biljke, dužinu klasa, broj klasića po klasu i broj zrna po klasu, a samo kod mase zrna po klasu konstatovan je superdominantan način nasleđivanja Heritabilnost je bila visoka i kretala se od 48% kod mase zrna po klasu do 99% za visinu biljke.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
REKURENTNA SELEKCIJA I HETEROZIS KUKURUZA
Živanović T., Prodanović S., Šurlan-Momirović Gordana
Poljoprivredni fakultet Zemun
Metode rekurentne selekcije imaju za cilj poboljšanje agronomskih vrednosti populacija uz postepeno povećanje frekvencije gena poželjnih osobina i održavanje genetičke varijabilnosti. U procesu selekcije neophodna je dovoljna genetička varijabilnost koja će omogućiti ovim populacijama da budu iskorišćene u procesu dugotrajnog oplemenjivanja.
Stvaranje hibrida je u vezi sa visokim heterozisom. Nivo heterozisa između dve populacije je uslovljen njihovom genetičkom divergentnošću. Inbred linije koje daju visok heterozis u hibridnim kombinacijama su poreklom iz različitih populacija koje čine heterotične parove.
Cilj ovog rada je: (i) da pokaže efekte rekurentne selekcije pri stvaranju hibrida, (ii) da pokaže promene u heterozisu pri različitim metodama rekurentne selekcije, (iii) da uporedi razlike pri inter i intra- populacijskoj rekurentnoj selekciji i (iiii) da na osnovu rezultata predlozi novi modifikovani metod rekurentne selekcije.
S obzirom na različitu efikasnost recipročne rekurentne selekcije (RRS) i half-sib rekurentne selekcije (HHS) u inter i intra- populacijskoj rekurentnoj selekciji, neophodno je primenjivati novi modifikovani metod selekcije (test-cross half-sib selection - THS). Ovaj metod selekcije u manjem procentu povećava heterozis nego RRS, ali poboljšanje međupopulacijskih hibrida i populacija per se je vece nego posle primene RRS i HSS. THS metod selekcije se sastoji u tome da se jedna od populacija koristi kao tester za drugu populaciju, te ce se poboljšavati putem inter-populacijske rekurentne selekcije, dok ce za poboljšanje druge populacije biti primenjena intra-populacijska selekcija. Iz tih razloga ce ovaj modifikovani metod biti nova strategija za postizanje savremenih zahteva u oplemenjivanju.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
AKUMULACIJA POŽELJNIH ALELA ZA AGRONOMSKI VAŽNE OSOBINE ROD DOMAĆIH SINTETIČKIH POPULACIJA KUKURUZA (Zea mays L.)
Stanković G., Trifunović B.V., Trifunović V.
Institut za kukuruz Zemun Polje-Zemun
Stvaranjem raznovrsnih sintetičkih populacija kukuruza, selekcioneri formiraju genetički raznovrstan materijal koji ispunjava glavne preduslove početnog materijala za dalju selekciju. U ovom radu smo pokusali da utvrdimo i) da li je došlo do selekcionog progresa za prinos i druga agronomski vazna svojstva, ii) sposobnost održavanja divergentnosti selekcionog materijala kukuruza stvorenog od domaćeg materijala. U radu su korišćene tri sintetičke populacije kukuruza, od kojih su dve (Syn MRI ZP - domaći materijal i Syn MRI ZP/USA - domaći i egzotični materijal) posle tri ciklusa kombinovane selekcije, podvrgnute inbred tester rekurentnoj selekciji. Treća sintetička populacija (Syn MRI FS) je stvorena ukrštanjem navedenih sintetika.
Posle jednog ciklusa inbred tester rekurentne selekcije, obe populacije su ostvarile akumulaciju poželjnih alela za prinos zrna (Syn MRI ZP - 7,452 t/ha, odnosno Syn MRI ZP/USA - 7,466 t/ha), dok je procenat vlage ostao na željenom nivou. Visoka kombinaciona vrednost kod obe sintetizovane germplazme, sa domaćim testerom Lancaster osnove, ukazuje da je ovaj selekcioni materijal zadržao svoju divergentnost. Na osnovu dobijenih rezultata možemo zaključiti da je dobijen dobar početni materijal kukuruza za dugoročne programe selekcije i stvaranje poboljšanih hibridnih kombinacija, kao i da je izabran pravi metod za akumulaciju poželjnih alela za prinos i druge agronomski vazne osobine.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENETIČKA ANALIZA DUŽINE I ŠIRINE ZRNA KUKURUZA (Zea mays L.)
Boćanski J.1, Petrović Z.2
1Poljoprivredni fakultet Novi Sad
2Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad :
Cilj istraživanja je bio da se utvrdi genetička varijabilnost i način nasleđivanja dužine zrna, širine zrna i prinosa zrna kod inbred linija i njihovih hibrida, kao i njihova međusobna zavisnost.
Za analizu genetičke varijabilnosti i načina nasleđivanja odabrano je osam inbred linija kukuruza. Korišćene su četiri domaće inbred linije, stvorene u Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo, i četiri linije poreklom iz SAD. Linije su ukrštene po modelu linija x tester i proizvedeno je 15 Fj hibrida. Ogled je postavljen po slučajnom blok sistemu u tri ponavljanja. Osnovni uzorak za analizu činilo je 30 biljaka. Kod analize svojstava korišćeni su standardni statistički pokazatelji.
Između ispitivanih inbred linija utvrđena je genetička varijabilnost za ispitivana svojstva. Način nasleđivanja dužine zrna i prinosa zrna bila je super dominacija. Kod ispitivanja načina nasleđivanja širine zrna kukuruza utvrđeni su sledeći načini nasleđivanja: superdominacija, dominacija, parcijalna domina cija i intermedijarnost. Između dužine zrna i prinosa zrna utvrđena je jaka korelacija. Širina zrna je bila u srednje jakoj korelaciji sa duzinom zrna i prinosom zrna.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
OPLEMENJIVANJE ŠEĆERNE REPE - STANJE, MOGUĆNOSTI I OGRANIČENjA
Kovačev L., Čačić N., Mezei Snežana, Sklenar P., Nagl Nevena
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Kod šećerne repe je u zadnjih pedeset godina kao posledica intenzivnog oplemenjivačkog rada nekoliko puta došlo do potpune izmene genetičke konstitucije gajenih sorata. Svaka izmena doprinela je daljem genetičkom poboljšanju i povećanju genetičkog potencijala rodnosti. Potencijal rodnosti sadašnjih sorata u intenzivnim agroekološkim uslovima gajenja iznosi čak 20 t/ha kristalnog šećera. Dalji progres u povećanju genetičkog potencijala konvencionalnim metodama oplemenjivanja zavisiće isključivo od umesnosti oplemenjivača u stvaranju i iskorišćavanju genetičke varijabilnosti.
Mogućnosti novih tehnologija, kombinovanih sa poboljšanim i efikasnijim konvencionalnim metodama oplemenjivanja, bez obzira na sva moguća ograničenja sa kojima će se vrlo konzervativna priroda suprotstaviti ovakvim promenama, u bliskoj budućnosti će se graničiti sa sadašnjom maštom najprogresivnijih vizionara.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROMENA HEMIJSKOG SASTAVA KORENA KAO RANI INDIKATOR RIZOMANIJE ŠEĆERNE REPE
Kuzeuski Janja1, Krstanović S1., Ivanović M1., Krstić Branka2
lInstitut PKB INI AGROEKONOMIK Padinska Skela
2Poljoprivredni fakultet Zemun
Cilj istraživanja je bio praćenje izmena hemijskog sastava soka korena šećerne repe u zavisnosti od prisustva, odnosno odsustva rizomanije, kao i intenziteta pojave ove bolesti kod tolerantnih i osetljivih hibrida šećerne repe radi utvrđivanja ranih pokazatelja pojave ove bolesti na poljima PKB.
S obzirom na specifičnost proizvodnog područja PKB i nepodudaranja tvrdnji o pojedinim promenama sastojaka korena kod obolelih biljaka od rizomanije, a što je povezano kako sa ispitivanim genotipovima šećerne repe i patogena, tako i sa zemljišnim i klimatskim uslovima u kojima su ispitivanja izvršena, neophodno je stalno praćenje hemijskog sastava soka korena radi potvrđivanja i praćenja sirenja ove opake bolesti šećerne repe.
Na osnovu hemijskih analiza soka korena šećerne repe možemo zaključiti da povećan sadržaj natrijuma praćen smanjenjem sadržaja šećera u korenu šećerne repe može poslužiti kao rani indikator pojave ove bolesti. Samo povećanje sadržaja natrijuma, odnosno smanjenje sadržaja šećera u korenu šećerne repe nisu sigurni pokazatelji pojave ili intenziteta napada rizomanije s obzirom na veliki uticaj genotipa šećerne repe i agroekoloških prilika u kojima repa raste.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
HETEROZISNI EFEKAT ZA VISINU BILJKE I PREČNIK GLAVE KOD SUNCOKRETA (H. annuus L.)
Marinković R., Dozet B., Jovanović D.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Proučavano je ispoljavanje heterozisa u F1 generaciji za visinu biljke i prečnik glave. Dvadeset i jedna restorer linija S6 generacije bile su ukrštene sa tri citoplazmatski muško sterilne (cms) linije. Ogled sa roditeljskim linijama i F1 hibridima bio je postavljen na oglednom polju Naučnog instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad na Rimskim Šančevima. Eksperimentalni materijal bio je zasejan ručno u tri ponavljanja po slučajnom blok sistemu. Vrednosti za visinu biljke (cm) i prečnik glave (cm) utvrđene su u fazi punog cvetanja. Veličina heterozisnog efekta računata je u odnosu na roditeljski prosek (H1) i u odnosu na boljeg roditelja (H2). U odnosu na roditeljski prosek heterozis je izračunat po formuli H, — F1/(P1 + P2/2) x 100, a u odnosu na boljeg roditelja po formuli H2 = F1/BP x 100.
Heterozisni efekat za visinu biljke ispoljio se kod svih ukrštanja restorer i cms linija u odnosu na roditeljski prosek i u odnosu na boljeg roditelja. Kod ukrštanja između restorer linija i cms linije L-1, u odnosu na roditeljski prosek vrednosti za heterozis su se kretale 22,19-85,43%, a u odnosu na boljeg roditelja 3,71-84,2%. Kod ukrštanja restorer linija i druge cms linije L-74 vrednosti za heterozis bile su nešto niže i kretale su se u odnosu na roditeljski prosek 18,02-73,07%, a u odnosu na boljeg roditelja 17,11-54,25%. U proseku najniže vrednosti za heterozis konstatovane su kod ukrštanja restorer linija i treće cms linije L-98. Vrednosti su se kretale u odnosu na roditeljski prosek 10,03-43,18%, a u odnosu na boljeg roditelja 6,27-28,42%.
U pogledu prečnika glave heterozisni efekat u odnosu na roditeljski prosek i u odnosu na boljeg roditelja konstatovan je samo kod ukrštanja između restorer i cms linije L-1. U odnosu na roditeljski prosek kretao se 22,82-55,12%, a u odnosu na boljeg roditelja 7,82-22,60%. Kod ostala dva seta ukrštanja heterozisni efekat konstatovan je kod svih ukrštanja samo u odnosu na roditeljski prosek. U odnosu na boljeg roditelja heterozis je konstatovan kod 11 ukrštanja između restorer linija i cms linije L-74, dok u ukrštanjima između restorer linija i cms linije L-98 nije konstatovan ni u jednom slučaju.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
OPLEMENJIVANJE SOJE: EFIKASNOST KLASIČNIH METODA SELEKCIJE U OPLEMENJIVANJU NA PRINOS
Miladinović J., Hrustić Milica, Vidić M., Tatić M., Žarković Jelena
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Istraživanja su sprovedena sa ciljem upoređivanja modifikovanog metoda potomstva jednog semena koje se koristi u radu na oplemenjivanju soje u Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo sa standardnim metodom gajenja u smesi i pedigre metodom selekcije. Kao početni materijal za stvaranje hibridnih populacija upotrebljeno je petnaest genotipova: 9 sorti ili linija stvorenih u Novom Sadu, 5 genotipova poreklom iz SAD i jedna linija poreklom iz Rumunije. Od ovih genotipova napravljeno je 10 kombinacija ukrštanja. Ft generacija svake kombinacije uzgojena je tako da se biljkama obezbedi dovoljno prostora za nesmetanu ekspresiju genotipa, kao i formiranje što većeg broja zrna, a dalji postupak selekcije tekao je različito u zavisnosti od zahteva određenog metoda.
Prinosi linija stvorenih različitim metodama selekcije poređene su u F6 generaciji svakog ukrštanja. Podaci su obrađeni analizom varijanse, a testiranje razlika između srednjih vrednosti izvedeno je putem »t« testa.
U najvećem broju slučajeva dobijene su značajne razlike između potomstava, a najbolji rezultati ostvareni su primenom metoda potomstva jednog semena. Populacije stvorene ovim metodom su u najvećem broju slučajeva imale značajno veće srednje vrednosti za prinos zrna u odnosu na druge dve populacije.
U većem broju stvorenih populacija identifikovane su superiorne, visokoprinosne linije, komercijalno pogodne u pogledu prinosa, komponenti prinosa, dužine vegetacije, visine biljaka i otpornosti na poleganje, koje će biti iskorišćene za dalji rad.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
EFEKAT SESTRINSKOG UKRŠTANJA NA PRINOS ZRNA PO BILJCI KOD LINIJA SOJE SA RAZLIČITOM AKTIVNOŠĆU TRIPSIN INHIBITORA U ZRNU
Srebrić Mirjana
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
U okviru programa selekcije soje na smanjenu aktivnost tripsin inhibitora obavljeno je ukrštanje adaptirane sorte Kador i sorte Kunitz za formiranje početne populacije. Sorta Kunitz se odlikuje odsustvom Kunitz tripsin inhibitora u zrnu. Posle testiranja potomstva najrodnijih F2 biljaka odabrane su tri linije za dalji postupak označene kao L6, L30 i L38. Linija L38 je identifikovana kao genotip homozigotan za odsustvo Kunitz tripsin inhibitora.
U ovom radu su korišćeni podaci dobijeni iz dve sestrinske kombinacije ukrštanja i to L30 x L38 i L6 x L30. Obavljeno je testiranje prinosa zrna potomstava majčinskih biljaka i potomstava ukrštanja iz obe kombinacije. Približno polovina potomstava ukrštanja je postigla veće prinose zrna po biljci u odnosu na potomstva majki, bez obzira na kombinaciju ukrštanja i tripsin inhibitorsku aktivnost u zrnu. Ovaj materijal će u daljem radu biti korišćen za odabiranje prinosnih linija soje bez Kunitz tripsin inhibitora u zrnu.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
EFEKAT HETEROZISA ZA BROJ LJUSKI I PRINOS SEMENA PO BILJCI KOD ULJANE REPICE (Brassica napus L.)
Marjanović-Jeromela Ana, Škorić D., Marinković R.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Efekat heterozisa za broj ljuski i prinos semena po biljci proučavan je kod hibridnih kombinacija Ft generacije dobijenih ukrštanjem pet sorata ozime uljane repice po dialelnoj šemi. Ogled sa roditeljskim linijama i F1 hibridima postavljen je na oglednom polju Naučnog instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad na Rimskim Šančevima. Setva eksperimentalnog materijala vršena je ručno, po slučajnom blok sistemu u tri ponavljanja. Veličina uzorka za analizu navedenih svojstava iznosila je 33 biljke po tretmanu (roditelji i Fl hibrid). Efekat heterozisa računat je u odnosu na roditeljski prosek po formuli H1 = F1/(P1 + P2) x 100 iu odnosu na boljeg roditelja po formuli H2 = F1/BP x 100.
Efekat heterozisa za broj grana ispoljio se kod većeg broja kombinacija. Najveća vrednost heterozisa u odnosu na roditeljski prosek je kod kombinacije Jet Neuf x Banaćanka (67,78%). Vrednost heterozisa u odnosu na boljeg roditelja kretala se od -20,22 do 48,52%.
Vrednosti heterozisa za prinos po biljci bile su kod većine kombinacija ukrštanja visoke i pozitivne, osim kod kombinacije Sremica x Banaćanka. Vrednosti su se kretale od 17,61% do 159,68% u odnosu na roditeljski prosek, odnosno od 3,40 do 149,00% u odnosu na boljeg roditelja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
OCENA GERMPLAZME PAPRIKE (Capsicum annuum L.) IZ KOLEKCIJE CENTRA ZA POVRTARSTVO
Zečević B., Stevanović D., Miladinović Z., Đorđević R.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Ocena germplazme paprike (Capsicum annuum L.) iz kolekcije Centra za povrtarstvo je urađena na osnovu dvogodišnjeg ispitivanja. U istraživanja su bile uvrštene 34 komercijalne sorte i 82 genotipa iz kolekcije. Ogled je postavljen po slučajnom blok sistemu u tri ponavljanja. Visok stepen diverziteta je utvrđen između analiziranih genotipova za najznačajnije hortikulturne osobine paprike i za ukupan prinos. Dugi i konični plodovi, kao i žuto-zelena i mlečno-bela boja su bili najzastupljeniji oblik, odnosno boja, kod istraživanih genotipova paprike. Od 20 genotipova, za koje je na osnovu istraživanja utvrđeno da imaju najveći prinos, 15 su komercijalne sorte, dok ostalih 5 predstavljaju genotipove iz kolekcije. Značajan rezultat ovog eksperimenta jeste determinisanje visokih vrednosti pojedinih genotipova za najvažnije hortikulturne osobine paprike i potencijalna mogućnost unapređenja oplemenjivanja paprike uključivanjem tih genotipova u oplemenjivačke projekte.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PREKID SAZREVANJA PARADAJZA ZA OČUVANjE ČVRSTINE PLODA
Zdravković Jasmina, Marković Z., Mijatović Mirjana, Cvikić D.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Sazrevanje obuhvata čitav niz hemijskih i fizioloških procesa. Te promene se tokom sazrevanja plodova u velikoj meri pojavljuju sinhronizovano, odnosno, počinju sa produkcijom etilena, razvojem karotinoida, ukusa, kao i teksturalnih promena na plodu. Sve ove promene javljaju se u relativno kratkom vremenskom periodu koje u stvari predstavljaju sazrevanje.
Otkriveno je nekoliko mutantnih gena (rin, nor, ale, Nr, Nr-2, gr ...) koji svojom ekspresijom deluju na asinhronizaciju procesa sazrevanja, odnosno, zaustavljaju sazrevanje na određenim nivoima procesa. Plodovi koji na određenom nivou zaustavljaju sazrevanje, ostaju izrazito cvrsti. Ovim je ujedno olakšano i objašnjenje fizioloških mehanizama sazrevanja s jedne strane, dok su se s druge strane otvorile mogućnosti praktične primene ovih genotipova u selekcijama Fj^ hibrida paradajza, cija je prednost izrazita čvrstina takvih plodova i mogućnost produženog života tzv. shelf life ili »života na policama«. Novi pravci selekcije, primena biotehnologije, kod ovih genotipova sa »promenjenim« sazrevanjem, započeli su novo poglavlje u selekciji ove vrste. Unošenje gena koji blokiraju procese sazrevanja u već postojeće genotipove, rezultiralo je komercijalizaciju transgenih genotipova paradajza. Sa aspekta fiziologije i genetike sazrevanja objašnjene su mnogobrojne etape samog procesa, tako da se i sami procesi »zaustavljaju na određenim etapama«. Kasnijim istraživanjima rešeni su problemi nepoželjnih pratećih pojava koje izazivaju divlji genotipovi, cime je poboljšan ukus i tekstura i kvalitet plodova uopšte.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENEALOGIJA NOVIH JUGOSLOVENSKIH VEOMA RANIH STONIH SORTI VINOVE LOZE
Pavlović Ksenija
Jugoslovenski poljoprivredno-šumarski centar Beograd
U SR Jugoslaviji je do danas stvoreno 26 stonih sorti vinove loze, koje su prema vremenu zrenja svrstane u pet grupa, i to: I veoma rane (13 sorti), II rane (2 sorte), III srednje pozne (5 sorti), IV pozne (3 sorte) i V veoma pozne (3 sorte) stone sorte.
U ovom radu je data genealogija osarn veoma ranih novostvorenih stonih sorti vinove loze: Beogradska rana, Gročanka, Demir kapija, Kosovska rana, Vrani biser, Julska razaklija, Rani vranac i Srbija koje su u toku trogodišnjeg ispitivanja ostvarile signifikantno veće rezultate u odnosu na sorte standarde sa kojima su uporedno ispitivane, a po svojim karakteristikama mogle bi biti veoma interesantne za proizvodnju kvalitetnog stonog grozda.
Ogledi sa sortama Beogradska rana i Gročanka izvedeni su u lokalitetima Radmilovac, Prizren i Leskovac, sa sortama Demir kapija i Kosovska rana u lokalitetima Radmilovac i Negotin, sa sortama Vrani biser, Julska razaklija i Rani vranac u lokalitetima Podgorica i Trebinje, dok su ogledi sa sortom Srbija izvedeni u lokalitetima Radmilovac i Leskovac. Sve napred navedene sorte ispitivane su po jedinstvenoj metodici, a ogledi postavljeni u pet ponavljanja sa po 10 cokota u svakom ponavljanju uporedo sa sortom Julski muskat (Čabski biser) koja je poslužila kao standard, osim sorte Srbija koja je istovremeno ispitivana sa sortom Kardinal. Na osnovu trogodišnjeg ispitivanja i analize dobijenih rezultata u radu je prikazana genealogija, kao i zavisnost obeležja produktivnosti (prinos grozda, masa grozda, masa 100 bobica, sadržaj šećera i sadržaj ukupnih kiselina) od meteoroloških uslova lokaliteta, koje su dobijene na osnovu koeficijenta korelacije i determinacije.
Na osnovu rezultata ispitivanja utvrđeno je da novostvorene sorte vinove loze pripadaju veoma ranim stonim sortama, odnosno sortama I epohe sazrevanja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PRVE GENERATIVNE SEMENSKE PLANTAŽE ČETINARA U SRBIJI - DOPRINOS PROIZVODNJI SELEKCIONISANOG SEMENA I DALJEM OPLEMENJIVANJU DRVEĆA
Isajev V, Tucović A.
Šumarski fakultet Beograd
U radu su predstavljene primenjene koncepcije pri osnivanju prvih generativnih semenskih plantaža omorike, crnog bora u Srbiji kako bi se otklonili uočeni nedostaci osnovanih klonskih plantaža. One su pored proizvodnje selekcionisanog semena, značajne i kao pilot objekti za dalje oplemenjivanje ovih vrsta. Proizvodnja selekcionisanog semena u ovim semenskim plantažama zasnovana jc na brojnosti ugrađenih genotipova i na uspešnosti razmene gena između roditeljskih stabala. Između brojnosti genotipova i obima razmene gena postoje mnogobrojne interakcije, koje zavise od njihovog prostornog rasporeda, od uslova spoljašnje sredine i pravaca odabiranja još na nivou gameta. Polazeći od činjenice da prostorni raspored genotipova u semenskoj plantaži određuje način razmene gena pri slobodnom oprašivanju, osnovana semenska plantaža omorike, površine 2,80 ha, sa 5,959 biljaka iz 50 linija polusrodnika, na osnovu seme sadnje biljaka iste linije u jedan blok, po prvi put obezbeđuje istovremenu realizaciju tri osnovna tipa razmnožavanja omorike inbridingom, autbridingom i uniparentalno.
Raznovrsnost ekoloških faktora podrazumeva i izmenu u prostornoj strukturi semenskih plantaža, usled čega je u osnivanju generativne semenske plantaže crnog bora, površine 2,95 ha, od 5,610 genotipova iz 40 linija polusrodnika, primenjena koncepcija metapopulacione strukture, tj. sadnja biljaka u vise srodnih subplantaža. Vise subplantaža u semenskoj plantaži predstavljaju sistem uzajamno povezanih lokalnih celina, koje manje više amortizuju delovanje nepovoljnih faktora spoljašnje sredine. Ekološke razlike između subplantaža su korisne sa aspekta testiranja ugrađenih genotipova kao i promotori funkcionalnosti plantaže u celini.
Višegodišnje analize sprovedene u ovim plantažama pokazale su da, pored novina u genetičkim aspektima veći broj genotipova, upotreba polusrodnika, veće površine, treba istovremeno uzeti u obzir i prostornu strukturu semenskih plantaža efektivan broj funkcionalnih semenskih stabala, odnos polova, domet rasejavanja i taloženja polena, metapopulacionu strukturu itd., što obezbeđuje obimniji i stabilniji urod namenskih semenskih plantaža kao i primenu novih tehnika u oplemenjivanju drveća.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NASLEĐIVANJE MASE ZRNA KLASA ROD HIBRIDA PŠENICE F1 I F2 GENERACIJE
Janković Snežana1, Protić R.1, Prodanović S.2
1Institut PKB INI AGROEKONOMIK Padinska Skela
2Poljoprivredni fakultet Zemun
U cilju određivanja genetičkih parametara nasleđivanja mase zrna klasa, izvršeno je ukrštanje tri strane sorte pšenice (Rescler, Car-3601 i Briocard) korišćenih kao majčinske komponente sa dve domaće sorte (Francuska i Prelivka). Dobijeni hibridi F1 i F2 generacije zajedno sa roditeljima ispitivani su na oglednom polju Instituta PKB INI AGROEKONOMIK. Utvrđeno je da relativni heterozis u F} generaciji za masu zrna klasa iznosi od - 14,17 do 25,17%. Kod svih kombinacija kod kojih je kao otac korišćena sorta Prelivka bio je ispoljen superdominantan način nasleđivanja ovog svojstva. Sorta Prelivka ima najveću vrednost opštih kombinacionih sposobnosti (OKS) u obe generacije (u F1 + 0,30, a u F2 + 0,16). Kao najbolje posebne kombinacije izdvojile su se u obe analizirane generacije hibridi kod kojih je učestvovala ova sorta kao otac i to u F1 Rescler x Prelivka, a u F2 Rescler x Prelivka i Briocard x Prelivka. S obzirom da sorta Prelivka ima najveću srednju vrednost za masu zrna po klasu (1,55 g) od svih genotipova korišćenih za ukrštanja, ona se može preporučiti za hibridizacije sa drugim genotipovima iz kolekcije germplazme, jer je evidentno da se radi o donoru poželjnih alela za ovo svojstvo. U pogledu heritabilnosti posebno se ističe kombinacija Briocard x Prelivka, koja ima najveću vrednost ovog parametra (71,03%), usled najvećeg udela aditivne komponente varijanse u genotipskom variranju. Kod ostalih hibrida udeo dominantne komponente je veći, te je pouzdanost prenošenja visoke mase zrna po klasu u generacije potomstva manja. U širem smislu heritabilnost je iznosila od 58,18% do 85,83%.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
EFEKAT GENA ZA ŽETVENI INDEKS PŠENICE (Triticum aestivum ssp. vulgare)
Kraljević-Balalić Marija, Petrović Sofija, Dimitrijević M.
Poljoprivredni fakultet Novi Sad
U daljem oplemenjivanju pšenice na veći prinos zrna, što se tiče žetvenog indeksa i ukupne biomase, postoji nekoliko pravaca: povećanje žetvenog indeksa na 50% i više na nivou ostvarene biomase, zadržavanje žetvenog indeksa na oko 50% uz povećanje ukupne biomase ili povećanje zetvenog indeksa na preko 50% uz povećanje biomase. Imajući ovo u vidu, cilj rada je bio da se oceni efekat gena i kombinirajuće sposobnosti žetvenog indeksa u F1 i F2 generaciji kod pšenice. Za ukrštanja su odabrana četiri genotipa pšenice. Izvršena su dialelna ukrštanja, isključujući recipročna. Žetveni indeks po biljci je računat kao odnos mase zrna i mase cele biljke. Između ispitivanih genotipova i hibrida postojale su značajne razlike u srednjim vrednostima za analizirano svojstvo. U F} generaciji varijanse opštih kombinirajućih sposobnosti (OKS) i posebnih kombinirajućih sposobnosti (PKS) su bile visoko značajne, dok su u F9 bile visoko značajne samo varijanse PKS. Ovi rezultati ukazuju da je efekat gena za žetveni indeks pšenice bio pod kontrolom gena sa aditivnim i neaditivnim efektom. Najbolji opšti kombinator u obe generacije bio je genotip sa najvećom srednjom vrednošću žetvenog indeksa (Žitnica). U pogledu PKS, ukrštanja Žitnica x NS Rana 2 i Jugoslavija x NS Rana 2 su bila najbolji kombinatori. To bi značilo da se iz ovih ukrštanja može očekivati potomstvo sa željenim svojstvom. Analiza komponenti varijanse ukazuje na veći udeo neaditivnih u odnosu na aditivne efekte gena, što je u saglasnosti sa rezultatima analiza kombinirajućih sposobnosti. Vrednost F (interakcija aditivni x dominantni efekat) je bila pozitivna, što govori o većoj proporciji dominantnih u odnosu na recesivne gene, što je u saglasnosti sa izračunatim frekvencijama dominantnih i recesivnih gena (u i v). Obzirom da je odnos Kd/Kr veći od jedan, preovlađivali su dominantni u odnosu na recesivne alele kod svih roditelja uključenih u dialel.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PRODUKTIVNOST I TEHNOLOŠKE OSOBINE SORTI OZIME OBIČNE PŠENICE U KONKURSNOM ISPITIVANJU 1996-1998. GODINE
Pavlović Ksenija1, Kišgeci J.2, Anđelković M.1
1Jugoslovenski poljoprivredno-šumarski centar Beograd
2Savezni zavod za biljne i životinjske genetičke resurse Beograd
Na osnovu rezultata trogodišnjih ispitivanja produktivnosti i važnijih obeležja hemijsko-tehnoloških osobina u oglednoj mreži i laboratoriji za 15 sorti u konkursnom ispitivanju, kao i za 2 sorte koje su poslužile kao standard!, ispitivana je produktivnost i njihova pogodnost za mlinsko-pekarsku industriju. Ogledi su izvedeni na lokalitetima: Novi Sad, Kragujevac, Zaječar, Pec i Banjaluka u periodu 1996-1998. godine po planu potpuno slučajnog blok sistema u pet ponavljanja, a kao sorte standard! poslužile su sorte Pobeda i Partizanka.
Za analizu oglednih rezultata korišćena je analiza varijanse za trostruke klasifikacije, jer su analizom obuhvaćena tri ogledna faktora, i to sorta, lokalitet i godina. Ocenjena su sledeća obeležja: prinos zrna, sadržaj sirovih proteina, ukupno izbrašnjavanje i prinos hleba. Utvrđene su vrlo značajne razlike u prinosu zrna ispitivanih sorti i standarda po lokalitetima kada se posmatraju ispitivani faktori pojedinačno ili zajednički (interakcije). U proseku za sve godine i lokalitete najprinosnija je sorta koja je ispitivana pod sifrom 2 sa radnim nazivom Kg 109/1, a priznata kao novostvorena sorta pod nazivom Najbolja.
Iz ostvarenih rezultata ispitivanja sorti u oglednoj mreži i laboratoriji vidi se da su sorte upoređivane sa veoma dobrim standardom Pobeda koji će i u narednom periodu uticati na to da se priznaju, odnosno uvode u proizvodnju samo visokoprinosne i kvalitetne sorte, tj. takve sorte koje su u stanju da nose buduću proizvodnju pšenice.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
REZULTATI OPLEMENJIVANJA JARE PŠENICE U PERIODU 1979-1999. GODINE U NAUČNOM INSTITUTU ZA RATARSTVO I POVRTARSTVO NOVI SAD
Rončević P., Denčić S., Kobiljski B.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
U dosadašnjoj proizvodnji pšenice u našoj zemlji pokazalo se da skoro nijedne godine nije u potpunosti ostvaren plan setve ozime pšenice. Zato je pre više od 20 godina pokusano sa gajenjem meksičkih sorti jare pšenice pri čemu je utvrđeno da se one mogu sa uspehom gajiti i u našim agroekološkim uslovima. Da bi se izbegla introdukcija ovih sorti Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu je 1979. godine započeo rad na stvaranju sorti jare pšenice. U prvoj fazi rada prikupljene su najbolje sorte jare pšenice iz celog sveta od kojih je formirana kolekcija genotipova u kojoj se vrši evaluacija i izbor roditeljskih parova za izvođenje kombinacijskog ukrštanja. Realizacijom ovih istraživanja do danas je izvedeno oko 2000 kombinacijskih ukrštanja i stvoreno preko 600 linija, a Savezna komisija za priznavanje sorti priznala je i registrovala 21 sortu. Od početka realizacije ovog programa pa do danas stvorena je i od Komisije za priznavanje sorti priznata je 21 sorta. Po nizu pozitivnih osobina isticu se sorte Venera i Petra kao prave jare i Nevesinjka kao fakultativna sorta. Ove tri sorte se i danas nalaze u proizvodnji. Stvaranjem ovih sorti proizvođači, u ravničarskim predelima, mogu setvu pšenice obavljati od oktobra pa sve do početka marta a u brdsko-planinskom predelu do kraja aprila meseca. Na ovaj način moguće je svake godine ispuniti plan setve pšenice. Prinosi koji se postižu sa sortama jare pšenice (3-5 t/ha) opravdavaju njihovo gajenje.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
POBOLJŠANJE SORTNE OSOBINE PAPRIKE KURTOVSKA KAPIJA ODABIRANJEM I ANALIZOM POČETNOG MATERIJALA
Jankulovski D.1, Stojkovski C.1, Demirovska Verica2, Jakimov D.3, Čavadarova Mikica3, Glogorov V.3
1Poljoprivredni fakultet Skoplje, Makedonija
2Ministarstvo za poljoprivredu Republike Makedonije
3Institut za poljoprivredu Strumica, Makedonija
Od ukupne površine pod paprikom u Republici Makedoniji (9.000-10.000 ha), sorta Kurtovska kapija je zastupljena na 3.000-3.500 ha, uglavnom u jugoistočnom delu Republike. Ova sorta po svojim genetskim osobinama ima visoke vrednosti. Međutim, poslednjih 8-10 godina nastala je degeneracija sorte pri čemu su prinosi opali za 30-35% od njenih prosečnih potencijala. Cilj istraživanja je poboljšanje sortne osobine primenom odabiranja i analize početnog materijala (linije) za dobijanje čistog semenskog materijala.
Godine 1998. odabrane su ukupno 264 linije sa 10 lokaliteta Strumičko-radoviškog rejona od cistih useva ove sorte. Biometričkom analizom utvrđena je varijabilnost plodova, tako da je koeficijent varijacije (CV) pojedinih linija iznosio 5,9-21,5. Sledeće godine (1999) izdvojili smo 100 linija sa niskim stepenom varijacije i zasejali 150-200 biljaka od svake linije.
Detaljnom analizom tokom vegetacije i na osnovu biometričkih analiza plodova kao plus varijante izdvojeno je 30 za dalje umnožavanje. Statističkom analizom pojedinih parametara plodova, 5 linija je pokazalo značajne, 4 vrlo značajne i 2 visoko značajne pozitivne razlike. Linije su stabilne, sa niskim koeficijentom variranja koje ispoljavaju svojstva sorte. Izabranih 11 linija će biti predmet daljeg rada postojećom metodom da se postigne cilj umnožavanja visoke kategorije semenskog materijala.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENETIČKA ČISTOĆA SEMENA KOD SORTI PŠENICE (Triticum aestivum L.)
Knežević D., Zečević Veselinka
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
U ovom radu je ispitivana genetička čistoća semena za 30 sorti pšenice. Korišćena je metoda acid PAG elektroforeza za analizu komponenti glijadina, na osnovu kojih su identifikovani glijadinski aleli koji kontrolišu njihovu sintezu. Određena je glijadinska formula za svaku sortu. Ustanovljeno je da su na ojedinim glijadin kodirajućim lokusima identifikovana dva alela kod iste sorte, to ukazuje na heterogenost semena. Genetička homogenost semena je ustanovljena kod sorti kod kojih je na svih šest lokusa identifikovan samo jedan glija inski alel. Veća učestalost heterogenosti semena za glijadinske lokuse je ustanovljena kod ranije priznatih sorti nego kod novopriznatih sorti. Tako je na primer kod sorti KG 75, Zlatna dolina i dr. ustanovljena heterogenost na 4 Gli-lokusa, a što je moglo biti rezultat primesa drugih genotipova koji su uneti kao primese prilikom manipulacije. Na osnovu dobijenih rezultata glijadinski aleli se mogu koristiti za utvrđivanje identiteta sorti, kao za identifikaciju genetičke čistoće semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
MEĐUZAVISNOST PRINOSA I NJEGOVIH KOMPONENTI KOD INBRED LINIJA I HIBRIDA KUKURUZA RAZLIČITE DUŽINE VEGETACIJE
Lopandić D.
Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
Za potpuniju analizu neke osobine proučavanog selekcionog materijala potrebno je poznavati odnose koji vladaju između pojedinih osobina međusobno. Kad je riječ o prinosu zrna kukuruza značajno je determinisati prirodu odnosa između ove osobine i osobina koje utiču na prinos kao kompleksnu osobinu.
U radu su prikazani rezultati ispitivanja odnosa između prinosa zrna po biljci, komponenti prinosa i vegetativnih osobina kod sedam genetički nesrodnih inbred linija kukuruza grupe zrenja FAO 200-500 standardnog kvaliteta zrna. Linije su ukrštene radi dobijanja HS potomstva, a uporedni ogled sa 19 genotipova bio je postavljen na oglednom polju Poljoprivrednog zavoda u Bijeljini. Pored koeficijenata proste korelacije, za proučavane osobine izračunati su standardni regresioni koeficijenti primjenom metoda inverznih simetričnih korelacionih matrica (Edwards, 1979).
Rezultati istraživanja su ukazali da je najjača zavisnost između prinosa i visine klipa (ry5 = 0,879**). Najjači direktni uticaj na prinos preko drugih osobina ispoljila je visina biljke. Visoka i vrlo pouzdana vrijednost koeficijenata višestruke determinacije (R2y12345 = 0,840**) potvrdila je da su proučavanjem obuhvaćene one osobine koje u najvećoj mjeri utiču na prinos.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
IDENTIFIKACIJA INBRED LINIJA DONORA POŽELJNIH ALELA ZA PRINOS ELITNOG HIBRIDA KUKURUZA ZPE25-10-1 x B84
Vračarević Maja1, Damnjanović Jelena2, Prodanović S.3
1Institut SRBIJA - Centar za pesticide i zaštitu životne sredine Zemun
2Institut GOSA Smederevska Palanka
3Poljoprivredni fakultet Zemun
Cilj ovog rada bio je da se utvrdi koja od šest inbred linija kukuruza može da bude donor poželjnih dominantnih alela za prinos i njegove komponente prečnik klipa i broj zrna u redu. Ogled sa Ft hibridima i inbred linijama postavljen je 1998. godine po potpuno slučajnom blok sistemu na četiri lokacije (Zemun Polju, Srbobranu, Pančevu i Indiji) u četiri ponavljanja. Za izbor donora korišćen je modifikovan metod po Dudley-u (1987). Sve ispitivane inbred linije imale su pozitivne vrednosti parametra μG', pri čemu je, na osnovu najveće vrednosti ovog parametra linija L545-93 odabrana kao donor poželjnih alela za popravku prinosa elitnog hibrida ZPE25-10-1 x B84 (0,95*). Pozitivne vrednosti parametra μG' za ovu liniju utvrđene su u slučaju prečnika klipa (0,26), kao i broja zrna u redu (2,54). Na osnovu relativne srodnosti linije L545-93 i roditelja elitnog hibrida ZPE25-10-1 x B84 zaključeno je da paralelna popravka prečnika klipa i broja zrna u redu može da se postigne povratnim ukrštanjem hibridnog potomstva ZPE25-10-1 x L545-93 sa linijom donorom. Popravka prinosa elitnog hibrida postiče se povratnim ukrštanjem F1 potomstva B84 x L545-93 sa roditeljskom komponentom hibrida koji se popravlja B84.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENETSKA I FENOTIPSKA VARIJABILNOST PRINOSA ZRNA I VISINE BILJKE ROD DVE SINTETIČKE POPULACIJE KUKURUZA
Deletić N., Burić V, Gudžić N.
Poljoprivredni fakultet Priština - Kruševac
U radu su ispitivane dve sintetičke populacije kukuruza, stvorene kombinacijom linija dobijenih iz domaćih populacija Metohije, Kosova, te delova Makedonije i Crne Gore, od kojih je jedna (SynPEŽL) žutog zrna, a druga (SynPEBL) belog zrna. Nakon samooplodnje oko 500 biljaka iz svake populacije, metodom slučajnog uzorka je odabrano po 96 S1 familija za komparativne oglede. Ogledi su postavljeni po Nested Design metodu, u četiri seta, na lokalitetima Pec i Zemun Polje. Ispitivana su svojstva prinos zrna, visina biljke do vrha metlice i visina do osnove gornjeg klipa.
SynPEBL populacija je imala više srednje vrednosti, u proseku, ispitivanih svojstava u odnosu na SynPEŽL populaciju, ali su te razlike bile značajne za visinu biljke i klipa. Genetske i fenotipske varijanse su bila značajne za sva ispitivana svojstvac Genetska varijansa je, na osnovu Hartley testa, bila značajno veća u SynPEŽL populaciji za svojstvo prinos zrna, kao i fenotipska varijansa. Dobijene su visoke vrednosti heritabilnosti u sirem smislu za sva tri ispitivana svojstva u obe populacije. Genotipske i fenotipske korelacije između ispitivanih osobina SynPEŽL populacije, kao i genotipske korelacije u SynPEBL populaciji, su bile visoko signifikantne za sva svojstva. U SynPEBL populaciji je, od fenotipskih korelacija, jedino bila značajna korelacija između visine biljke i visine klipa. Očekivana genetska dobit od selekcije na prinos je bila visa u SynPEŽL populaciji.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KOMBINIRAJUĆE SPOSOBNOSTI ZA KOMPONENTE PRINOSA SUNCOKRETA
Hladni Nada1, Škorić D.1, Kraljević-Balalić Marija2
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Poljoprivredni fakultet Novi Sad
Za stvaranje novih SC hibrida suncokreta sa izmenjenim modelom biljke i visokim genetskim potencijalom za prinos semena i sadržaj ulja veoma je važno ispitati kombinacione sposobnosti inbred linija. U cilju praćenja načina nasleđivanja i kombinacionih sposobnosti visine biljke i prečnika glave suncokreta u Fl i F2 generaciji izvršena su dialelna ukrštanja isključujući recipročna sa šest genetski divergentnih inbred linija suncokreta.
Postignute su signifikantne razlike u srednjim vrednostima za sva ispitivana svojstva. Najzastupljeniji način nasleđivanja visine biljke u F: i F2 generaciji je bila superdominacija, ali se javila i parcijalna dominacija i dominacija. Prečnik glave se nasleđivao dominantno i superdominantno u F1 i F2 generaciji. Dobijene su visoko značajne vrednosti OKS i PKS za visinu biljke i prečnik glave.
Pronađena je linija sa negativnim vrednostima OKS ali dobar opšti kombinator za skraćenje visine biljke i smanjenje prečnika glave suncokreta.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI ZA ŠIRINU, DUŽINU I BROJ BRAKTEJA SUNCOKRETA
Jocić S., Škorić D., Molnar I.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Radi proučavanja opštih i posebnih kombinacionih sposobnosti za širinu, dužinu i broj brakteja urađena su dialelna ukrštanja bez recipročnih, četiri inbred linije suncokreta.
Dobijeni eksperimentalni podaci obrađeni su analizom varijanse i analizom dialelnih ukrštanja za kombinacione sposobnosti po Griffing-u (1956), metod 2, model I. Rezultati istraživanja ukazuju da između roditeljskih linija i generacija potomstva postoje visoko signifikantne značajne razlike. Analiza varijanse dialelnih ukrštanja za kombinacione sposobnosti ukazuje na prisustvo visoko signifikantne razlike u opštim (OKS) i posebnim (PKS) kombinacionim sposobnostima za sva ispitivana svojstva, što znaci da su ona uslovljena genima sa aditivnim i neaditivnim (dominacija i epistaza) efektom.
Inbred linija KIZ se pokazala kao najbolji opšti kombinator za dužinu i širinu brakteja, a ona je ujedno i linija sa najvisim srednjim vrednostima za ova svojstva. Najbolji opšti kombinator u pogledu broja brakteja je linija OCMS-81 koja ima i najvišu srednju vrednost za ovo svojstvo. Kombinacija ukrštanja R-18 x KIZ je bila najbolji posebni kombinator za broj brakteja, R-15 x OCMS-81 za širinu brakteja, a OCMS-81 x R-18 za duzinu.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
EFEKAT GENA I KOMBINACIONE SPOSOBNOSTI ZA PREČNIK GLAVE ROD NEKIH INBRED LINIJA SUNCOKRETA
Joksimović J., Atlagić Jovanka, Škorić D.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
U radu su ispitivani način nasleđivanja (Borojević 1965), efekat gena i kombinacione sposobnosti za prečnik glave kod 8 genetički divergentnih linija i 15 F1 hibrida suncokreta metodom linija x tester (Singh i Chouduary, 1976).
U načinu nasleđivanja prečnika glave kod 10 hibridnih kombinacija se ispoljila superdominacija (pozitivni heterozis), a u 5 hibridnih kombinacija dominacija boljeg roditelja. Delovanje gena za ispitivano svojstvo je bilo neaditivno. Visoko značajne pozitivne vrednosti opštih kombinacionih sposobnosti (OKS) za prečnik glave su pokazale inbred linije HA-BCPL i RHA-178, dok su visoko značajne negativne vrednosti OKS imale inbred linije HA-74 i RHA-N-K. Hibridna kombinacija HA-BCPL x RHA-178 je imala visoko značajne vrednosti za posebne kombinacione sposobnosti (PKS) za ispitivano svojstvo. Prikazani rezultati o vrednostima OKS i PKS izdvajaju linije HA-BCPL i RHA-178 kao vrlo pogodne za stvaranje novih hibrida suncokreta. Izračunati odnos OKS/PKS (0,595) potvrđuje da je delovanje gena za prečnik glave bilo neaditivno.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
VARIJABILNOST NEKIH KOMPONENTI PRINOSA SEMENA SUNCOKRETA U RAZLIČITIM GENERACIJAMA SAMOOPLODNJE
Jovanović D., Škorić D., Marinković R., Dozet B.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Osnovni cilj istraživanja je bio da se ispita i utvrdi genetska varijabilnost broja trubastih cvetova po glavici, sadržaja proteina, ulja i ljuske u semenu različitih linija suncokreta. Ispitivanje varijabilnosti odabranih komponenti prinosa semena obavljeno je na 155 samooplodnih linija suncokreta u različitim generacijama samooplodnje (od S4 do S6). Izabrane linije razlikovale su se u vrednostima za ispitivana svojstva. Dobijene su linije Sr generacije cije su srednje vrednosti ispitivanih svojstava više od prosečnih vrednosti za ista svojstva u odnosu na ishodni materijal (linije S4 generacije samooplodnje). Prosečan broj cvetova po glavici u linijama S6 generacije iznosi 1016. Minimalan broj cvetova po glavi utvrđen je u liniji L155/11 (210), a maksimalan u liniji L445/26 (3396). Opsta srednja vrednost za sadržaj proteina u semenu linija S6 generacije iznosi 19,7%. Minimalan prosečan sadržaj proteina u semenu utvrđen je u liniji L355/21 (14,8%), a maksimalan u liniji L144/2 (25,5%). Srednja vrednost za sadržaj ulja u semenu linija S(. generacije iznosi 29,6%. Minimalan prosečan sadržaj ulja u semenu izmeren je u liniji L134/30 (17,9%), a maksimalan prosečan sadržaj ulja u semenu u liniji L325/18 (38,1%). Srednja vrednost za sadržaj ljuske u semenu linija S6 generacije iznosi 37,7%. Minimalan prosečan sadržaj ljuske u semenu utvrđen je u liniji L431/4 (24,4%), a maksimalan u liniji L134/30 (60,2%).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROBLEMI U KORIŠĆENJU VRSTA RODA Helianthus U OPLEMENJIVANJU GAJENOG SUNCOKRETA: NIVO PLOIDNOSTI ILI FILOGENETSKA UDALJENOST?
Atlagic Jovanka
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Od 49 vrsta suncokreta koje čine rod Helianthus u kolekciji Instituta je zastupljeno 30. Svaka od vrsta je zastupljena sa odredenim brojem podvrsta i populacija pa kolekcija predstavlja bogatu banku »poželjmh gena« za oplemenjivače suncokreta. Međutim, primena interspecies hibridizacije u oplemenjivanju je praćena nizom teskoca. Na osnovu prethodnih saznanja o primeni ovog metoda u drugim rodovirna (Brassica, Triticum ...) najveće značenje je pridavano razlikama u broju i strukturi hromozoma kod različitih vrsta. Do sličnih rezultata se došlo i kod međuvršnih ukrštanja u rodu Helianthus. Divlje vrste suncokreta su različito ploidne, diploidne, tetra i heksaploidne (cak i u okviru jedne vrste se razlikuju različiti nivoi ploidnosti), dokje gajeni suncokret diploidan. Inkompatibilnost u ukrštanju, pojava sterilnosti, smanjene fertilnosti i nepravilnosti u mejozi - mikrosporogenezi kod interspecies hibrida su posledica postojanja razlika u broju i strukturi hromozoma. Dugogodišnja istraživanja mogućnosti ukrštanja divljih vrsta i gajenog suncokreta, kao i citogenetske analize vrsta i F1 interspecies hibrida pokazuju da je veća prepreka u korišćenju divljih srodnika u oplemenjivanju gajenog suncokreta razlika u filogenezi (nastanak i poreklo vrsta) nego u broju hromozoma. Ova hipoteza je potvrđena postojanjem potpune »eross« inkompatibilnosti između nekih diploidnih visegodišnjih vrsta i gajenog suncokreta (H. niaximiliani, H. giganteus ...'), odnosno visok % uspesnih ukrštanja između gajenog suncokreta i nekih tetra- i heksaploidnih vrsta (H. decapetalus, H. hirsutus, H, tuberosus, H. rigidus, H. resinosus ...). Filogeneza u rodu Helianthus je proučena na osnovu morfo-, hemo- i citotaksonomije i definisana je pripadnošću vrste različitim sekcijama, odnosno serijama u okviru roda. Poznavanje filogenetskih odnosa između vrsta i njihovo preciziranje uz pomoc metoda molekularnih inarkera će doprineti stvaranju jasnije slike o mogućnosti korišćenja divljih srodnika kao izvora poželjnih gena u oplemenjivanju suncokreta.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SELEKCIJA KONOPLJE NA POVEĆANI SADRŽAJ VLAKNA
Berenji J., Sikora V.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Konoplja za vlakno (Cannabis sativa L.) treba da se odlikuje visokim prinosom stabljike i visokim sadržajem kvalitetnog vlakna u stabljici. U selekciji konoplje na povećani sadržaj vlakna neophodno je obezbediti dva različita fenotipa onog genotipa koji je predmet selekcije. Fenotip koji rada seme za reprodukciju se postize setvom u retkom sklopu pri čemu se formiraju razgranate biljke sa debelom stabljikom. Za proizvodnju vlakna sluzi fenotip sa tankom stabljikom koji se gaji naredne godine u gustom sklopu setvom semena dobijenog sa razgranatih biljaka. Zbog gustog sklopa useva ovaj fenotip ne obrazuje seme pogodno za reprodukciju. Cilj ovog rada je bio da se utvrdi korelacija između sadržaja vlakna u debeloj u odnosu na tanku stabljiku kod ženskih biljaka 32 divergentna genotipa konoplje u 1998. godini. Uzorci stabljike su uzeti iz ogleda u kojima su isti genotipovi gajeni u retkom (50 x 20) i gustom sklopu (12,5 x 2 m). Sadržaj vlakana je utvrđen metodom kuvanja u 2% rastvoru NaOH. Na osnovu korelacije između dve serije podataka (r = 0,7716) i parametara jednačine linearne regresije (y = 13 + 0,561 x; a = 0 → b = 1,172) zaključeno je da merenjem sadržaja vlakana u debeloj stabljici sa velikom sigurnošću se može predvideti sadržaj vlakna u tankoj stabljici istog genotipa konoplje.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
MEĐUZAVISNOST KOMPONENTI PRINOSA LUCERKE
Katić S., Mihailović V, Vasiljević Sanja, Pataki I.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Cilj izučavanja bio je određivanje međuzavisnosti komponenti prinosa i mogućnosti direktne i indirektne selekcije na prinos suve materije lucerke.
U periodu 1991-1994. godine ispitivano je deset sorti lucerke na Rimskim Šančevima. Analizirana su svojstva: prinos suve materije, zelene krme, dužina i prečnik stabljike, dužina i širina liske, brzina regeneracije, broj internodija, udeo lista i sadržaj sirovih proteina.
Za direktnu selekciju lucerke na veći prinos suve materije, kao početni materijal pogodne su sorte NS Mediana, ZMS V, Debarska, eksperimentalna sorta Lovćenac i K-l. Sorte lucerke NS Slavija i Vuka bi bile dobar izvorni materijal za direktnu selekciju na bolji kvalitet suve materije, odnosno veći sadržaj sirovih proteina. Indirektna selekcija na prinos suve materije lucerke efikasna je preko: dužine stabljike, prinosa zelene krme, udela lista u prinosu i brzine regeneracije posle košenja. Bolji kvalitet suve materije dobija se indirektnom selekcijom preko većeg broja internodija, dužine liske i većeg sadržaja sirovih proteina.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
VARIJABILNOST CRVENE DETELINE (Trifolium pratense L.) ZA VAŽNIJA AGRONOMSKA SVOJSTVA
Lugić Z., Radović Jasmina, Tomić Zorica, Jevtić G.
Institut SRBIJA - Centar za krmno bilje Kruševac
Tokom dve godine ispitivana je genetička varijabilnost crvene deteline za osnovna agronomska svojstva: prinos suve mase po biljci, visinu biljke, broj izdanaka po biljci, broj internodija na glavnom izdanku i ranostasnost. Istraživanja su izvedena na imanju Centra za krmno bilje u Kruševcu. U eksperiment su uključene dve selekcionisane populacije crvene deteline (domaća populacija K-17 i introdukovana populacija Reinchersberger). Potomstva za proučavanje genetičke varijabilnosti su dobijena po metodi koju su za ksenogamne biljke predložili Comstok i Robinson (1948). Nivoi dobijenih srednjih vrednosti ukazuju na visok genetički potencijal ispitivanog materijala za većinu ispitivanih svojstava. Najveća varijabilnost, izražena kroz interval varijacije (IV), koeficijente varijacije (CV) i nivoe genetičkih varijansi (σ2G) zabeležena je za prinos i suve mase po biljci (IV = 91-115 g, CV = 17-24%, o2G - 450-914) i broj izdanaka (IV - 65-70, CV = 14-29%, σ2G = 128-136), dok je varijabilnost za visinu biljke, broj internodija po izdanku i ranostasnost bila znatno niža.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KORELACIJE FOTOSINTETIČKIH POKAZATELJA I PRINOSA VEGETATIVNE MASE ROD CRVENE DETELINE (Trifolium pratense L.)
Vasiljević Sanja1, Šurlan-Momirović Gordana2, Katić S.1, Lukić D.1
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Poljoprivredni fakultet Zemun
Selekcija crvene deteline, druge po značaju višegodišnje leguminoze je pre svega usmerena na stvaranje genotipova veće produktivnosti vegetativne mase. S obzirom da je produkcija organske materije ostvarena procesom fotosinteze naročita pažnja se poklanja pokazateljima koji karakterišu fotosintetičku aktivnost. Cilj naših istraživanja je sistematska analiza korelacije osnovnih fotosintetičkih pokazatelja s prinosom vegetativne mase. Istraživanja su obavljena u toku 1998-1999. godine na oglednom polju Naučnog instituta za ratarstvo i povrtarstvo - Rimski Šančevi. Kao objekat ispitivanja poslužilo je šest sorti i dve populacije crvene deteline. Obe godine, po otkosima utvrđivani su fotosintetički pokazatelji (LAI - indeks lisne površine, Lad - gustina sklopa useva, NAR - neto produktivnost fotosinteze), kao i konačan prinos vegetativne mase. Pri statističkoj obradi eksperimentalnih podataka korišćene su korelaciona i regresiona analiza.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ISPITIVANJE VAŽNIJIH OSOBINA SEMENA KRMNE GALEGE SORTE YU MARGARITA
Radenović B.
DD SEME Beograd
U periodu 1992-1997. godine ispitivali smo kod krme galege (Galege orientalis Lam.), sorte Yu Margarita RB-MAG 1/97: masu 1000 zrna u g, energiju klijanja, klijavost, tvrda zrna i ukupnu klijavost u %. Ispitivanja smo izvršili u 5 različitih agroekoloških rejona u SRJ i SR Srbiji i to: Bačka, Banat, istočna Srbija, Šumadija, zapadna Srbija.
Prema ispitivanjima koje smo izveli može se konstatovati da se težina mase 1000 zrna kreće od 5.4 (1992) do 9,2 (1997) g, prosek 1992/1997. 6,5 grama.
Energija klijanja se kretala od 33,4% (1994) do 51,2% (1992), prosek 1992-1997. (41,13%) i zavisila je od procenta tvrdih zrna i agroekoloških uslova u godinama ispitivanja. S povećanjem procenta tvrdih zrna opada energija klijanja semena. Sadržaj tvrdih zrna, prosek 1992/1997. (42,5%) a raspon se kretao 39,2-46,4%;. Tvrdosemenost je osobina vrste i sorte a variranje po godinama ispitivanja zavisilo je od agroekoloških uslova uspevanja. Odnos energije klijanja i tvrdih zrna je 1 : 1, odnosno sa smanjenjem sadržaja tvrdih zrna povećava se procenat energije klijanja i obrnuto.
Ukupna klijavost (tvrda zrna + klijava zrna) kretala se od 75,8 (1996) do 90,4 (1992), prosek 1992-1997. (81,8%). Na varijabilnost ove osobine znatnog uticaja imali su agroekološki uslovi u godini proizvodnje i agroekološki rejoni u kojima je vršeno ispitivanje.
Ispitivanje treba nastaviti kako bi se utvrdilo da li opada sadržaj tvrdih zrna sa godinama starosti semena i koliko dugo ova nova krmna biljka iz porodice leguminoza i sorta mogu da ocuvaju energiju klijanja i klijavost semena za narednu setvu. Našim dosadašnjim ispitivanjima visoka energija klijanja i klijavost zadržala se i posle 6 godina, procenat tvrdih semena je opadao, a klijavost je rasla.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NAČIN NASLEĐIVANJA I FENOTIPSKA VARIJABILNOST ZA DEBLJINU PERIKARPA PLODA ROD nor I rin GENOTIPOVA PARADAJZA
Cvikić D., Zdravković Jasmina, Đorđević R., Pavlović N., Zdravković M.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Debljina perikarpa kao komponenta čvrstine ploda predstavlja bitnu karakteristiku ploda paradajza, kako zbog skladištenja, tako i zbog transporta plodova do tržišta.
Metodom punog dialela (bez recipročnih ukrštanja) izvršena su ukrštanja dve linije paradajza sa normalnim periodom sazrevanja plodova i četiri mutantne linije, kod kojih je period sazrevanja odložen (nor i rin). Genetička analiza izvršena je na roditeljskim linijama u potomstvu F1 i F2 generacije. Ocena načina nasleđivanja za osobinu čvrstina ploda utvrđena je korišćenjem testa signifikantnosti srednjih vrednosti F1 i F2 generacije u odnosu na roditeljski prosek. Razlaganje genetičke varijanse izvršeno je metodom Mather i Jinks (1971), a analiza kombinacionih sposobnosti metodom Griffing (1956), metod 2, matematički model 1.
U obe generacije ispitivanja kod nasleđivanja debljine perikarpa ploda paradajza, ispoljili su se sledeći načini nasleđivanja: intermedijarno, parcijalna dominacija, dominacija, kao i superdominacija boljeg i lošijeg roditelja. Dominantna varijansa je bila veća od aditivne. Najveći heterozis za osobinu debljine perikarpa ploda imao je hibrid NR-1 x NR-10 (14,28%). Roditelj NR-3 je imao signifikantnu vrednost za OKS u obe generacije ukrštanja, dok su signifikantne vrednosti za PKS utvrđene kod šest F1 hibrida. Mutantni genotipovi paradajza imali su veću debljinu perikarpa ploda od genotipova normalnog sazrevanja ploda, te ih kao takve treba uključiti u selekcione programe, koji za cilj imaju stvaranje komercijalnih F1 hibrida debelog perikarpa i čvrstih plodova.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NAČIN NASLEĐIVANJA ČVRSTINE PLODA KOD HIBRIDA PARADAJZA (Lycopersicum esculentum Mill.) Fl GENERACIJE
Sušić Z., Zdravković Jasmina, Stanković Ljiljana, Sretenović-Rajičić Tatjana
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Savremeni program! selekcije paradajza imaju za cilj stvaranje genotipova sa čvrstini plodovima. Takvi plodovi se tokom berbe i transporta manje oštećuju, cime se direktno utiče na njihovu veću upotrebnu vrednost. Ukrštanjem sedam divergentnih genotipova paradajza koji su se međusobno razlikovali po čvrstini ploda, metodom punog dialela bez povratnih ukrštanja, dobijen je 21 hibrid F1 generacije. Analizom komponenata genetičke varijanse ustanovljeno je da su dominantni geni imali preovlađujuću ulogu u nasleđivanju ovog svojstva. Posmatrajući sve kombinacije ukrštanja zajedno može se zaključiti da je superdominacija predstavljala način nasleđivanja u Fl generaciji. Hibridna kombinacija dobijena ukrštanjem dva najbolja opsta kombinatora (V-100 x N°-10) odlikovala se najboljom posebnom kombinacionom sposobnošću.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NASLEĐIVANJE ZAMETANJA PLODOVA NA PRVOJ CVETNOJ GRANI PARADAJZA
Ivančević Mirjana, Zdravković Jasmina, Marković Z., Stevanović D.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Da bi analizirali način nasleđivanja i komponente genetske varijabilnosti zametanja plodova na prvoj cvetnoj grani paradajza (Lycopersicon esculentum Mill.) primenjen je metod 6 x 6 dialelnog ukrštanja, bez recipročnih. Eksperimentalni materijal su činili roditelji (D-150, S-49, S-35, H-52, Kg-z, SP-109) i F1 generacija. Genetička analiza je radena po metodi Jinksa (1954), Haymana (1954), Mathera et Jinksa (1971).
Primenom testa značajnosti srednjih vrednosti F1 hibrida u odnosu na roditeljski prosek po Borojeviću (1985), kao način nasleđivanja zametanja plodova na prvoj cvetnoj grani utvrđena je parcijalna dominacija, dominacija i superdominacija. Glavnu ulogu u nasleđivanju zametanja plodova ima neaditivna komponenta genetske varijanse. Analiza komponenti varijanse i regresiona analiza podataka ukazuju na superdominaciju u zametanju plodova na prvoj cvetnoj grani paradajza kao rezultat interalelne interakcije.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
OPLEMENJIVANJE PASULJA OBOJENOG ZRNA IZ ODOMAĆENIH POPULACIJA
Vasić Mirjana
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Prikupljene su i proučene brojne, genetski divergentne, odomaćene populacije obojenog zrna. Vršena je selekcija poželjnih genotipova individualnim ili masovnim izborom. Izabrani genotipovi su se razlikovali u nizu osobina od izvornih populacija. Tako dobijeni genotipovi ispitani su u višegodišnjim ogledima sa najraširenijim našim sortama obojenog zrna. Dva od odabranih genotipova priznate su kao sorte. Sorta Zlatko valjkastog je zrna zlatnožute boje (aureus). Biljke su joj bujne, svetlo zelenih krupnih listova, svetlo ružičastih cvetova. Srednje je dužine vegetacije, stabilnih prinosa. Sorta Sremac ima eliptično, sitnije zrno u tipu kulaša (greenish). Biljke ovog pasulja su srednje bujne. Stablo mu ostaje zeleno do potpune zrelosti zrna. Pogodan je za mašinsku žetvu. Ovo je ranostasan genotip, zadovoljavajućih prinosa. Obe novopriznate sorte zadržale su u sebi kvalitete zrna odomaćenih populacija, te kao takve imaju dobru prođu na probirljivom tržištu pasulja. Niz odabranih linija uključen je u dalji oplemenjivački rad.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
VARIJABILNOST I KOEFICIJENT HERITABILNOSTI INDEKSA OBLIKA LUKOVICA CRNOG LUKA
Pavlović N.1, Ivančević Mirjana1, Cvikic D.1, Sušić Z.1, Šurlan-Momirović Gordana2
1Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
2Poljoprivredni fakultet Zemun
Radi ispitivanja varijabilnosti oblika lukovica crnog luka, postavljen je dvogodišnji ogled (tokom 1997. i 1998. godine) na oglednom polju Centra za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci. Ogled je izveden po slučajnom blok sistemu u pet ponavljanja: Za istraživački materijal uzeto je iz kolekcije crnog luka deset sorti, različitog geografskog porekla. Utvrđene vrednosti ispitivanih svojstava su obrađene analizom varijanse dvofaktorijalnog ogleda - model 2 (Hadživuković 1991). Komponente fenotipske varijanse, genotipski i fenotipski koeficijent varijacije i heritabilnost u širem smislu izračunate su prema Singh i Chaudhary (1976).
Značajna varijabilnost dobijena je za oblik lukovica u obe godine istraživanja. Našim istraživanjima ustanovljena je veća genotipska varijansa i koeficijent fenotipske varijacije u odnosu na ekološku varijansu i koeficijent genotipske varijacije. Ova konstatacija ukazuje na visok udeo genetskih činilaca u nasleđivanju ispoljavanja ove osobine, što potvrđuje i visoka vrednost za heritabilnost u sirem smislu (0,94 i 0,92%).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
OCENA HETEROZISA ZA PRINOS I KOMPONENTE PRINOSA F1 HIBRIDA PLAVOG PATLIDŽANA (Solarium melongena L.)
Damnjanović Jelena1, Zečević B.2, Vračarević Maja3
1Institut GOŠA Smederevska Palanka
2Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
3Institut SRBIJA - Centar za pesticide i zaštitu životne sredine Zemun
Dialelnim ukrštanjem pet divergentnih linija plavog patlidzana ocenjen je stepen heterozisa za prinos i komponente prinosa. Ukrštanja (bez recipročnih) izvedena su 1996. godine pri čemu su deset f: hibrida zajedno sa roditeljima uzgajani u 1997. i 1998. godini po slučajnom blok sistemu u tri ponavljanja. Za sve osobine uključene u istraživanje registrovana je pojava heterozisa. Kombinacije ukrštanja kod kojih je ocenjen najveći efekat heterozisa su: za dužinu ploda K36/1 x Kll; za težinu ploda K35 x K36/1 i za osobinu prinos K35 x K36/1.
Sagledavanjem svih ispitivanih osobina dobijenih hibrida može se zaključiti da je najperspektivniji hibrid dobijen ukrštanjem K35 x K36/1.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
VARIJABILNOST HEMIJSKIH SVOJSTAVA PITOME NANE (Mentha x piperita L.)
Dražić S., Ristić M.
Institut za proučavanje lekovitog bilja »Dr Josif Pančić« Beograd
Hibridno poreklo pitome nane utiče na pojavu heterozigotnosti i stvaranja različitih formi unutar vrsta. Kod populacija i sorti može doći do pojave različitih genotipova. Takođe, sposobnost spontanog ukrštanja može biti uzrok pojavi heterogenosti. Cilj rada je bio da se ispita varijabilnost i povezanost važnijih kvalitativnih svojstava pitome nane. Istraživanja su preduzeta imajući u vidu njen značaj i potrebu stvaranja odgovarajućih tipova za proizvodnju.
U poljskim uslovima postavljen je ogled sa odomaćenom sortom pitome nane Mitcham. Ova inostrana sorta se adaptirala i u procesu spontanog ukrštanja i odabiranja pretrpela promene, tako da predstavlja novi genotip. Tokom dve godine (1995. i 1996) praćen je sadržaj etarskog ulja i važnijih komponenti u ulju (1,8 cineol, menton, mentofuran, mentol, pulegon, metilacetat). Utvrđene su značajne razlike u njihovim vrednostima, odnosno velika varijabilnost ispitivanih svojstava. Variranje se kretalo od 13% za etarsko ulje do 46% za pulegon. Konstatovano je da su svojstva varirala i u zavisnosti od godine ispitivanja, tj. ekoloških faktora. Takođe, analizirana je povezanost ispitivanih svojstava. Između hemijskih svojstava preovladava negativna međuzavisnost, što otežava oplemenjivanje kvalitetnijih genotipova ove lekovite biljke.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
FORMIRANJE UKUPNOG BROJA SEMENA PO BILJCI U ODNOSU NA BROJ SEMENA PO CVETNOJ GLAVICI SALATE (Lactuca sativa L.)
Zdravković Jasmina, Stevanović D., Stanković Ljiljana, Pavlović N., Đorđević R.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Salata je fotoperiodski biljka dugog dana. Komparativno je ispitano 10 sorti salate (Nansen, Majska kraljica, Safir, Univerzal, Ravel, Atraction, Superble, Type-5140, Ljubljanska ledenka i Brauner), različite dužine vegetacionog perioda od nicanja do faze pune zrelosti semena, u dva roka setve. Ogled je postavljen kao dvofaktorijalni, potpuno slučajni blok u četiri ponavljanja. Pretpostavka je da su osobine, ukupan broj cvetova i broj cvetova po cvetnoj glavici visoko korelisane između sebe, a one predstavljaju osobine koje direktno određuju prinos semena. Korelacija između ove dve osobine je srednje jačine (r = 0,706) bez utvrđene značajnosti. Regresioni koeficijenti ukazuju na postojanje međuzavisnosti ovih osobina. Analiza varijanse ukazuje na signifikantnu varijansu genotipa, dok drugi faktor, rok i interakcija (genotip x rok) nemaju signifikantne vrednosti. Vrednosti heritabilnosti h2 = 84,207 i h2 = 82,233, takođe ukazuju na genotip kao značajnog nosioca varijabilnosti za obe osobine. Utvrđen je koeficijent genetičke i fenotipske korelacije i za obe osobine, u oba roka setve za sve genotipove. Koeficijent fenotipske varijacije je veći od koeficijenta genetičke varijacije kod obe osobine.
U semenskoj proizvodnji salate vreme setve ne predstavlja bitan faktor na povećanje ukupne mase semena, već ona zavisi prvenstveno od genotipa.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ŽIVOTNA SPOSOBNOST SEMENA KUKURUZA NAKON VIŠEGODIŠNJEG ČUVANjA U BANCI GENA
Muminović Jasmina, Radović Gordana, Jelovac D.
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Bogata varijabilnost germplazme kukuruza, koja se čuva u banci gena Instituta za kukuruz Zemun Polje, predstavlja neprocenljivo vrednu i nezamenljivu osnovu za selekcioni rad. Kolekcija lokalnih populacija kukuruza Jugoslavije od 2178 uzoraka čuva se u hladnim komorama banke gena, u uslovima za srednjoročnu konzervaciju: temperatura +4° C, relativna vlažnost vazduha 50-60%. U ovim uslovima čuvanja, seme kukuruza se može čuvati veći broj godina bez opasnosti da će se njegova životna sposobnost spustiti ispod dozvoljenog graničnog nivoa od 85% klijavosti, kada genetički integritet i identitet čuvanog uzorka postaju ugroženi. Matematičkim modelom koji preporučuju Elis i Roberts, testiranim u banci gena, moguće je proceniti relativnu dužinu čuvanja uzorka i, kao posledicu, optimalno vreme njegovog umnožavanja. Za ispitivanje predloženog matematičkog modela preživljavanja semena odabrani su uzorci kukuruza različite genetičke konstitucije (samooplodne linije, lokalne i sintetičke populacije), početne klijavosti i dužine čuvanja. Kako nisu ustanovljena statistički značajna odstupanja teorijski izračunatih od eksperimentalno utvrđenih vrednosti klijavosti čuvanog semena kukuruza, ustanovljeno je da se matematički model može preporučiti za korišćenje u bankama gena. Na taj način, izbegava se potreba za čestim naklijavanjem čuvanih uzoraka sa ciljem provere njegove životne sposobnosti.
II Sekcija BIOTEHNOLOGIJA
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
IDENTIFIKACIJA GENOTIPOVA PRIMENOM MIKROSATELITA
Prodanović S., Šurlan-Momirović Gordana, Pavković S.
Poljoprivredni fakultet Zemun
U oplemenjivanju bilja je od izuzetnog značaja identifikacija genotipova, bilo superiornih biljaka u toku selekcionog procesa, bilo po okončanju ovog procesa radi zaštite dobijenog materijala. Upotreba morfoloških i biohemijskih markera (rezervnih proteina i enzima), koja je dugo dominirala pri genotipskoj identifikaciji, danas se sve više zamenjuje korišćenjem DNA markera. Ovi marker! su u prednosti jer je njihov broj praktično neograničen i otuda mogu pokriti ceo biljni genom. Oni ne detektuju određeni genski produkt, već direktno prisustvo odgovarajuće sekvence na DNA. Kako se genotipovi unutar jedne vrste odlikuju sličnim, ali ipak specifičnim sekvencama, njihov polimorfizam u pojedinim regionima DNA sluzi kao osnov za identifikaciju, odnosno pouzdano genotipsko razlikovanje. Dovoljno je 20-30 markera kod ma koje biljne vrste da bi se mogla izvršiti identifikacija svake sorte u svetu. Prvi DNA markeri bili su RFLP markeri, zasnovani na polimorfizmu dužine restrikcionih fragmenata. Zatim je sa razvojem tehnike lančane reakcije polimeraze dobijen veliki broj tipova PCR markera. Jedan od ovih tipova, označen kao SSR (Single Sequence Repeat) - PCR, a poznat i kao makrosatelitski marker, postao je posebno raširen u svetskim laboratorijama u cilju identifikacije genotipova. O tehnikama primene mikrosatelita i mogućnostima njihovog iskorišćavanja u oplemenjivanju bilja diskutovano je u ovom radu.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
TRANSGENE BILJKE - PRO ET CONTRA
Berenji J.1 , Kišgeci J.2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Savezni zavod za biljne i životinjske genetičke resurse Beograd
Genetički modifikovani organizmi (GMO), transgene biljke ili sorte nastale primenom genetičkog inženjerstva su posle fundamentalnih istraživanja i eksperimentalne faze definitivno počele da se sire i u proizvodnji. Nasa zemlja je za sada na margini ovih dogadaja. Za eksperinientisanje sa transgenim biljkama se izdaje dozvola, ali je komercijalna proizvodnja zabranjena. U toku je donošenje precizne zakonske regulative koja će na odgovarajući način regulisati sva pitanja u vezi sa istraživanjem, proizvodnjom i upotrebom transgenih biljaka. U međuvremenu je neophodno da se edukaciji na svim nivoima, od akademskog nivoa do objektivnog informisanja javnosti posveti posebna pažnja. Treba učiniti sve da nas invazija transgenih biljaka izvana ne zatekne nespremne, bez zakonske regulative i informisanosti. Neophodno je da se stvori takav ambijent koji će omogućiti racionalno iskorišćavanje prednosti a ujedno sprečiti negativne posledice sirenja i upotrebe transgenih biljaka. Zadatak je da se stvori ambijent za bezbednu primenu GMO, sa posebnim osvrtom na otklanjanje svake opasnosti po zdravlje ljudi i životnu sredinu. U tom kontekstu su u ovom radu navedeni argumenti »za« i »protiv« GMO na bazi dosadašnjeg iskustva onih zemalja u kojima se u komercijalnim razmerama gaje i koriste transgene biljke, elaboracijom etičkih, filozofskih, religioznih, ekonomskih, ekoloških, zdravstvenih, pravnih i drugih aspekata stvaranja, gajenja i upotrebe transgenih biljaka.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KORIŠĆENJE KALUSNE KULTURE ZA ISPITIVANJE TOLERANTNOSTI GENOTIPOVA PŠENICE PREMA SUŠI
Kondić Ankica, Šesek S.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Ispitivana je tolerantnost prema suši u in vitro uslovima kod dve sorte ozime pšenice (T. aestivum L.), Košuta i Renesansa. Tolerantnost je testirana na modifikovanoj MS (Murashige and Skoog, 1962) hranljivoj podlozi, kojoj je dodat polietilenglikol (PEG) u tri različite koncentracije: 10%, 20% i 30%. Kontrolna grupa kalusa je gajena na podlozi bez PEG-a. Nakon četiri meseca gajenja na ovim podlogama utvrđena je sveza masa i sadržaj suve materije u kalusnom tkivu.
Utvrđene su značajne razlike u pogledu reakcije genotipova na različite koncentracije PEG. Najviša koncentracija (30% PEG) je bila letalna za izolovane embrione, tako da pri ovoj koncentraciji, ni kod jednog genotipa nije došlo do formiranja kalusa. Pri koncentracijama od 10 i 20% PEG došlo je do naglog snižavanja vrednosti sveze mase kalusa, kod oba genotipa. Tako je pri najnižoj koncentraciji (10% PEG) kod sorte Košuta sveza masa smanjena za 90% u odnosu na kontrolu, a kod sorte Renesansa za 93%).
Usled dehidratacije kalusa u prisustvu PEG, sa povećanjem njegove koncentracije u podlozi, došlo je i do povećanja sadržaja suve materije u kalusima kod oba genotipa. Kod sorte Košuta sadržaj suve materije je povećan sa 8,7% (kontrola) na 24,9 (20% PEG), dok je kod sorte Renesansa povećan sa 8,6% (kontrola) na 39,7% (20% PEG).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
TOLERANTNOST GENOTIPOVA PŠENICE PREMA OLOVU U KULTURI in vitro
Šesek S., Kondić Ankica
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Ispitivan je uticaj pet koncentracija olova (10-7, 10-6, 10-5, 10-4 i 10-3 M) na porast kalusa i sadržaj suve materije u kalusnom tkivu. Za izolaciju zrelih embriona korišćene su dve sorte ozime pšenice (Triticum aestivum L.), Balkan i Proteinka. Embrioni su gajeni na modifikovanoj MS (Murashige and Skoog, 1962) hranljivoj podlozi, kojoj je dodato olovo u obliku Pb(NO3)2. Kontrolna grupa kalusa je gajena na podlozi koja nije sadržala olovo. Za vreme kultivacije, praćen je porast kalusnog tkiva, da bi se 30 dana nakon izolacije pristupilo merenju sveze mase kalusa, kao i sadržaju suve materije.
Rezultati su pokazali da su postojale značajne razlike između genotipova u pogledu njihove reakcije na pojedine koncentracije olova. Najvisa koncentracija (10~3 M) olova je imala značajan uticaj na smanjenje sveze mase kalusa. Ovo smanjenje je kod sorte Balkan iznosilo 43%, a kod sorte Proteinka 22%, u odnosu na kontrolu. Pri istoj koncentraciji olova, kod sorte Balkan je došlo do značajnog povećanja (23% u odnosu na kontrolu) sadržaja suve materije u kalusnom tkivu, dok kod sorte Proteinka povećanje (8,6% u odnosu na kontrolu) nije bilo značajno. Efekat nizih koncentracija olova, koje su ispitivane u ovom eksperimentu, bio je slabije izražen, mada su doze 10-6 M kod sorte Balkan i 10-7 kod sorte Proteinka, imale stimulativno dejstvo na porast kalusnog tkiva.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENETSKA DIVERGENTNOST INBRED LINIJA KUKURUZA NA OSNOVU IZOENZIMSKIH RAPD MARKERA
Nikolić Zorica, Zlokolica Marija, Milošević Mirjana, Balešević-Tubić Svetlana, Vujaković Milka
Nacionalna laboratorija za ispitivanje semena Novi Sad
Cilj ovog rada je bio poređenje efikasnosti izoenzima i RAPD markera u proceni genetske divergentnosti inbred linija kukuruza. Odabran je set od 10 linija od kojih je 8 vodilo poreklo iz domaćih lokalnih populacija kukuruza i dve američke linije B73 i Mo 17. Analiziran je polimorfizam enzimskih sistema: AGP, GLU, IDH, MDH, PGM, 6-PGD i PHI. U PCR reakcijama, korišćenjem 15 slučajnih prajmera dobijeno je od jedan do četiri DNK fragmenta veličine od 0,2 do 1,1 kb, dok pojedini prajmeri nisu imali amplifikacionih proizvoda. Dendogrami dobijeni UPGMA metodom analize izoenzimskih i RAPD rezultata pokazali su razlike u broju grupa, kao i u povezivanju linija međusobno. Linije su bile na međusobnoj udaljenosti od 1,2 do 2,2 euklidske jedinice.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
POBOLJŠANJE KOMBINACIONIH SPOSOBNOSTI POPULACIJE C-8173 ŠEĆERNE REPE KORIŠĆENJEM in vitro METODA
Mezei Snežana, Čačić N., Kovačev L., Sklenar P., Nagl Nevena
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Ultrašećerna sorta Crvenka mz priznata 1997. godine, je triploid cije su roditeljske komponente monogermna cms linija A-0401 i multigermna tetraploidna populacija C-8173. Cilj rada je da se iz očeve komponente odaberu superiorni genotipovi, koji su dobri kombinatori i na taj način dobije nova poboljšana populacija. Na bazi fenotipa odabrano je u polju 400 korenova oprašivača C-8173, od kojih je u istoj godini na bazi mase korena i refrakcije odabrano 106 korenova. Naredne godine u proleće svaki genotip rasađen je na posebnu parcelu sa šest korenova majčinske komponente A-0401, gde se kao izolator koristio usev konoplje. Za realizaciju procesa rekurentne selekcije korišćena je in vitro mikropropagacija iz lateralnih pupoljaka glave, kod odabranih genotipova. U 1999. godini postavljen je mikroogled sa uspelim hibridima, a kao standard korišćena je hibridna sorta Crvenka mz. Na bazi proizvodnih karakteristika hibrida odabrano je 20 superiornih genotipova, koji su sačuvani in vitro i umnoženi metodama biljne regeneracije formiranjem aksilarnih pupoljaka. Njihovi hibridi su značajno bolji od standarda i u daljim istraživanjima koristiće se za stvaranje poboljšane populacije oprašivača. Prema rezultatima istraživanja odabrani hibridi su u proseku bolji od standarda u prinosu korena (6,7%), sadržaju šećera (4,7% relativno), prinosu polarizacionog šećera (11,9%) i prinosu kristalnog šećera (14,2%).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
TESTIRANJE REGENERACIONE SPOSOBNOSTI PROTOPLASTA IZOLOVANIH IZ RAZLIČITIH GENOTIPOVA GAJENOG SUNCOKRETA
Vasic Dragana1 , Škorić D.1, Alibert G.2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2INP ENSAT Tuluz, Francuska
Protoplasti izolovani iz različitih genotipova gajenog suncokreta se razlikuju u svojoj sposobnosti da se dele i regenerišu u kulturi. Kako je regeneracija biIjaka krajnji cilj kulture protoplasta i kako je sposobnost regeneracije u in vitro uslovima kod gajenog suncokreta ograničena na samo mail broj genotipova, poželjno je testirati genotipove u pogledu njihove regeneracione sposobnosti pre uključivanja u eksperiment.
Šesnaest genotipova gajenog suncokreta je testirano u pogledu njihove regeneracione sposobnosti. Protoplasti, izolovani iz hipokotila 5 dana starih biljaka, su stavljeni u kulturu u kapljicama agaroze u skladu sa protokolom Trabace i sar. (1995). Određivan je procenat deoba nakon 7, 14 i 21 dan kulture, kao i intenzitet kalusogeneze. Dobijeni rezultati su obrađeni analizom varijanse. Značajna razlika u procentu deoba između različitih genotipova je uočena već sedmog dana kulture. Razlika u intenzitetu kalusogeneze se mogla uočiti četvrte nedelje kulture.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENETIČKI MARKERI U ZAŠTITI IDENTITETA SEMENA SOJE I KUKURUZA
Zlokolica Marija, Milošević Mirjana, Nikolić Zorica, Galović Vladislava, Balešević-Tubić Svetlana, Vujaković Milka
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Zaštita izvornog selekcionog materijala od njegovih krajnjih proizvoda, sorti i hibrida, ima višestruk značaj. Poznavanje genetske osnove biljnog materijala je uslov za njegovu primenu u procesu oplemenjivanja i korišćenja semena. Laboratorijske metode imaju u tome prioritetnu ulogu, a odnose se na proteinske i molekularne markere. Njihov izbor zavisi od nivoa polimorfnosti korišćenih markera u datom materijalu, kao što su genotipovi soje i kukuruza. Primenjeno je kombinovanje različitih markera na nivou proteina i DNK, da bi se postigla što potpunija pokrivenost genoma svake biljne vrste. Genetski markeri, izoenzimi, kao ekspresija gena, i molekularni markeri, koji su rezultat reakcije lančane polimerizacije DNK (PCR). Na osnovu polimorfnih lokusa, kao što su Acpl, Adhl, Idh2, Mdh2, Pgm2, Pgd2, Phil, i umnoženih fragmenata DNK, u prisustvu slučajnih prajmera (oligonukleotidi), RAPD markerima je utvrđena genetska varijabilnost i svojstveni identitet analiziranih genotipova unutar dve vrste.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
GENETIČKE TRANSFORMACIJE FAMILIJE Brassicacea
Sretenović-Rajičić Tatjana1, Ivančević Mirjana1, Sušić Z.1, Pavlović N.1, Vinterhalter Branka2
1Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
2Institut za biološka istraživanja »Dr Sinisa Stanković« Beograd
Genetički inženjering je vrlo moćno oruzje značajno kako u procesima izučavanja različitih bioloških procesa u biljkama, tako i za unosenje specifičnih poželjnih karakteristika u postojeći sortiment i skraćivanje i unapređivanje procesa oplemenjivanja. Kupusnjače (Brassicacea) su ekonomski veoma značajna familija biljaka. U poslednjih trideset godina jako mnogo se radi na poboljšavanju karakteristika vrsta roda Brassica, kako klasičnim tehnikama oplemenjivanja, tako i korišćenjem tehnika kulture tkiva. Jedna od novijih metoda koje se koriste u oplemenjivačke svrhe na kupusima jesu i tehnike genetičkog inženjeringa. Prve transgene kupusnjače dobijene su još sredinom osamdesetih godina, a danas se transformacije ovih biljaka gotovo rutinski vrše.
Cilj ovog rada bio je da prikaže različite načine transformacije roda Brassica, kao i rezultate dobijene u našoj laboratoriji. Izvršena je transformacija nekoliko varijeteta vrste Brassica oleracea (kupus, kelj, karfiol). Hipokotili i kotiledoni su transformisani sojem A. tumefaciens koji nosi bar gen za rezistenciju na fosfinotricin (PPT), kao i gen za rezistenciju na kanamicin i reporter gen za (3-glukuronidazu.
U radu je dat i osvrt na svrsishodnost transformacija Brassicacea, kao i na eventualne rizike koje korišćenje transgenih kupusa nosi, pre svega sa aspekta uticaja na sredinu, jer su kupusnjače dvogodišnje, stranooplodne kulture koje imaju svoje divlje srodnike u našoj flori, u nasem podneblju i rizik ukrštanja kultivisanih kupusa sa divljim srodnicima je realan.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UVOD U EKOLOŠKU SELEKCIJU BILJAKA
Pešić V.1, Kilčevski A.V2, Ljubov Vladimirovna Hotileva3
1Poljoprivredni fakultet Zemun
2Beloruska Poljoprivredna akademija Gorki
3Institut za genetiku i citologiju Akademije nauka Belorusije
Pod ekološkom selekcijom podrazumevamo principe i metode, koji omogućuju dobijanje sorti i hibrida sa maksimalnom produktivnošću u uslovima gajenja pri korišćenju ekološki bezbednih tehnologija proizvodnje radi produkcije zdravstveno bezbedne i biološki vredne hrane.
Strategija ekološke selekcije u sebi objedinjuje tri međusobno povezana pravca selekcije - adaptivnu selekciju, selekciju energetski efektivnih sorti i selekciju na smanjeni sadržaj polutanata u produkciji. Osnovni pravci u adaptivnoj i stabilnoj biljnoj proizvodnji sadrže: agroekološko rejoniranje poljoprivrednih kultura, povećanje genetičke raznovrsnosti agroekosistema, racionalna i ekološki bezbedna primena sredstava u intenzivnoj proizvodnji (upotreba dubriva, pesticida i dr.), biologizacija procesa proizvodnje, stvaranje i iskorišćavanje visokoproduktivnih i otpornih sorata i hibrida, povećanje efektivnosti (energetska i resursna) proizvodnje, smanjenje negativnog antropogenog uticaja u okruženju gde se odvija proizvodnja, smanjenje sadržaja polutanata u produkciji. Tako definisana integralna poljoprivreda trazi i nove vidove oplemenjivanja i selekcije.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ADAPTABILNOST I STABILNOST GENOTIPA
Dimitrijević M., Petrović Sofija
Poljoprivredni fakultet Novi Sad
U oplemenjivačkim programima, pri stvaranju novih genotipova, posmatra se njihova reakcija na faktore spoljne sredine, koja bi trebala da bude što manja, sa ciljem da se što bolje iskoristi genetički potencijal za prinos, s obzirom da prinosi svake godine zbog sve većih vremenskih kolebanja veoma variraju.
Izučavanjem odnosa genotipova i ekoloških faktora je stvoreno mnogo matematičkih modela, mada ponašanje svakog genotipa u različitim uslovima spoljne sredine jos uvek nije precizno definisano. Izvori varijabilnosti koji utiču na ponašanje genotipova u navedenim uslovima su interakcija genotip/spoljna sredina, ali i genetička osnova svakog organizma. Oni su vazni pri određivanju regiona gajenja u kojima bi određeni genotip dao svoj maksimum, kao i za selekciju genotipova koji bi svojim potencijalima najbolje odgovarali agrotehničkim, ekološkim i ekonomskim zahtevima regiona.
Pri izučavanju interakcije genotip/spoljna sredina se koriste dva pojma stabilnost, kao sposobnost genotipova da uvek daju ujednačen prinos bez obzira na delovanje uslova spoljna sredina i adaptabilnost, kao sposobnost sorte da ostvari stabilan i visok prinos u različitim uslovima spoljne sredine.
Svi modeli koji se bave izučavanjem pojma stabilnosti i adaptabilnosti se baziraju na izvorima varijacije nastalim pod dejstvom tretmana i slučajnih efekata, koji mogu da se identifikuju kao slučajni i fiksni. Međutim, bez obzira koji statistički model za procenu interakcije genotip/spoljna sredina se koristi, određeni naučnici ukazuju da još uvek ne postoji dovoljno dokaza o tome da su dobijeni stabilni genotipovi u programima oplemenjivanja, što otvara prostor u budućim istraživanjima. Postavljaju se pitanja same definicije osnovnih pojmova, tretiranja izvora varijacije, upotrebne vrednosti postojećih modela, kao i interpretacije rezultata.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
REZULTATI ISPITIVANJA ZP HIBRIDA KUKURUZA U MAKRO OGLEDIMA 1997-1999. GODINE PO REJONIMA PROIZVODNJE
Jovin P., Mirić M., Trifunović B., Mišović M., Pavlović R., Kaitović Z., Vidojković Z., Vesković M., Jovanović Z., Pavlov M.
Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
Institut za kukuruz Zemun Polje pristupio je rejonizaciji proizvodnje ZP hibrida kukuruza 1997. godine sa ciljem da se za svaki proizvodni rejon odaberu hibridi koji u datom rejonu daju visok i stabilan prinos. više je faktora koji su uticali na to da se teritorija Srbije podeli na 13 rejona. Najvažniji su: razlika u klimi, tipovima zemljišta i nadmorskoj visini. Od klimatskih faktora najbitniji su količina padavina i suma temperatura.
Teritorija Vojvodine je klimatski dosta homogena (godišnja količina padavina je 600 mm) sa izuzetkom severnog Banata, Subotičke i Deliblatske peščare gde je količina padavina znatno niža. U centralnoj Srbiji padne godišnje 600-620 mm vodenog taloga ali se zapadna Srbija (loznički, valjevski i užički kraj), sa pobrđem i planinama Srbije odlikuje znatno većom količinom padavina, a južna i jugoistočna Srbija znatno manjom u odnosu na centralne delove.
Zemljišta Vojvodine su homogenija od zemljišta ostalog dela Srbije, gde je zastupljeno znatno više tipova (oko 50). Makro oglede sa kukuruzom Institut izvodi od 1964. godine, a dobijeni rezultati uticali su na uvođenje hibrida u proizvodnju. Dobijena iskustva za protekli period korisna su kako selekcionerima i semenarima tako i marketing i komercijalnoj službi koje treba da uvedu i prošire nove hibride kod proizvođača kukuruza.
Ogledi su izvedeni po jedinstvenoj metodi postavljanja na 35-74 lokacije, cime su ispunjeni činioci koji su uslovili formiranje rejona, odnosno pokriveni su glavni klimatsko-zemljišni rejoni u Jugoslaviji. Agrotehnika i zaštita useva u ogledima prilagođena je proizvodnim uslovima gajenja u odgovarajućem rejonu.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
INTERAKCIJA SORTI ŠEĆERNE REPE I FAKTORA SPOLJAŠNJE SREDINE
Sklenar P., Kovačev L., Čačić N.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Šećerna repa je osnovna biljna vrsta za dobijanje šećera u našim agroekološkim uslovima. Najvažnije osobine koje određuju prinos kristalnog šećera kod šećerne repe su: prinos korena, sadržaj šećera i iskorišćenje sadržaja šećera. Dvanaest sorti šećerne repe ispitivano je u sortnim mikroogledima tokom 1997. i 1998. godine u Novom Sadu, Somboru i Kikindi. Ogledi su bili postavljeni po slučajnom blok sistemu u pet ponavljanja. Značajnost razlika između ispitivanih tretmana utvrđena je analizom varijanse trofaktorijalnog ogleda, model II. U pogledu ispitivanih osobina odabrane sorte, lokaliteti, kao i godine testiranja, se međusobno visoko značajno razlikuju. U našim istraživanjima za sve ispitivane osobine najviši relativni uticaj na ispoljavanje osobine pokazale su sorte. Njihov relativni doprinos je podjednak za sadržaj šećera (82,10%), iskorišćenje sadržaja šećera (82,00%) i prinos šećera (80,60%), dok je prinos korena nizi (60,97%).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
POTENCIJAL PRODUKCIJE SEMENA SORTI ITALIJANSKOG LJULJA K-13 I K-29-t IZ DVE ŽETVE
Tomić Zorica, Sokolović D.
Institut SRBIJA - Centar za krmno bilje Kruševac
Eksperimentalni ogled je postavljen sa ciljem da se utvrdi potencijal produkcije semena italijanskog ljulja domaće diploidne sorte K-13 i tetraploidne sorte K-29-tetra u prvoj godini iskorišćavanja pri jesenjoj setvi, a iz dva otkosa u narednoj godini. Doza đubrenja je u ukupnoj normi osnovnog hraniva NPK u obliku N primenjena u dva roka, odnosno 40 kg pre početka vegetacije u proleće i 40 posle prve žetve, odnosno svih 80 kg u proleće. Ogled je postavljen u slučajnom blok rasporedu, veličina parcele 4 x 5 m, u 8 ponavljanja sa normom semena 24 kg ha-1 za sortu K-13 i 22 kg ha-1 za sortu K-29-t. Ostvareni rezultati pokazuju da vreme đubrenja u ukupnoj količini hraniva nije uticalo na produkciju semena. Sorta K-29-t je ostvarila u obe žetve statistički visoko značajnu razliku produkcije semena od 454.66 kg ha-1 u odnosu na diploidnu sortu K-13 od 353,86 kg ha-1 semena. U prvom roku žetve, nezavisno od đubrenja, ostvaren je prinos semena za sortu K-13 od 577.50 kg ha-1, a K-29-t 739,79 kg ha-1. U drugom roku žetve, posle 52 dana sorta K-13 je ostvarila 130,32 kg ha-1, odnosno sorta K-29-t 171,53 kg ha-1 semena. Ostvareni rezultati u proizvodnji semena pokazuju da se obe sorte italijanskog ljulja uspešno mogu koristiti za proizvodnju semena i u prvoj godini iskorišćavanja u de žetve. Očekuju se znatno viši prinosi semena u drugoj optimalnoj godini iskorišćavanja ove dve domaće sorte italijanskog ljulja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROMENE PRODUKTIVNOSTI NEKIH SORTI OZIME PŠENICE U ZAVISNOSTI OD EKOLOŠKIH USLOVA
Pavlović Ksenija1, Anđelković M.1, Kišgeci J.2
1Jugoslovenski poljoprivredno-šumarski centar Beograd
2Savezni zavod za biljne i životinjsko genetičke resurse Beograd
Cilj ovog rada je da se za sorte ozime obične pšenice koje su priznate u 1999. godini kroz obradu i analizu rezultata trofaktorijalnog ogleda utvrdi u kojoj meri variraju prinosi zrna i neki važniji pokazatelji tehnološkog kvaliteta u zavisnosti od uslova lokaliteta i godine.
U ogledima su pod šifriranim oznakama od 1995. do 1997. godine ispitivane sorte Anastasija, Bujna, Lazarica, Matica, Sara i Stamena. Ogledi su izvedeni u lokalitetima: Novi Sad, Kragujevac, Zaječar i Pec po planu potpuno slučajnog blok sistema u pet ponavljanja. Analiza oglednih rezultata je obavljena po analizi varijanse za trostruku klasifikaciju kojom su obuhvaćena tri faktora (sorta, lokalitet i godina).
Na osnovu F-testa iz analize varijanse može se zaključiti da postoje vrlo značajne razlike u prinosu pšenice između ispitivanih sorti, mesta i godina, promatrano u celini, kao i između njihovih interakcija. Prinos zrna, kao i neki važniji pokazatelji tehnološkog kvaliteta variraju po godinama i lokalitetima u kojima su vršena ispitivanja. Razlike u prinosu zrna između lokaliteta su vrlo značajne, a značajnost razlika je izražena i između svih godina. Pri analizi interakcije sorte x mesta i mesta x godine ispoljava se tendencija kao i pri analizi samo sorti, godina i mesta, što znaci da je većina sorti dala najveći prinos zrna u istoj godini.
Vrlo značajna interakcija sorte x lokaliteti ukazuje na činjenicu da pojedine sorte daju različite prinose u zavisnosti od klimatskih uslova u kojima se gaje i potrebu ispitivanja i određivanja ekoloških uslova za pojedine sorte.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
INTERAKCIJA GENOTIP/SPOLJNA SREDINA I STABILNOST ŽETVENOG INDEKSA PŠENICE
Petrović Sofija, Dimitrijević M., Kraljević-Balalić Marija
Poljoprivredni fakultet Novi Sad
Za uspešan efekat oplemenjivanja je potrebno poznavanje osobina genotipova, kao i interakcije između genotipova i faktora spoljne sredine. Prelomni momenat u oplemenjivanju pšenice je učinjen skraćenjem stabljike, cime je uspostavljen optimalniji odnos između vegetativnih i generativnih delova biljke. Posledica ove genetičke promene je i povećanje žetvenog indeksa, koji predstavlja odnos između ekonomskog prinosa (masa zrna po biljci) i biološkog prinosa (ukupna masa biljke).
U radu je ispitivana fenotipska varijabilnost i stabilnost žetvenog indeksa 22 genotipa pšenice, podeljenih u tri grupe prema visini. Stabilnost žetvenog indeksa je određena metodom regresione analize (Eberhart i Russell, 1966). Da bi se utvrdilo na koji način se ispitivani genotipovi međusobno razlikuju, primenjen je jedan od multivarijacionih metoda - metod glavnih komponenata (PCA). S obzirom da se radi o genetički divergentnom materijalu, grupisanje genotipova je izvršeno primenom hijerarhijske Master analize.
Analizom dobijenih rezultata je ustanovljeno da se srednje vrednosti žetvenog indeksa kreću od 0,36 kod sorata Perdue 3912 i Tom Thumb, do 0,58 kod sorte Rana niska. Genotipovi sa najvećom stabilnošću su Florida, Italija, Rana niska i Tom Thumb, sa vrednošću koeficijenata regresije bi = 0,85, a najmanju stabilnost je ispoljio genotip Concordia (bi = 6,21). Prve tri glavne komponente su u ukupnoj varijaciji žetvenog indeksa zastupljene sa oko 68%. Ispitivani genotipovi pšenice, su primenom klaster analize podeljeni u dve velike grupe, sa nekoliko podgrupa.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
EFEKAT INTERAKCIJE GENOTIP/LOKALITET NA PARAMETRE KVALITETA PŠENICE
Hristov N.1, Mladenov N.1, Kraljević-Balalić Marija2, Dimitrijević M.2
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Poljoprivredni fakultet Novi Sad
U radu je analizirano 20 sorti pšenice u toku 1997/1998. godine na pet različitih lokaliteta: Novi Sad, Indija, Sremska Mitrovica - Erdevik, Kragujevac i Žitorađa. Cilj rada je da se utvrdi kako se ponašaju sorte i pojedina svojstva (sadržaj proteina i sedimentaciona vrednost) u različitim agroekološkim uslovima. Primenom AMMI metode ispitivani su aditivni i multivarijacioni efekti analiziranih sorti u navedenim lokalitetima. Utvrđeno je da sorte različito reaguju na promenu faktora spoljne sredine, što se u velikoj meri odrazilo i na parametre tehnološkog kvaliteta.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROUČAVANJE ADAPTACIJE ROD LINIJA I HIBRIDA KUKURUZA
Radenović Č., Hojka Z., Vidojković Z., Selaković D., Pavlov M.
Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
Pojava adaptacije kod linija i hibrida
kukuruza svrstava se u aktuelna naučna pitanja. Cilj ovog proučavanja je da se
pokaže kako nastaju i kako se menjaju parametri adaptacije koji su praćeni u
fotosintetičkim membranama linija hibrida kukuruza. Za ova proučavanja korišćen
je neinvazivni metod za merenje zakasnele fluorescencije (ZF) hlorofila. Za
objekat ispitivanja uziman
je segment intaktnog lista linija i hibrida kukuruza.
U radu će biti izloženi i analizirani sledeći rezultati:
• eksperimentalnim merenjem određena je funkcionalna zavisnost intenziteta ZF hlorofila u zavisnosti od vremena njenog nastajanja;
• utvrđena je zavisnost promene intenziteta ZF u funkciji temperature, koja je kontinualno i diferencijalno povećavana u opsegu 25-60°C;
• određene su kritične temperature koje ukazuju na strukturne i funkcionalne promene u fotosintetičkim membranama linija i hibrida kukuruza;
• određene su energije aktivacije (Ea) koje pokazuju dinamiku procesa adaptacije linija i hibrida kukuruza.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
INTERAKCIJA GENOTIP x SPOLJNA SREDINA ZA KOMPONENTE PRINOSA SIRKA METLAŠA (Sorghum bicolor (L.) Moench)
Sikora V, Berenji J.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Tokom sedam godina su vršena ispitivanja četrnaest sorti sirka metlaša podeljenih u četiri grupe: stare domaće, sadašnje domaće, mađarske sorte i američke sorte. Analizom varijanse su utvrđene značajne razlike između sorti za sva ispitivana svojstva (masa neovršene metlice, masa ovršene metlice i masa semena po metlici). Najveću prosečnu masu neovršene i ovršene metlice je imala sorta Sava (73,7, odnosno 26,5 g) a najveću masu semena po metlici mađarska sorta Szegedi torpe (47,7 g). Pored sorte značajan uticaj na ispitivana svojstva su imali godina, kao i interakcija sorta x godina. Parametri stabilnosti su izračunati po metodi Eberharta i Rusella.
Sorta Neoplanta plus ispoljava prosečnu adaptabilnost za sve uslove, Reform daje stabilan prosečan prinos u manje povoljnim uslovima spoljne sredine a sorta Sava je specifično adaptirana na povoljne uslove spoljne sredine.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
BIOLOŠKO-TEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE ZASTUPLJENIH SORTI U PROIZVODNJI ŠEĆERNE REPE NA ZDRAVIM I ZEMLjIŠTIMA ZARAŽENIM RIZOMANIJOM U TOKU 1999. GODINE
Radivojević S.1, Obradović Smiljka1, Kabić Dragica1, Rožić R.2, Sabadoš V.3
1Tehnološki fakultet - Zavod za tehnologiju šećera Novi Sad
2AGROZAVOD Kikinda
3AGROINSTITUT Sombor
Cilj ovih istraživanja je bio da se utvrde biološko-tehnološke karakteristike sorata koje su nosioci proizvodnje šećerne repe u nas, i novopriznatih. Osnovna pretpostavka bila je da zemljišta nisu zaražena rizomanijom, a u ispitivanjima su bile uglavnom sorte netolerantne na ovu bolest. Međutim, od ukupno petnaest ispitivanih sorti dve su bile tolerantne na rizomaniju.
Sortni mikroogledi izvedeni su na šest lokaliteta u organizaciji »Jugošećera« iz Beograda i Zavoda za tehnologiju šećera Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu. Mikroogledi su uradeni po standardnim metodama rada. Nakon povađene šećerne repe u polju, i urađenih hemijskih analiza, ustanovljeno je da su četiri ogleda bila na nezaraženim, a dva na zemljištima zaraženim rizomanijom. Ovom prilikom iznećemo samo rezultate sa ogleda u Somboru i Kikindi.
Ostvareni prinos korena šećerne repe na mikroogledu u Somboru, u proseku za ispitivane sorte, iznosio je 80,50 t/ha, a najviša utvrđena razlika bila je 16,41 t/ha ili 18,26%. Prosečan sadržaj šećera u repi iznosio je 17,51%, iskorišćenje šećera na repu 15,42%, a prinos kristalnog šećera 12,415 t/ha. Međutim, na mikroogledu u Kikindi prosečan prinos korena iznosio je 35,29 t/ha, sadržaj šećera 10,09%, iskorišćenje šećera na repu 5,57%, a prinos kristalnog šećera 2,273 t/ha. Ostvarena razlika u prinosu kristalnog šećera između sorti Otis (7,082 t/ha) i Al harmona (0,417 t/ha), iznosila je 6,665 t/ha ili 16,98 puta.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SORTNA ISPITIVANJA CVEKLE U REJONU BEOGRADA
Bjelić V.1, Pavlović R.2, Stanković Lj.1
1Poljoprivredni fakultet Zemun
2Agronomski fakultet Čačak
U dvogodišnjim poljskim ogledima (1997. i 1998) ispitivano je sedam sorata cvekle. Ispitivane su sledeće sorte: Egipatska, Detroit, Bikor, Palanačka crvena, Nero, Unik i Bolivar. U ovom sortimentu najveći prinos je davala sorta Egipatska. U stvari, njen prinos u proseku iznosi čak 51,06 t/ha. Egipatska je na prvom mestu i u pogledu krupnoće korena. Naime, pokazalo se da prečnik njenog korena dostiže 9,19 cm, dok masa korena dostiže 337,34 g. Slede sorte Detroit, Bikor i Palanačka crvena, koje su međusobno vrlo slične u pogledu navedenih osobina. Tako prinos ove sorte iznosi od 46,36 t/ha (Palanačka crvena) do 49,46 t/ha (Bikor). Prečnik korena iskazuje variranje od 7,39 cm do 8,05 cm, a masa korena od 304,22 do 325,82 g. Vrlo dobro se pokazala i sorta Nero, kao i sorta Bolivar. One su dale prinos koji iznosi 41,09 t/ha, odnosno 42,19 t/ha. Sorta Unik je vrlo specifična. To je zbog toga što je njen koren jako izdužen. U stvari, dužina tog korena iznosi čak 14,88 cm, a prečnik je vrlo mali i dostiže samo 4,96 cm. Ova sorta nije bila naročito prinosna, tj. po hektaru je u proseku dala 38,32 tona korena. Zaključak je da ovaj sortiment cvekle može naći punu primenu u nasem povrtarstvu.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROUČAVANJE INOSTRANIH SORATA BORANIJE U AGROEKOLOŠKIM USLOVIMA SRBIJE
Bjelić V, Rakonjac Vera, Živanović T.
Poljoprivredni fakultet Zemun
U dvogodišnjim poljskim ogledima (1995. i 1996) proučavane su sledeće sorte boranije: Top krop, Provajder, Prezenta, Tavera, Nerina, Histajl i Eho. To su holandske i američke sorte. Za berbu je najranije stizala sorta Provajder. U stvari, njena vegetacija je u proseku trajala 54,5 dana. Druga je sorta Top krop, sa vegetacijom koja iznosi 57,5 dana. Sorta Eho, Nerina i Histajl su nešto kasnije sorte, tj. njihova vegetacija je trajala od 62,5 do 63,5 dana. Prezenta i Tavera su sorte koje su poslednje stizale za berbu. Tačnije, stizale su za 67,5 i 68,0 dana. Za Prezentu i Taveru je karakteristično da su njihove biljke na sebi nosile veliki broj mahuna. Prezenta je nosila po 10,40 mahuna, a Tavera po 14,68 mahuna. Kod ostalih sorata svaka biljka je u proseku nosila od 6,47 mahuna (Top krop) do 9,85 mahuna (Eho). Najveći prinos davale su sorte Nerina (9,74 t/ha), Eho (9,54 t/ha) i Prezenta (9,01 t/ha). Dobro se pokazala i sorta Provajder (8,54 t/ha), kao i sorta Top krop (8,22 t/ha). Donekle zaostaju sorte Tavera i Histajl, ali su i one dale zadovoljavajući prinos (7,77 i 7,20 t/ha). Zaključak je da je ovaj sortiment boranije ostvario solidne rezultate u našim agroekološkim uslovima.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ LOKALITETA, STAROSTI SEMENA I HLAĐENjA NA KLIJAVOST SEMENA KANTARIONA (Hypericum perforatum L.)
Jevđović R., Radanović D.
Institut za proučavanje lekovitog bilja »Dr Josif Pančić« Beograd
Potražnja za kantarionom (Hypericum perforatum L.) na trzistu lekovitog bilja poslednjih godina u stalnom je porastu, pa se nameće potreba za gajenjem ove lekovite biljne vrste. Pitanje klijavosti semena predstavlja vrlo važan segment u ovladavanju tehnologijom proizvodnje kantariona.
Dati su preliminarni rezultati laboratorijskog ispitivanja klijavosti semena kantariona koje je proizvedeno na dva lokaliteta u Srbiji, Pančevo (južni Banat, 90 m n.v.) i Gorobilje (zapadna Srbija 400 m n.v.). U istraživanju je korišćena populacija kantariona koja se umnožava u kolekciji IPLB »Dr J. Pančić« iz Beograda, a ispitivana je energija klijanja (EK) i ukupno klijanje (UK) u semenu starom 7 dana, 60 dana i 120 dana. Ispitivan je i uticaj hlađenja semena u trajanju 72 sata na 4° C, na klijavost.
Starost semena imala je značajan uticaj na EK i UK. Seme staro 7 dana imalo je prosečnu EK = 18% i prosečno UK = 22%, seme staro 60 dana EK = 24%, UK = 28%, a seme staro 120 dana EK - 45%, UK = 47%. Seme koje potiče sa lokaliteta Gorobilje imalo je EK = 40%, UK = 45%, što je bilo značajno bolje od lokaliteta Pančevo gde je EK = 18%, UK = 20% (prosečne vrednosti). Na lošiju klijavost semena verovatno je uticala tzv. »bolest venuća« koja se pojavila na delu zasada kantariona na lokalitetu Pančevo. Najbolju klijavost je imalo seme sa lokaliteta Gorobilje 120 dana posle žetve (58-60%), a najlošiju 7 dana staro seme sa lokaliteta Pančevo (7-10%). Uticaj hlađenja bio je pozitivan ali nije jako izražen, a dostignuti efekti prosečnog povećanja klijavosti u poređenju sa nehlađenim semenom iznose oko 6% za EK i 7% za UK.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
MOGUĆNOSTI GAJENJA I REAKCIJA SORTI STRNIH ŽITA PREMA VISOKIM KONCENTRACIJAMA TEŠKIH METALA U ZEMLjIŠTU
Lomović S., Jelić M., Milivojević Jelena, Stojanović Jovanka
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
Visoke i stabilne prinose semena strnih žita moguće je ostvariti jedino na zemljištu visoke plodnosti. Međutim, broj stanovnika u svetu je u stalnom porastu, a obradive površine se smanjuju. U takvim uslovima problem proizvodnje dovoljnih količina hrane koja će zadovoljiti narasle potrebe ljudi i domaćih životinja moguće je resiti ili povećanjem prinosa po jedinici površine ili uvođenjem i iskorišćavanjem zemljišta manje plodnosti u proizvodnji hrane. Problem proizvodnje strnih žita na zemljištima manje plodnosti u Srbiji je jako izražen zato što na zemljišta kisele reakcije otpada više od polovine od ukupnih obradivih površina.
U cilju proučavanja mogućnosti gajenja strnih žita na zemljištima jako kisele reakcije ispitivan je određen broj jarih sorti pšenice, ječma, tritikala i ovsa. Ogled je izveden u staklari Centra za strna žita u Kragujevcu, u sudovima na zemljištu u kojem su koncentracije Fe, Mn, Zn i drugih teških metala višestruko prevazilazile dozvoljene granične vrednosti. Ispitivanja su obuhvatila pet varijanti đubrenja (N, P, Ca) koje su trebale da ublaže negativno dejstvo visokih koncentracija teških metala. U radu je prikazan prinos suve materije nadzemnog dela, visina biljke, masa zrna, broj zrna i masa 1000 zrna. Ustanovljena je velika varijabilnost izučavanih parametara kako između vrsta tako i između sorti unutar vrsta.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
RAZLIKE MEĐU VRSTAMA STRNIH ŽITA U AKTIVNOSTI a-AMILAZE PRI KLIJANJU SEMENA
Stojanović Jelena1, Stojanović Jovanka2, Čulafić Ljubinka1, Grubišić D.1
1Biološki fakultet, Beograd
2Institut SRBIJA - Centar za strna žita, Kragujevac
Za klijanje semena neophodno je razlaganje rezervi u njemu, cime se obezbeđuje energija i omogućava sinteza materija neophodnih za porast klice. Prva promena u semenu, u uslovima dovoljne vlažnosti je bubrenje, a količina vode neophodna za ovaj proces zavisi od biljne vrste. Za razlaganje rezervnih materija neophodna je aktivnost hidrolitičkih enzima, pre svega a-amilaze. Aktivaciju i sintezu enzima vrši giberelin iz klice koji difunduje u aleuronski sloj. Nalaženje razlika između vrsta strnih žita u aktivnosti a-amilaze ima značaja za objašnjenje razlika u predžetvenom isklijavanju. Nalaženje vrsta i sorti sa malom aktivnošću a-amilaze u zrnu u vreme sazrevanja strnih žita omogućilo bi njihovo iskorišćavanje u procesu oplemenjivanja na otpornost, a može da posluzi i za rejoniranje osetljivih vrsta i sorti u krajeve sa manje padavina u periodu sazrevanja. Zato je ispitivan intenzitet aktivnosti ovog enzima na različitim temperaturama bubrenja i u početku klijanja. Dobijeni rezultati pokazuju velike razlike u aktivnosti a-amilaze u prvih 48 sati. Najveće vrednosti su dobijene kod pšenice, nešto manje kod tritikalea i razi i znatno manje kod ječma, a pogotovo kod ovsa. Razlike su postojale i kod polovina semena sa klicom (gde je aktivnost bila veća kod svih vrsta, osim kod razi na niskoj temperaturi) i bez klice. Razlike među vrstama su zavisile od temperature. Najmanja aktivnost je dobijena pri bubrenju na niskoj temperaturi i klijanju na optimalnoj, zatim pri bubrenju na optimalnoj i klijanju na niskoj i najveća pri bubrenju i klijanju na optimalnoj temperaturi. Aktivnost fermenta se značajno povećavala pri dodavanju giberelina u podlogu na kojoj je obavljano naklijavanje.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ TEMPERATURE NA USVAJANJE VODE KOD SEMENA KUKURUZA
Lekić S.1, Sabovljević R.1, Kerečki B.2
1Poljoprivredni fakultet, Zemun
2Institut za kukuruz Zemun Polje, Zemun
U ovom radu je ispitivano dejstvo različitih temperatura i ubrzanog starenja semena na usvajanje vode kod pet različitih hibrida kukuruza: ZP TC 111, ZP TC 196, ZP TC 404, ZP SC 599, ZP SC 677. Deo semena kukuruza je, kao kontrola, stavljen na bubrenje na temperature od 12° i 20° C. Drugi deo semena je izlagan postupku ubrzanog starenja na temperaturi od 41° C i visokoj relativnoj vlažnosti vazduha (tretirano seme) posle čega je ovo seme stavljano na bubrenje na temperature od 12° i 20° C. Usvajanje vode je mereno na 6, 12, 24 i 48 časova. Bubrenje je izraženo kao procentualno povećanje mase suvog semena i kao brzina bubrenja (g∙h-1∙kg-1).
Ustanovljeno je da kontrola ima više vrednosti usvojene vode od tretiranog semena ali je razlika u količini usvojene vode izraženija na nižoj temperaturi. Kod kontrole najveće bubrenje na 20° C ima ZP SC 599 za sve termine a takođe i kod tretiranog semena za obe ispitivane temperature. Najveća brzina usvajanja vode je u toku prvih sati bubrenja (6 h i 12 h) a kasnije ona opada. Najveću brzinu usvajanja vode pokazuje tretirano seme hibrida ZP SC 599 za obe ispitivane temperature za sva četiri termina ispitivanja. Najnižu brzinu usvajanja vode ima tretirano seme kontrole hibrida ZP TC 196 na temperaturi od 20° C i tretirano seme na temperaturi od 12° C.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROMENE U AKTIVNOSTI SUPEROKSID DIZMUTAZE TOKOM STARENJA SEMENA SUNCOKRETA
Balešević-Tubić Svetlana1, Milošević Mirjana1, Škorić D.1, Nikolić Zorica1, Malenčić D2, Vujaković Milka1, Zlokolica Marija1
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Poljoprivredni fakultet Novi Sad
Starenje semena dovodi do smanjenja klijavosti i vigora semena mnogih biljnih vrsta. Jedan od uzroka ove pojave je biološka oksidacija koja se desava tokom čuvanja semena. Seme uljanih biljnih vrsta je zbog svog specifičnog hemijskog sastava veoma osetljivo i lako podložno peroksidativnim promenama lipida. Biljne ćelije sadrže mnoštvo zaštitnih i oporavljajućih mehanizama od oksidativnih oštećenja. Ovi mehanizmi uključuju enzimske i neenzimske reakcije. Posebna pažnja je posvećena enzimskim aktivnostima, zbog njihove moguće upotrebe kao značajnih indikatora vigora ili dugovečnosti semena. Jedan od značajnih antioksidanata je i SOD. U radu su korišćene četiri linije suncokreta (Helianthus annuus L.) različitog perioda starosti, od jedne do šest godina. Aktivnost SOD u ponicima suncokreta se smanjivala sa povećanjem perioda čuvanja semena, kao i klijavost semena, što je pokazatelj negativnog uticaja oksidacionih procesa tokom čuvanja semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
VIGOR PONIKA PŠENICE ZAVISNO OD GENOTIPA, MASE I KONCENTRACIJE AZOTA U SEMENU
Đokić D., Stojanović Jovanka, Živanović Snežana
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
Početni razvoj biljke pšenice zavisi od količine i kvaliteta rezervnih materija u semenu. Od početnog starta biljke zavisi ukorenjavanje, bokorenje, prezimljavanje i u krajnjoj liniji produktivnost. U okviru ovog rada ispitivane su mogućnosti poboljšanja starta ponika različitih sorti pšenice zavisno od mase i koncentracije azota u semenu.
Ispitivanja su izvedena sa 24 sorte ozime pšenice u fazi pojave trećeg lista, u porcelanskim posudama na kvarcnom pesku ispranom od azota i bez dodavanja hranljivog rastvora. Svaka sorta imala je četiri varijante semena koje su predstavljale faktorijalne kombinacije dve frakcije semena i dve koncentracije azota u semenu. Analizirani su prinos suve materije cele biljke i nadzemnog dela i korena i njihov odnos.
Prinos suve materije ponika, kao i njena raspodela između korena i nadzemnog dela varirali su zavisno od sorte, ali isto tako od mase i sadržaja azota u semenu. Zavisno od sorte prinos suve materije ponika je varirao do 33%, nadzemnog dela do 41%, korena do 39%), a udeo korena u biljci 43-51%. Pod uticajem povećanja mase semena prinos suve materije ponika se povećavao za 19% pri nižoj i 14% pri višoj, nadzemnog dela za 15% pri nižoj i 19% pri višoj i korena za 23% pri nižoj i 22%; pri višoj koncentraciji azota u semenu. Pod uticajem povećanja koncentracije azota u semenu povećanja suve materije su iznosila 24 i 19%) za ceo ponik, 31 i 24% za nadzemni deo i 13 i 12% za koren u ponika dobijenih iz semena sitnije, odnosno krupnije frakcije.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
TOLERANTNOST PREMA NISKIM TEMPERATURAMA SORTI I LINIJA JARE PŠENICE
Rončević P., Hristov N.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
U radu su prikazani rezultati ispitivanja tolerantnosti sorti i linija jare pšenice prema niskim temperaturama, kao i rezultati ponašanja ovih sorti i linija u kasnim prolećnim rokovima setve. Standard za tolerantnost prema niskim temperaturama bila je novosadska ozima sorta Novosadska rana 2 a za stepen jarovosti novosadska jara sorta Venera. Za ispitivanje je uzeto 7 h sorti i 10 linija stvorenih oplemenjivanjem jare pšenice u Novom Sadu. Testiranje otpornosti na niske temperature izvedeno je u kontrolisanim uslovima (hladne komore) na temperaturi od - 15° C. Kod većine ispitanih sorti i linija ispoljen je visok stepen tolerantnosti prema niskim temperaturama što im omogućava setvu i u kasnim jesenjim rokovima. Za utvrđivanje ponašanja u kasnim prolećnim rokovima setve korišćeni su rezultati ispitivanja ovih sorti i linija u poljskim mikroogledima. Ogledi su izvođeni na oko 900 m n.v. u lokalitetu Ponikve - Uzice a setva je, najčešće, obavljena u mesecu aprilu. Sve ispitivane sorte i linije su klasale 100% i što je još bitnije završile su potpunu fiziološku zrelost. Ovo ukazuje da ispitivane sorte i linije pripadaju jarom tipu pšenice, odnosno da se mogu sa uspehom gajiti u prolećnim rokovima setve. Na osnovu ovih istraživanja utvrđeno je da se većina sorti i linija ponašaju kao fakultativne sorte a naročito Nevesinjka koja se u proizvodnji sve više seje u oktobarskom roku setve.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
IDENTIFIKACIJA ZEMLjIŠNE MIKROFLORE ROD BILJNE VRSTE Triticum aestivum
Mićanović Danica1, Raičević Vera2, Kiković D.3, Knežević D.1, Dimitrijević Biljana1
1Institut SRBIJA - Centar za strna žita - Kragujevac
2Poljoprivredni fakultet - Zemun
3Poljoprivredni fakultet Pristina - Kruševac
Zemljišna mikroflora je brojna i raznovrsna, ali samo mali broj mikroorganizama iz te ogromne populacije pokazuje sklonost ka stvaranju asocijacije sa biljnom vrstom Triticum aestivum. U cilju identifikacije zemljišne mikroflore kod pšenice, odnosno determinacije vrsta i sojeva mikroorganizama koji pokazuju sposobnost života u rizosferi pšenice, sakupljen je veliki broj izolata iz dugogodišnjih, eksperimentalno različitih istraživanja sa pšenicom (poljski sortni ogledi Centra za strna žita, laboratorijski ogledi, ogledi u staklari ltd.). Čistim izolatima su ispitana morfološka, odgajivačka, biohemijska i ekološka svojstva. Determinacija je urađena po ključu Bergey (1974, 1984). Od 82 ispitana izolata determinisano je do vrste, soja, 39 izolata. U familiju Enterobacteriaceae svrstano je 25 izolata, identifikovanih do vrste. Dominantno mesto zauzimaju rodovi Enterobacter i Klebsiella. Nadena je velika zastupljenost familije Pseudomonaceae (7 izolata). U familiju Azotobacteriaceae svrstana su 3 izolata koja pripadaju rodu Azomonas, a uočena je pripadnost izolata i familiji Bacillaceae (4 izolata).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KOLONIZACIONA ANALIZA BILJNE VRSTE Triticum aestivum
Mićanović Danica1, Hirsch Penny2, Curnow P2, Raičević Vera3, Zečević Veselinka1
]Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
2IACR Rothamsted, Harpenden, UK
3Poljoprivredni fakultet Zemun
Doprinos unapređenju asocijativne azotofiksacije kod biljne vrste Triticum aestivum dat je izvođenjem kolonizacione analize kod varijeteta Apollo sa tri mutanta Pseudomonasa (PCM 40313, PCM 40326 i PCM 40074 - kolekcija mikrobiološke laboratorije IACR Rothamsted). Seme je sterilisano (5% sodium hipochlorite) i naklijavano 48h na 1/10 TSA sa 1% agarom, na 22.5°C. Ispitana je pokretljivost sojeva na odgovarajućem medijumu i izvršena inokulacija klijanaca homogenizovanom suspenzijom (106 ćelija po ml). Eksperiment je izveden u sterilnim papirnim vrećicama uz dodatak 10 ml minimalnog hranljivog rastvora za pšenicu. Biljke su gajene 15 dana u potpuno kontrolisanim uslovima. Utvrđen je broj u likvidu (1 ml) i na korenu pšenice (1 cm) korišćenjem fazno-kontrastnog mikroskopa. Konstatovan je veliki broj mutanata kod oba uzorka, što ukazuje na sposobnost Pseudomonasa da naseljava koren pšenice, ali je samo kod mutanta PCM 326 broj na korenu bio značajno veći u odnosu na broj u likvidu.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ SUŠE NA STAKLAVOST ZRNA I SADRŽAJ PROTEINA KOD DURUM PŠENICE
Dodig D., Stojanović Z., Stanković S., Jović Miroslava
Institut SRBIJA - Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja Zaječar
Staklavost zrna i sadržaj proteina u zrnu najvazniji su kvalitetni i trgovački parametri za durum pšenicu. Dve sorte ozimog duruma (Žitka, Windur) i jedna fakultativna sorta durum pšenice (Fidela) ispitivane su tokom dve godine u uslovima suse (suvo polje) i prirodnim uslovima (kontrola) u cilju sagledavanja uticaja stresnog faktora suse na ispoljavanje staklavosti zrna i sadržaj proteina. Na osnovu relativnog indeksa promene vrednosti posmatranih svojstava ocenjena je reakcija sorata prema suši. Za četiri različita uslova spoljne sredine (godina/uslovi gajenja) određene su komponente fenotipske varijabilnosti.
Zaštitni krov iznad suvog polja postavljen je krajem februara, u fazi bokorenja biljaka pšenice. Da bi se sprečila bočna fluktuacija vode u suvo polje, ispod zaštitnog krova iskopavani su kanali širine 40 cm i dubine 80 cm.
Prosečna staklavost ispitivanih sorti u suvom polju iznosila je 93,1%, a u prirodnim uslovima 79,5%. U obe godine kod sve tri sorte staklavost u suvom polju bila je izrazito veća nego u prirodnim uslovima. Najveću staklavost u obe varijante gajenja imala je sorta Žitka (94,1%, tj. 84,3%). Povećanje staklavosti u odnosu na kontrolnu varijantu kod sorte Windur iznosilo je 20,7%, Fidele 19,1% i Žitke 11,6%. Sušni uslovi gajenja uslovili su kod sve tri sorte, u obe godine, značajno nizi sadržaj proteina. Prosečan sadržaj proteina u prirodnim uslovima iznosio je 13,1%, a u suvom polju 12,3%. Ovo ukazuje da povećanje staklavosti zrna u sušnim uslovima nije praćeno i povećanjem sadržaja proteina. Smanjenje sadržaja proteina u odnosu na kontrolnu varijantu bilo je najmanje kod sorte Žitka (3,0%), a najveće kod Fidele (9,1%).
Udeo ekološke varijanse kod ispoljavanja staklavosti (74,5%) bio je veći nego kod ispoljavanja sadržaja proteina u zrnu (56,2%).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ RAZLIČITIH DOZA AZOTA NA NEKE FIZIČKE, FIZIOLOŠKE I NEKE PRODUKTIVNE OSOBINE OZIMOG JEČMA SORTE KRISTAL
Stanković S., Stojanović Z., Dodig D., Jović Miroslava
Institut SRBIJA - Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja Zaječar
U cilju proučavanja uticaja mineralnih đubriva na fizičke, fiziološke i produktivne osobine ječma sorte Kristal ispitivan je uticaj rastućih doza azota (0, 100, 120, 140 kg/ha), dok je sadržaj P2Or i K2O bio konstantan (P205 60 kg, K20 40 kg/ha).
Energija klijanja i klijavost u velikoj rneri zavise od mineralne ishrane i značajno su veće u odnosu na kontrolnu varijantu. Energija klijanja i klijavost su najveći, 91,4%, odnosno 94,5% pri đubrenju sa 100 kg/ha azota, a najmanji, 74,3%, odnosno 75,0% u varijanti bez đubrenja. Između varijanti đubrenja nema značajnih razlika u energiji klijanja i klijavosti. Sadržaj proteina je najveći u varijanti sa 120 kg azota sa 15,20%, a najmanji pri neđubrenoj varijanti 14%. Sve varijante đubrenja pokazuju značajno veći sadržaj proteina u odnosu na kontrolu. Povećan sadržaj proteina ječma u varijantama III i IV u odnosu na II varijantu za 5%, odnosno za 2%, ukazuje da povećanje azota iznad optimalnih doza može biti nepovoljno sa aspekta potreba pivarske industrije.
Najveći prinos od 5.400 kg/ha ostvaren je pri đubrenju sa 140 kg azota. Povećanje prinosa ječma Kristal od svega 1% pri povećanju azota od 40%, i smanjenje prinosa za 5% pri povećanju azota za 20%, u odnosu na varijantu đubrenja sa 100 kg azota, ukazuje da đubrenje preko optimalnih doza azota nije ekonomski opravdano.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
RIZOSFERNA MIKROFLORA NEKIH ŽITA
Raičević Vera1, Mićanović Danica2, Đorđević Snežana1
1Poljoprivredni fakultet Zemun
2Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
U radu je ispitana rizosferna mikroflora nekih žita, pšenice sorte Srbijanka i Kg 56, ovsa, razi, ječma i tritikale u fazi bokorenja i fazi mlečne zrelosti. Biljke su uzete sa oglednih polja Centra za strna žita u Kragujevcu. Kvantitativna zastupljenost mikroorganizama određena je na agarizovanom zemljišnom ekstraktu sa dodatkom korenovog ekstrakta odgovarajuće biljne vrste, MPA, Fjodorovoj bezazotnoj podlozi sa manitom i laktozom kao izvorima ugljenika.
Rezultati ovog rada ukazuju na veću zastupljenost ukupne mikroflore, oligonitrofila, amonifikatora i enterobakterija u zonama rizosfere u odnosu na okolno zemljište. Veća zastupljenost je konstatovana u fazi bokorenja u odnosu na fazu mlečne zrelosti žita. Veoma značajan rizosferni efekat je konstatovan kod enterobakterija u fazi bokorenja pšenice sorte Kg 56, ovsa i tritikale. U fazi bokorenja enterobakterije su bile brojnije i u prikorenskoj zoni a konstatovane su i nakon površinske sterilizacije korena sa 1% NaOCl i 0.5% Na laurilsarkosinom.
Izolati koji su izolovani nakon površinske sterilizacije korena su identifikovani uz pomoc testa za brzu identifikaciju API 20E. Konstatovano je da u populaciji mikroorganizama na korenu ovih žita dominiraju enterobakterije i to Enterobacter agllomerans i Enterobacter cloaceae. U rizosferi ispitivanih biljnih vrsta ali i u okolnom zemljištu u potpunosti je izostao razvoj azotobaktera, izuzev u rizosferi biljke tritikale.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ GENOTIPA NA DINAMIKU NALIVANJA SEMENA KUKURUZA
Biberdžić M.
Poljoprivredni fakultet Priština - Kruševac
Istraživanja su obavljena na području Kosmeta. Cilj istraživanja je bio da se utvrdi uticaj genotipova različite dužine vegetacionog perioda na dinamiku nakupljanja suve materije u semenu, kao i na dinamiku formiranja prinosa.
U cilju ovih ispitivanja postavljen je poljski ogled u koji su bili uključeni sledeći genotipovi kukuruza: NSSC-375, NSSC-420 i NSSC-640. Prvi uzorci za analizu uzeti su 15-ti dan od početka oplodnje (DOPO), a svi naredni za po 15 dana kasnije, sve do pune zrelosti. Rezultati su predstavljeni krivom kvadratne regresije. Na osnovu dobijenih rezultata vidi se da je kod najranijeg hibrida (NSSC-375) sadržaj suve materije 15. DOPO iznosio 15,2% i intenzivno je rastao do 75. DOPO, kada je iznosio 74,3%. Kod najkasnijeg hibrida (NSSC-640) sadržaj suve materije 15. DOPO je bio nizak i iznosio je 14,3%. Kod ovog hibrida nakon 83. DOPO sadržaj suve materije u zrnu počinje opadati.
Prinos zrna po klipu sa 14% vode takođe brzo raste sve do 75. DOPO. Kod hibrida NSSC-640 najveći prinos (148,9 g/klipu) bio je 95. DOPO. Kod svih hibrida najveći intenzitet povećanja prinosa bio je između 15. i 30. DOPO. Ovi podaci mogu poslužiti za određivanje optimalnog momenta berbe kukuruza. Međutim, proizvođači nisu uvek u mogućnosti da ovu radnju urade na vreme, ali je dobro znati da hibridi kraćeg vegetacionog perioda više smanjuju prinos ako se berba odlaze.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
AZOTOFIKSATORI I NJIHOVA AKTIVNOST U ZONAMA RIZOSFERE KUKURUZA
Raičević Vera1, Vasić G.1, Mićanović Danica2
1Poljoprivredni fakultet Zemun
2Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
U ranim fazama rasta kukuruza praćena je zastupljenost diazotrofa u zonama rizosfere kukuruza ZP 704. Ogled je postavljen na oglednim parcelama Instituta za kukuruz Zemun Polje.
Rizosfera predstavlja deo zemljišta na udaljenosti 0,5 cm od korena, prikorenska zona određena je ispiranjem a određeno je i prisustvo diazotrofa na nesterilnom korenu i korenu posle sterilizacije sa 1% NaOCl. Zastupljenost oligonitrofilnih bakterija, azotobaktera, enterobakterija i azotofiksirajućih bacilusa određena je na odgovarajućim selektivnim bezazotnim medijumima. Nitrogenazna aktivnost zemljista i čistih kultura određena je metodom gasne hromatografije (Hardy, 1968). Dobijeni rezultati ukazuju na dobru zastupljenost ispitivanih grupa azotofiksatora u zonama rizosfere kukuruza u odnosu na okolno zemljište. Brojnost diazotrofa je veća u rizosferi u najranijim fazama rasta kukuruza.
Na korenu posle površinske sterilizacije konstatovano je prisustvo enterobakterija i azotobaktera. Ovi sojevi su izdvojeni i identifikovani. Nakon toga je određena njihova nitrogenazna aktivnost. Najveću nitrogenaznu aktivnost pokazao je jedan soj (Azotobacter chroococcum - 6N). Ova istraživanja su pokazala da se asocijacija između mikrosimbionata (diazotrofa) i makrosimbionta (korena kukuruza) stvara u najranijim fazama rasta biljke kukuruza i da se Azotobacter može smatrati tipičnim asocijativnim mikroorganizmom.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DINAMIKA FORMIRANJA LISNE POVRŠINE KUKURUZA U ZAVISNOSTI OD GENOTIPA I ROKA SETVE
Biberdžić M.1, Lazović D.1, Jovović Z.2
1Poljoprivredni fakultet Priština - Kruševac
2Biotehnički institut Podgorica
Lisna površina predstavlja značajan faktor sa stanovišta fiziologije, oplemenjivanja i gajenja kukuruza. Ona je jedan od značajnih faktora koji utiče na formiranje prinosa. Ispitivanja su vršena u agroekološkim uslovima Kosmeta sa ciljem praćenja dinamike formiranja lisne površine različitih genotipova kukuruza.
U tu svrhu postavljen je poljski ogled sa 4 genotipa kukuruza (NSSC-375, ZPSC-404, NSSC-420 i NSSC-640) u dva roka setve sa razlikom od 15 dana, s tim što je prvi rok vezan za optimalno vreme setve. Lisna površina je merena po metodi Montgomery u 5 fenofaza.
Rezultati istraživanja pokazuju da u fenofazama 5-6 list i 8-9 list između hibrida nije bilo značajnih razlika. Takođe, u ovim fenofazama između rokova setve nisu postojale značajne razlike. Tek u fenofazi 11-12 list između hibrida utvrđene su značajne razlike, tako da je najmanja lisna površina bila kod hibrida kraćeg vegetacionog perioda. Iste razlike su ispoljene i u fazi svilanja, gde je najmanja lisna površina (46,16 dm2/biljci) bila kod hibrida NSSC-375, a najveća (58,27 dm2/biljci) kod hibrida NSSC-640. Slično je bilo i u drugom roku setve, s tim što su razlike manje izražene. Od fenofaze 11-12 list do svilanja u drugom roku setve svi hibridi su imali manju lisnu površinu. Najveća lisna površina je bila u fenofazi svilanja, da bi se nakon toga smanjivala usled sušenja donjih listova.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ APSOLUTNE MASE SEMENA NA DISTRIBUCIJU OLOVA U RAZLIČITIM TKIVIMA SEMENA PASULJA (Ph. vulgaris) U USLOVIMA EKSPERIMENTALNE INTOKSIKACIJE
Ilić Z.1, Jablanović M.1, Filipović Radmila2, Biberdžić M.1
1Poljoprivredni fakultet Priština – Kruševac
2Prirodno-matematički fakultet Priština - Kruševac
U cilju ispitivanja distribucije olova u različitim tkivima semena pasulja (semenjača, endosperm, embrion) u zavisnosti od apsolutne mase semena u uslovima eksperimentalne intoksikacije olovom korišćene su različite koncentracije Pb-acetata i to: 10-5 M, 10-3 M i 2 x 10-2 M. Seme pasulja u zavisnosti od apsolutne mase grupisano je u 3 kategorije: krupno (715 g), srednje (465 g) i sitno (280 g). Određivanje Pb vršeno je metodom atomske adsorpcije u plamenu (UNICAM 929 AAS).
Distribucija olova je najveća u semenjaci. Pri najvećoj koncentraciji Pb-acetata (2 x 10-2 M), kod semena sa najmanjom apsolutnom masom, sadržaj Pb iznosi 1139 μg/g, dok je kod semena sa najvećom apsolutnom masom sadržaj Pb iznosio 1052 μg/g. Za razliku od sadržaja Pb u semenjaci, pri istoj koncentraciji Pb-acetata, sadržaj olova u endospermu je daleko manji, i iznosi kod semena sa najmanjom apsolutnom masom 580,6 ug/g, srednjeg 290,2 μg/g i semena sa najvećom apsolutnom masom 79,4 μg/g. Slično je i sa sadržajem Pb u embrionu, s tim što je akumulacija j ače izražena nego kod endosperma.
Akumulacija olova zavisi od koncentracije rastvora Pb-acetata i mase semena. što je koncentracija rastvora Pb-acetata veća, veći je i sadržaj olova u semenu. Kod semena sa većom apsolutnom masom akumuliraju se manje količine olova u unutrašnjim delovima semena (endosperm, embrion), tako da su krupnija semena rezistentnija, a toksični efekti olova se slabije ispoljavaju. Semenjača ima zaštitnu ulogu za embrion i endosperm semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PRIMENA RAZLIČITIH TRETMANA ZA PREKID MIROVANJA ROD SEMENA PLAVOG PATLIDŽANA (Solanum melongena L.)
Vujaković Milka, Milošević Mirjana, Zlokolica Marija, Balešević-Tubic Svetlana, Nikolić Zorica
Nacionalna laboratorija za ispitivanje semena Novi Sad
Posle žetve seme većine biljnih vrsta kao i plavog patlidžana nije sposobno da klija, već mora da prode period mirovanja. U radu je ispitan uticaj temperature od 5° C u trajanju od tri i sedam dana, od 40° C u trajanju od tri i sedam dana, i kombinacija niske i visoke temperature. Od hemijskih sredstava primenjeni su kalijum nitrat, vodonik peroksid i etrel. Primenjen je tretman skarifikacije, tj. zasecanja semenjače u predelu klice. Posle ovih tretmana seme je naklijavano na 25° C, a klijavost semena iščitana posle 14 dana (ISTA, 1996). Od primenjenih tretmana niska temperatura se pokazala kao najbolji tretman za prekid mirovanja semena plavog patlidžana, a zasecanjem semenjače je dobijena najniža klijavost semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DINAMIKA CVETANJA, OPLODNJE I FORMIRANJA TOKOM SAZREVANJA SEMENA CRNOG LUKA
Šunic Lj.1, Ilić Z.1, Filipović Radmila2
1Poljoprivredni fakultet Priština - Kruševac
2Prirodno-matematički fakultet Priština - Kruševac
Cvetanje, oplodnja, kao i dozrevanje kod crnog luka je veoma neujednačeno tako da su prisutne razlike u stepenu zrelosti između pojedinih cvasti jedne biljke, ali isto tako i unutar jedne cvasti. Cilj istraživanja je da se utvrdi dinamika u oplodnji i formiranju semena crnog luka uz korišćenje mogućnosti koja je karakteristična za crni luk da iz zelenih delova biljaka (list, cvet, stablo) hraniva i posle ubiranja prelaze u seme i utiču na poboljšanje kvaliteta semena. Istraživanja su sprovedena u agroekološkim uslovima Kosmeta sa starom autohtonom sortom Prizrenski pogačar.
Dinamika oplodnje praćena je nakon određenog broja dana od početka cvetanja (DOPC) i to: 20, 30, 40, 50 i 60 dana. Utvrđeni su osnovni parametri koji prate kvalitet semena (energija klijanja, klijavost i apsolutna masa) nakon posležetvenog dozrevanja od 30 dana. Energija klijanja se kretala od 62,5% (20 DOPC) do 95,6% (60 DOPC). Ukupna klijavost 20 DOPC je iznosila 64,5%, 30 DOPC - 74%, 40 DOPC - 94,4%, 50 DOPC - 95,8% i 60 DOPC - 96,6%. Apsolutna masa semena je iznosila 20 DOPC - 2,39 g, 30 DOPC - 3,18 g, 40 DOPC - 4,82 g, 50 DOPC - 4,38 g i 60 DOPC - 4,62%. Može se zaključiti da se već 40 DOPC seme crnog luka odlikuje odličnim kvalitetom i da je rana žetva sa delom cvetnog stabla, uz dozrevanje u vremenu od 30 dana za preporuku.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
OSNOVNE KARAKTERISTIKE I PRODUKCIJA SEMENA KOROVSKIH BILJAKA
Janjić V, Jovanović Lj.
Institut SRBIJA - Centar za pesticide i zaštitu životne sredine Zemun
U ovom radu daje se pregled mnogih bioloških osobina semena korovskih biljaka. A semena korovskih biljaka po mnogim osobinama razlikuju se od semena gajenih biljaka. Te razlike nastale su kao rezultat vekovne borbe sa stihijom prirode i merama koje čovek preduzima. Od semena gajenih biljaka semena korovskih biljaka razlikuju se po svojim biološkim osobinama (anatomskim, morfološkim, fiziološkim) i fizičkim osobinama. Od bioloških osobina semena korovskih biljaka najveći značaj imaju: neravnomernost sazrevanja, životna sposobnost, mirovanje (dormantnost) semena i periodičnost klijanja. Poznavanje bioloških osobina semena korovskih biljaka ima veliki praktični značaj kako sa stanovišta prognoze stanja zakorovljenosti useva tako i planiranja i izvođenja mera borbe protiv korova. Fizičke osobine semena korovskih biljaka (oblik semena i plodova, karakter njihove površine, veličina semena i plodova, apsolutna i specifična masa, odnos između površine i mase i dr.) od značaja su za sirenje korova, njihovo raspoznavanje i primenu mera za dobijanje čistog semena gajenih biljaka. Upoznavanje mehanizama genetičke, fiziološke i biohemijske kontrole različitih pojava i procesa kod semena korovskih biljaka može biti od velike koristi za rad u stvaranju novih sorata i hibrida gajenih biljaka. Posebno interesantna pojava kod korovskih biljaka jeste produkcija ogromne količine semena po jednoj biljci. Tako npr. pod povoljnim uslovima Hyosciamus niger L. proizvede oko 960.000 semena, Artemisia vulgaris L. do 700.000, Galinsoga parviflora Cav. oko 300.000, Erigeron canadensis L. 100.000-200.000, Chenopodium album L. do 80.000 semena. Tako velika produkcija semena korovskih biljaka dovodi do pojave visoke zakorovljenosti zemljišta i useva. Prema ispitivanjima obavljenim u raznim zemljama može se smatrati da u svakom kvadratnom metru poljoprivrednog zemljišta do 25 cm dubine prosečno se nalazi 20.000-300.000 semena korovskih biljaka, što preračunato na jedan hektar iznosi 200 miliona do 3 milijarde.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ISKUSTVA U SUZBIJANJU Fusarium VRSTA KOJE SE PRENOSE SEMENOM PŠENICE
Kondár L.1, Aponyiné-Garamvölgyi Ilona2, Almaši Ő.1
1UNIROYAL CHEMICAL Informacioni centar Budimpešta
2Ministarstvo poljoprivrede Mađarske - Centar za zaštitu bilja Budimpešta
Zakonski propisi zemalja jugoistočne Evrope (Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Jugoslavija) predviđaju da se u prometu deklarisanog semena pšenice ne bi smelo nalaziti seme sa više od 5% zaraze Fusarium vrstama, Zadnjih godina u navedenim zemljama primećena je pojava jače zaraze semena ovim prozrokovačem koja se u nekim slučajevima kreće i do 30% (npr. Mađarska, Slovenija). Ako bi se poštovali ovi zakonski propisi došlo bi do situacije da nema deklarisanog semena. Problem treba posmatrati iz više uglova, a to su:
- Pouzdanost metoda koje određuju nivo zaraze u semenu
- Zastupljenost i odnos Fusarium vrsta i
- Mogu li sredstva za tretiranje semena rešiti nastali problem?
Tokom 1998-1999. godine vršena su ispitivanja u institutima u Mađarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i Jugoslaviji, pokrivajući na taj način regiju sa sličnim klimatom i raznim tipovima zemljišta. Ispitivanja su izvršena na različitim sortama pšenice uz upotrebu istih fungicida za zaštitu semena.
Dobijeni rezultati daju prednost fungicidima sa sistemičnim delovanjem U; kombinaciji sa kontaktnim fungicidom (npr. karboksin + tiram) zbog potrebe; za suzbijanjem i ostalih prouzrokovača bolesti koje se prenose semenom (Tilletia, Septoria, Helminthosporium i dr.). Takođe ogledi su pokazali da laboratorijsko ispitivanje semena na 20° C ne daje verodostojne rezultate u pogledu ocene i zaraze Fusarium, vrstama i da bi trebalo uvesti dodatno ispitivanje na 6-10° C.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ NEKIH AGROTEHNIČKIH MERA NA PROIZVODNJU SEMENA KG SORTI STRNIH ŽITA
Jelić M., Živanović Snežana, Lomović S., Milivojević Jelena
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
U proizvodnji semena strnih žita, osim ostvarenog prinosa, bitan je i kvalitet dobijenog zrna. Visok prinos i kvalitet zrna može se postići samo uz adekvatnu agrotehniku koja treba da bude prilagođena zahtevima sorte, odnosno genotipa. U cilju sagledavanja uticaja doze azotnog đubriva i norme setve na prinos i neke parametre kvaliteta ispitivan je veći broj komercijalnih i novostvorenih sorti ozime pšenice, jarog ječma i ovsa. Istraživanja su obavljena u Centru za strna žita u Kragujevcu.
Izučavane sorte strnih žita su pokazale veoma različitu reakciju na primenjene doze azotnog đubriva i norme setve. Novostvorene sorte i linije ozime pšenice (Lazarica, Bujna i L-2169) su imale najveći prinos pri najnižoj dozi azota (60 kg N/ha) i većoj normi setve (700 kl. zrna/m2). Ostale ispitivane sorte (Kg 56, Kg 56 S, Studenica, Gruža, Takovčanka i Toplica) su postigle najveći prinos pri upotrebi najveće doze azota od 110 kg N/ha. Optimalne doze azota za sorte jarog ječma i ovsa takođe su bile različite. Međutim, optimalna norma setve za sve ispitivane sorte ječma je bila 450 kl. zrna/m2.
Pored uticaja primenjenih agrotehničkih mera na prinos izučavanih sorti strnih žita, bitno se menjao i kvalitet dobijenog zrna (hektolitarska masa i masa 1000 zrna). Tako su sorte ozime pšenice Kg 56 S, Studenica, Takovčanka, Toplica i Bujna imale najveću hektolitarsku masu pri visim dozama azota, a sorte Kg 56, Gruža, Lazarica i L-2169 pri nizim dozama. Takođe, hektolitarske mase i mase 1000 zrna sorti jarog ječma i ovsa su se veoma razlikovale u zavisnosti od doze azotnog đubriva i norme setve.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
REZULTATI TRETIRANJA SEMENA KUKURUZA INSEKTICIDIMA RADI ZAŠTITE OD LARVI Diabrotica virgifera virgifera Le Conte
Bača F.J, Videnović Ž.1, Erski P.2
1Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
2IMT Beograd
Tretiranje semena sistemičnim insekticidima predstavlja jednu od alternativa uspešne zaštite u prvoj i eventualno u drugoj godini proizvodnje kukuruza u monokulturi. Ispitivanje efikasnosti preparata Cruiser 350FS, Gaucho 350FS (1 lit/100 kg semena) i Mospilan 70WP (0.7 kg/100 kg semena) u poređenju sa kontrolom, za koju je seme tretirano samo fungicidnom komponentom, izvršeno je u Crepaji u tri ogleda tokom 1999. godine. Ogled broj jedan na parceli sa trogodišnjom, ogled broj dva i tri na parcelama sa dvogodišnjom monokulturom. Ogled dva sa ranijim, ogled tri sa kasnijim rokom setve u prethodne dve godine. U ogledima dva i tri tretmani sa Cruiserom i Gauchom imali su varijante preduseva 2a) i 3a) sa hemijskom zaštitom i 2b) i 3b), bez hemijske zaštite, Mospilan i kontrola, bez zaštite.
Prva ocena efikasnosti doneta je na osnovu poleganja biljaka, druga na osnovu prinosa zrna.
Poleglih biljaka u kontroli; ogled broj jedan 57,7% ocenjen pre olujne kise, ogledi dva i tri 83,3% i 86,7%-, ocenjeni posle olujne kise. Koeficijenti efikasnosti, na osnovu poleganja biljaka iznosili su:
• ogled jedan; Cruiser -14,6%, Gaucho 20,6% i Mospilan 20,3% .. ,
• ogled dva; Cruiser 18,6%, (2a) i 95,8%, (2b), Gaucho 9,8% i 59,4% i Mospilan -1,0%
• ogled tri; Cruiser 0,0% (3a) i 86,8% (3b), Gaucho 21,8% i 26,0% i Mospilan 4,2%.
Na osnovu analize varijanse prinosa zrna, ni u jednom ogledu nisu dobijene značajne razlike. Prinos zrna u kontrolnim varijantama bio je 4,208 t/ha ogled broj jedan, zatim 8,800 t/ha i 8,285 t/ha u ogledima dva i tri. Najveći prinos iznosio je 10,015 t/ha u ogledu dva (2a) sa Cruiserom. Povećanje prinosa po tretmanu bilo je:
• ogled jedan; Cruiser - 99 kg/ha, Gaucho 945 kg/ha, Mospilan 1001 kg/ha
• ogled dva; Cruiser 1515 kg/ha (2a), i 952 kg/ha (2b), Gaucho - 975 kg/ha, i 907 kg/ha i Mospilan 385 kg/ha
• ogled tri; Cruiser - 1180 kg/ha (3a) i 691 kg/ha (3b), Gaucho 583 kg/ha i - 418 kg/ha i Mospilan - 441 kg/ha.
Povećanje prinosa od 907 kg/ha i 945 kg/ha za Gaucho, 1001 kg/ha za Mospilan, 952 kg/ha i 1515 kg/ha za Cruiser u ogledima jedan i dva, bilo je na nivou rezultata koji se dobijaju kod uspešne zaštite sa granuliranim ili tečnim formulacijama insekticida primenjenim sa strane reda ili u trake, Bača (1995).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
BERBA, SUŠENjE I DORADA HIBRIDNOG SEMENA KUKURUZA U FUNKCIJI KVALITETA
Pavlov M.
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Berba semenskog kukuruza obično počinje kada je zrno dostiglo fiziološku zrelost. Jedan od najsigurnijih načina za ustanovljavanje fiziološke zrelosti je konstatovanje postojanja tzv. crnog sloja u osnovi njegovog semena. Crni sloj se prvo pojavljuje u zrnima na donjem delu klipa, a kasnije na gornjem. Za analize se, po pravilu, uzimaju zrna sa srednje dela klipa. Kada 75% zrna ima crni sloj u osnovi zaključuje se da je seme fiziološki zrelo.
Berba u osnovi može biti:
a) ručna
b) mehanizovana.
Danas se u svetu uglavnom primenjuje mehanizovana berba beracima koji beru semenski kukuruz sa što više komušine. Berba obično počinje kada je sadržaj vlage u zrnu između 35 i 38%. Za ovu svrhu koriste se beraci sa otkidačkim lancima. Berba mora biti sinhronizovana sa kapacitetom doradnog centra. Podrazumeva se da su doradni centri snabdeveni komušaljkama za šećerac (sa gumenim valjcima). Na ovaj način smanjuju se:
a) gubici zrna usled krunjenja
b) izbegava se nagomilavanje i dugo čuvanje klipa u prikolicama ili na gomilama što direktno negativno utiče na kvalitet semena
c) oštećenja perikarpa zrna (komušina ima zaštitnu ulogu)
d) broj radnika na dokomušavanje, utovar i istovar klipa.
Posebna pažnja mora da se obrati na proces sušenja koji zavisi od genotipa i visine vlage semena u momentu berbe. Sušenjem moraju da se sačuvaju visoke vrednosti semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SEME SUNCOKRETA I MOGUĆNOSTI TRETIRANJA FUNGICIDIMA I INSEKTICIDIMA
Sekulić R., Maširević S.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Savremena fitofarmacija nudi nove mogućnosti suzbijanja štetočina i uzročnika bolesti putem tretiranja semena. Ovakav način se sve više unapređuje i usavršava. On se uklapa u sve veća nastojanja da se upotreba pesticida svede na najmanju moguću meru, a u cilju zaštite životne sredine.
Tretiranje semena kombinacijom fungicida i insekticida uz dodatak stikera koji omogućava dobro vezivanje nanetih preparata je mera koja se uveliko koristi u nekim razvijenijim delovima sveta. Nasa želja je bila da ovim radom pokažemo na prednosti ove mere i da se otpočne sa uvođenjem ovog načina borbe i kod nas.
Tretiranjem semena preparatima na bazi metalaksila se obezbeđuje zaštita od svih rasa plamenjače suncokreta (Plasmopara halstedii). Jedino ovaj tretman nije dobar za izolat ove gljive koja je tolerantna na metalaksil. Preparati na bazi benomila uspešno suzbijaju belu trulez (Sclerotinia sclerotiorum), crnu pegavost (Phoma macdonaldii), zatim mrko sivu pegavost (Phomopsis spp), kao i neke druge uzročnike pegavosti lišća koji se mogu prenositi semenom. Izuzetak u ovome je prouzrokovač mrke pegavosti lišća (Alternaria helianthi) i druge vrste roda Alternaria. Oni se uspešno mogu suzbijati preparatima na bazi iprodiona.
Kod insekata je situacija složenija jer je veliki broj onih koji napadaju suncokret u fazi nicanja i klijanja. U našim ispitivanjima dobri rezultati zaštite suncokreta od polifagnih štetočina u početnim fazama razvoja ispoljili su preparati na bazi imidakloprida (Gaucho 70 WS, Gaucho 600 Fs i Gaucho 350 Fs), tiometaksama (Crusier 350 Fs). U našim ispitivanjima je potvrđena i ekološka opravdanost uvođenja ove mere u široku proizvodnju. Praćena je pojava ostećenja od žičnjaka (fam. Elateridae), kao i smanjenja brojnosti šljivine vaši (Brachycaudus helichrisi) i povezanost za intenzitet zaraze biljaka suncokreta belom trulezi stabljike i to lisno stabljične forme (Sclerotinia sclerotiorum). Stepen oštećenja je praćen preko sklopa biljaka, njihove visine, lisne površine i prinosa zrna sa 11% vlage i prinosa ulja po hektaru.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ NAČINA ŽETVE I DORADE NA ŽIVOTNU SPOSOBNOST SEMENA SOJE
Đukanović Lana, Srebrić Mirjana, Milićević M., Pavlov M.
Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
Ispitivana je klijavost semena dve sorte soje (Bosa i ZPS 015) u zavisnosti od postupka u toku žetve i dorade. Seme je proizvedeno u Zemun Polju u 1999. godini, a žetva je obavljena ručno i mašinski. Za ispitivanje klijavosti korišćene su ISTA metode (standardna i Cold test). Determinisan je i intenzitet početnog rasta, indeksom vigoroznosti na osnovu dužine hipokotila i primarnog korena i procenta klijavosti. Brzina nicanja je utvrđena na osnovu srednjeg vremena nicanja.
Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da je manipulacija u toku žetve i dorade uticala na klijavost semena soje. Ove razlike su izraženije pri primeni Cold testa u odnosu na standardnu metodu. Na brzinu nicanja način žetve i dorade je takođe značajno uticao.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SEMENARSTVO KROMPIRA U JUGOSLAVIJI NA KRAJU DRUGOG MILENIJUMA
Milošević D.
Institut SRBIJA - Centar za krompir Guča
S pravom se govorilo, a i danas govori da je »seme izvor života«, kao i da je »zdravo (pravo) seme garancija visokih prinosa krompira«. Mnogi koji to razumeju uporno traže pravo, kvalitetno seme ove značajne gajene biljke. Tesko ga je takvog u našim uslovima naći, a postavlja se pitanje kada ćemo biti sigurni, kada kupujemo semenski krompir da ćemo takav i dobiti?
Ovo uvodno razmišljanje nije bez osnove i zato zauzima značajan deo rezimea rada koji pretenduje da bude od koristi. Takvo razmišljanje dolazi kao rezultat dugotrajnog stanja u semenarstvu krompira u Jugoslaviji.
Moze li se nesto učiniti da se zaustavi negativan trend u semenarstvu krompira koji se odražava na celokupnu proizvodnju krompira u Jugoslaviji? Ovim referatom ćemo pokusati da odgovorimo na postavljena pitanja. Zato je i cilj ovog rada da, na bazi analize sadašnjeg stanja i problema u semenarstvu krompira u Jugoslaviji, pokusa da da smernice za rešavanje problema u ovoj oblasti.
Aktivnosti se odvijaju u nekoliko pravaca:
• Dislociranje proizvodnje komercijalnih kategorija semenskog krompira u lokalitete gde je jedino i moguće proizvesti kvalitetan semenski materijal. Značajan napredak u tome se ostvario kroz novi Pravilnik o zdravstvenom pregledu useva i objekata za proizvodnju semena, rasada i sadnog materijala i zdravstvenom pregledu semena, rasada i sadnog materijala (SI. list SRJ, br. 66/99).
• Izrada i primena programa za rešavanje organizacije proizvodnje semenskog krompira.
• Izrada i primena programa organizacije kontrole nad proizvodnjom semenskog krompira uz nezaobilazno uvođenje i primenu postkontrole (post test na viruse).
• Proizvodnja bezvirusnog semenskog krompira kulturom tkiva in vitro.
• Proizvodnja bezvirusnog krompira u mrežarnicima.
• Proizvodnja predosnovnog i osnovnog semenskog krompira (super elite i elite) na otvorenom polju.
Imajući u vidu prethodno, smatramo da 2000. godina mora biti prekretnica ka uzlaznim trendovima u semenarstvu krompira u Jugoslaviji. Ako tako ne bude, a nema ni najmanje razloga za to, onda možemo definitivno odustati od naučno i stručno zasnovane borbe da se semenarstvo krompira dovede u okvire primerene vremenu i znanju kojim raspolažemo.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ NAČINA UZGOJA USEVA BOSILJKA NA PRINOS I KVALITET SEMENA
Jevđović R.1, Pavlović R.2, Jevđović Jasmina3
1Institut za proučavanje lekovitog bilja »Dr Josif Pančić« Beograd
2Agronomski fakultet Čačak
3Poljoprivredni fakultet Zemun
U našoj zemlji bosiljak se gaji kao začinska i lekovita biljka, a sluzi i za dobijanje etarskog ulja koje se koristi u proizvodnji pica i parfimerijsko-kozmetičkoj industriji. Polazeći od činjenice da kvalitet semena predstavlja jedan od glavnih preduslova za postizanje visokih i stabilnih prinosa, u ovom radu ispitivan je uticaj različitih načina uzgoja semenskog useva bosiljka na prinos i kvalitet semena.
U poljskim ogledima na lokalitetu Pančeva testirani su efekti zasnivanja proizvodnje metodom direktne setve u polje, kao i sadnjom rasada proizvedenog na dva načina (u stakleniku i u hladnim lejama) na prinos i kvalitativne osobine semena bosiljka. Setva semena, odnosno sadnja rasada obavljeni su u različitim rokovima, pri veličini hranljivog prostora od 70 x 30 cm, osim kod direktne setve koja je obavljena u gustom sklopu, odnosno u neprekidnom redu.
Nakon sakupljanja semena koje je kod sva tri načina uzgoja obavljeno početkom oktobra meseca, prvenstveno je izvršena dorada naturalnog semena do standardnog kvaliteta. Laboratorijski deo ovih proučavanja podrazumevao je ispitivanje najvažnijih parametara kvaliteta semena i to: energije klijanja, ukupne klijavosti i apsolutne mase semena, primenom standardnih metoda.
Dobijeni rezultati istraživanja pokazuju značajne razlike u pogledu prinosa i kvalitativnih osobina semena u zavisnosti od načina proizvodnje semenskog useva bosiljka. Najveći prinos semena od 1,660 kg/ha ostvaren je u varijanti proizvodnje semenskog useva preko rasada koji je proizveden u stakleniku, dok je usev zasnovan putem zasada iz hladnih leja postigao najmanji prinos semena od 1,360 kg/ha. U varijanti proizvodnje metodom direktne setve u polje ostvaren je prinos semena od 1,420 kg/ha. U pogledu kvalitativnih osobina seme proizvedeno pri načinu uzgoja preko rasada iz hladnih leja pokazalo je najbolje ispitivane osobine kvaliteta.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROIZVEDENE KOLIČINE SEMENA LUCERKE U VOJVODINI I RANDMAN DORADE PO GODINAMA I SORTAMA (1987-1998)
Lukić D.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
U radu je ispitivan uticaj čistoće naturalnog semena lucerke na iskorišćenje - randman dorade u zavisnosti od sorti i godina proizvodnje. Randman dorade semena lucerke zavisi od naturalne čistoće semena, odnosno čistoće i strukture otpada u naturalnom semenu. Cilj rada je bio da se utvrde gubici naturalnog semena u doradi, odnosno procenat iskorišćavanja u doradi, i faktori koji na njih uticu. Ugovorene i proizvedene količine semena lucerke u Vojvodini za period 12 godina u Zavodu za krmno bilje Instituta u Novom Sadu. Dorada semena lucerke je obavljena na liniji Kamas Westrup, a odstranjivanje viline kosice na trifolinu. Posle prijema naturalnog semena od proizvođača, uzet je prosečni uzorak i podeljen na tri jednaka dela. Jedan je dat proizvođaču, drugi analiziran u laboratoriji za ispitivanje kvaliteta semena, a treći je zadržao dorađivač. U pregledu iznete su količine preuzetog naturalnog semena, čistog dorađenog semena, na osnovu čega je izračunat randman za sorte i godine. Višegodišnji rezultati čistog semena su različiti, zavisno od sorte, godine, uslova proizvodnje i dr. Najniža čistoća semena lucerke bila je 15,3% u 1987. godini, a najvisa 85,8% kod sorte NS Mediana ZMS V u 1988. godini. nizak randman 28,9% imala je sorta NS Bačka ZMS I u 1992. godini i 36% u 1997. godini. Najniži randman semena po godinama bio je 1987. godine 49,2%. Najbolju čistoću i iskorišćenje u doradi dobili smo 1988. godine od 76,1%, kao i u 1993. godini 73,3%. U laboratoriji su u toku 1987. i 1998. vršena ispitivanja: čistoće, učešća nečistoće, prisustva inertnih materija i korova. Analize na 25 uzoraka iz proizvodnje preuzetog semena od 5 sorata lucerke radene su u tri ponavljanja u 1997. godini. Dorađeno seme imalo je čistoću svega 1,9% do 60,2%. Učešće nečistoće bilo je 39,8%, čak do 98,1%. Prisustvo inertnih materija 38,8% do 72,2%, a prisustvo korova u naturalnom semenu 1,0% do 25,9%. U 1998. godini na preuzetim količinama semena analizom je utvrđena čistoća 13,7% najniže, do 72,5%. Ukupna nečistoća kretala se od 27,5% do 86,3%. Prisustvo inertnih materija od 26,7% do 63,6%, a učešće korova od 0,8 do 22,7%. Čistoća naturalnog semena lucerke uslovljena je stepenom zakorovljenosti useva, primenjenom desikacijom, uslovima kombajniranja, ovršenosti mahuna, podešenosti kombajna i dr. U praksi se postižu prinosi od 100 do 500 kg/ha, u vrlo povoljnim uslovima i više.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ISPITIVANJE OTPORNOSTI PŠENICE PREMA GLAVNICI U OGLEDU U SUDOVIMA
Stojanović S., Stojanović Jovanka, Staletić Mirjana
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
Glavnica prouzrokuje značajne ekonomske štete na pšenici, jer smanjuje prinos i kvalitet zrna. Zato ispitivanje otpornosti novijih jugoslovenskih sorti ima veliki značaj. Cilj istraživanja je nalaženje sorti - izvora otpornosti i njihovo uključivanje u selekcioni proces, davanje preporuka za gajenje i za doradu semena. U radu su prikazani rezultati o otpornosti 19 sorti pšenice u 1998. i 1999. i 19 gajenih samo u 1998. godini. Sorte su gajene u sudovima. Seme je pre setve inokulisano teleutosporama Tilletia tritici. Iz klasova zrelih biljaka izdvajana su zdrava i obolela zrna i izračunat procenat zaraženih zrna u odnosu na ukupan broj i masu zrna.
Rezultati su pokazali da su u 1998. godini bile otporne sorte Dična i Dejana, a vrlo osetljive Renesansa, Pesma i Takovčanka. Prosečan intenzitet zaraze za sve ispitivane sorte iznosio je 61% prema broju i 44% prema masi obolelih zrna. U 1999. godini intenzitet zaraze je bio nizi i u proseku je iznosio 29% po broju i 16% po masi zrna. Otporne su bile Dična, Rusija, Košuta i Dejana, a srednje osetljive Renesansa, Danica, Partizanka, Slavija, Rana niska i Takovčanka. U proseku za obe godine otporne su samo Dična i Dejana, a srednje osetljive Takovčanka, Renesansa, Kremna, Danica i Slavija. Od sorti koje su ispitivane samo u 1998. godini vrlo otporna je bila Gruža. Vrlo osetljive su Evropa 90, Levčanka, Rana 5, Kg 56 S. Posto su se sorte koje se karakterišu visokim prinosima i drugim pozitivnim agronomskim osobinama pokazale osetljivim na prouzrokovača glavnice, neophodna je primena efikasnih fungicida pri doradi semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ NAPADA ŽITNE PIJAVICE (Lema melanopus L.) NA SEDIMANTACIONU VREDNOST PROTEINA RAZLIČITIH SORTI OZIME PŠENICE
Dimitrijević Biljana, Zečević Veselinka, Mićanović Danica
Institut SRBIJA - Centar za strna žita - Kragujevac
U radu je ispitivan uticaj intenzivnog napada žitne pijavice na sedimentacionu vrednost kod osam sorti ozime pšenice (Dična, Novosadska rana 5, Proteinka, Jugoslavija, Studenica, Kg 56 S, Levčanka i Ravanica). Istraživanja su izvedena na oglednom polju Centra za strna žita u Kragujevcu tokom 1996/97. i 1997/98. godine. Izvođenje ogleda obavljeno je u kavezima za izolaciju (tretirane biljke) i poljskim uslovima (kontrolne biljke).
Nakon intenzivne ishrane žitne pijavice biljkama koje su se nalazile ispod kaveza, utvrđen je stepen oštećenja biljaka po skali od 0 do 5. Analizama je obuhvaćen veći broj kvantitativnih osobina tretiranih i kontrolnih biljaka pšenice, kao i sedimentaciona vrednost proteina.
Kod ispitivanih sorti dobijene su različite vrednosti sedimentacije proteina. Najveću vrednost proučavane osobine imala je sorta Kg 56 S (43,67), a zatim Dična (41,75). Sorte Proteinka, Levčanka i NS rana 5 imale su veću vrednost ovog pokazatelja u odnosu na Jugoslaviju, Ravanicu i Studenicu. Statističkom analizom podataka utvrđeno je da su proteini imali najveću sedimentacionu vrednost kod kontrolnih biljaka u drugoj istraživačkoj godini, a najnižu kod tretiranih biljaka u prvoj godini istraživanja, što je u obrnutoj korelacionoj zavisnosti sa stepenom oštećenja biljaka.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PRISUSTVO Fusarium spp TOKOM FORMIRANJA ZRNA ODABRANIH GENOTIPOVA OZIME PŠENICE
Protić R.1, Protić Nada2, Savić Mirjana2
1Institut PKB INI AGROEKONOMIK Padinska Skela
2EKO-LAB D.O.O. za upravljanje kvalitetom Padinska Skela
Cilj istraživanja je utvrđivanje prisustva i determinacija Fusarium spp u različitim fazama razvića (formiranje zrna, mlečna, voštana i puna zrelost) kod tri različita genotipa ozime pšenice - PKB Lepoklasa, Francuska i Jugoslavija.
Ogled je izveden po blok sistemu u četiri ponavljanja, veličina elementarne parcele je 5 m2 sa tri tretmana:
• Veštačka infekcija izolatima Fusarium spp poreklom sa pšenice sa različitih lokaliteta. Izolati su identifikovani, umnoženi u mineralnoj tečnoj podlozi i određen je broj konidija Fusarium spp u suspenziji. Veštačka infekcija izvršena je početkom cvetanja pšenice i posle pet dana.
• Zaštita pšenice aktivnom materijom flutrijafol i karbendazin (85 + 135) u fazi cvetanja pšenice i još dva puta u razmacima od po šest dana.
• Praćenje prirodne infekcije odabranih sorata ozime pšenice.
Fitopatološka ocena vršena je dva puta tokom sazrevanja pšenice. Klasovi su uzorkovani u navedenim fenofazama razvića pšenice, zrna su kultivisana na CLA i PDA i izvršena je identifikacija Fusarium spp po metodi Nelson et al. (1983). Nakon žetve određeni su klijavost i masa 1000 zrna.
Utvrđeno je prisustvo F. graminearum, F. moniliforme i F. proliferatum, njihov uticaj na smanjenu klijavost i masu 1000 zrna.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KVALITETNE OSOBINE SEMENA PŠENICE ZAVISNO OD PRIMENJENIH FUNGICIDA
Mihajlovski M.1, Kosto T.1, Ivanovski M.2, Simeonova Emilija2
1Poljoprivredni fakultet Skoplje, Makedonija
2Poljoprivredni institut Skoplje, Makedonija
Apsolutna masa i klijavost semena su kvalitetne osobine koje značajno utiču na proizvodnu vrednost semena. Odavno je poznata konstatacija da krupnija semena daju razvijenije biljke, veći broj zrna po biljci a time i veći prinos u odnosu na sitno seme. Cilj naših istraživanja je bio da se ispita uticaj nekih fungicida za tretiranje semena na apsolutnu masu i klijavost semena. Tretiranje semena smo obavili preparatima: Ditan s-60, Tiram 42 s, Raksil 2 vs, Vitavax 200 ff, Vincit f i Dividend 030 fs. Ispitivanja su izvedena u poljskim ogledima i laboratorijskim analizama tokom 1998. i 1999. godine.
Apsolutna masa semena određena je metodom slučajnih grupa /8 X 100 semenki) a energija klijanja i ukupna klijavost utvrđena je na filter papiru i temperaturi 20° C 4-8 dana kasnije. Na osnovu dvogodišnjih ispitivanja i dobijenih rezultata može se konstatovati da na kontrolnim parcelama /netretirano seme/, kod ispitivanih sorata /Radika i Milenka/, apsolutna masa iznosi 37,0 g, odnosno 38,3 g, a ukupna klijavost semena iznosi 91 kod Radike i 92% kod Milenke. Kod tretiranog semena sa posebnim fungicidima, apsolutna masa jc veća i iznosi 37,8 g pri tretiranju semena sa Dividendom do 39,6 g pri dezinfekciji semena sa Raxilom kod sorte Radika. Kod sorte Milenka apsolutna masa je veća za 0,4% pri upotrebi Ditana i za 7,4%> pri tretiranju semena sa Vincitom u odnosu na kontrolu.
Ukupna klijavost pri tretiranju semena sa Raxilom i Vitavaxom je znatno veća /92 i 97%>/ kod Milenke u odnosu na kontrolne varijante. Isto tako, kod Radike, ukupna klijavost je veća i iznosi 92, odnosno 97% pri upotrebi Vitavaxa i Tirama u poređenju sa semenskim materijalom koji je dobijen sa kontrolnih parcela.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ MELIORATIVNE PRIMENE ĐUBRIVA NA PRINOS I KVALITET SEMENA JARIH STRNIH ŽITA NA KISELOM ZEMLjIŠTU
Živanović Snežana, Jelić M., Stojanović Jovanka
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
Ispitivana je reakcija četiri sorte jare pšenice, tri sorte jarog ječma i dve sorte jarog ovsa gajenih na zemljištu jako kisele reakcije (pH = 4,30 u nKCl) na primenu raznih đubriva. Ogled je obuhvatio sledeće varijante: kontrola; NPK; N + krečno đubrivo; NPK + krečno đubrivo i NPK + stajnjak + krečno đubrivo. Upotrebljeno je 500 kg/ha NPK; 75 kg/ha N; 2,0 t/ha krečnog đubriva i 40,0 t/ha stajnjaka. Izvršeno je praćenje prinosa i kvaliteta semena svih ispitivanih vrsta, i sorti.
Sve tri žitarice su ispoljile jako pozitivne reakcije na primenu đubriva. Prinos pšenice je povećan za 1,7 puta, jarog ječma za oko 3,0 puta i ovsa za 1,5 puta u proseku za sve varijante đubrenja i za sve ispitivane sorte. Zajednička primena NPK, stajnjaka i krečnog đubriva je izazvala najveće povećanje prinosa u pšenici (2,8 puta) i ječmu (oko 5,0 puta), dok se za ovas kao najbolja pokazala. varijanta sa NPK i krečnim đubrivom na kojoj je prinos povećan za 1,5 puta u odnosu na kontrolu.
Ispitivane sorte su ispoljile različitu reakciju na kiselost zemljišta i meliorativnu primenu đubriva. Među ispitivanim sortama pšenice najbolje rezultate dala je NSJP-427, a kao najosetljivija na kiselo zemljište pokazala se sorta Nevesinjka. Kod ječma najveći prinos je imala sorta Dunavac, a kod ovsa sorta Slavuj. Primena raznih đubriva je uticala i na povećanje mase 1000 zrna kod svih ispitivanih sorti. Povećanje je iznosilo 34,8% kod pšenice, 60,0% za ječam i 4,9%) kod semena ovsa u proseku za sve varijante đubrenja. Izmerena je i veća hektolitarska masa semena ovsa, dok je kod ostala dva useva na varijantama primene đubriva došlo do smanjenja hektolitarske mase zrna.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ DEZINFEKCIJE SEMENA NA VITALNOST PONIKA I PATOGENE SEMENA STRNIH ŽITA
Lomović S., Staletić Mirjana, Stojanović S., Kovačević B., Jelić M.
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
Prinos semena strnih žita u velikoj meri zavisi od gustine useva. Optimalnu gustinu useva moguće je ostvariti upotrebom kvalitetnog semena. U proizvodnji semena dezinfekcija semena igra veoma značajnu ulogu jer se mnoge bolesti prenose semenom. Uspešnost pomenute mere u proizvodnji semena prvenstveno zavisi od intenziteta bolesti, vrste preparata, doze i načina primene, načina skladištenja i biljne vrste. Štete koje nastaju usled izostavljanja ili neadekvatne primene dezinfekcije semena kreću se od nekoliko procenata do potpunog propadanja semenskog useva.
U cilju sagledavanja uticaja dezinfekcije na kvalitet semena (vigor i zdravstveno stanje) postavljen je ogled u polukontrolisanim uslovima u Centru i za strna žita u Kragujevcu. Ispitivanja su obuhvatila različite preparate i nji; hove doze. U ogled su uključene dve sorte jarog ovsa (Rajac i Slavuj) i dve sorte ozime pšenice (KG-56 S i Studenica). U radu je prikazan uticaj dezinfekcije. semena na energiju i klijavost semena, vigor ponika i zdravstveno stanje semena.
Identifikovano je prisustvo roda Aspergillus spp., Fusarium spp. i Penicillium spp. u malom procentu. Ustanovljena je velika varijabilnost izučavanih parametara (klijavost semena vigor ponika) u zavisnosti od vrste preparata, doze, biljne vrste i sorte.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROMENE U BIOLOŠKOM I PROMETNOM KVALITETU PŠENICE KONTAMINIRANE PLESNIMA
Šarić Marija1, Vapa Ljiljana2, Stojanović Tatjana3
1Tehnološki fakultet Novi Sad
2Prirodno-matematički fakultet Novi Sad
3Viša prehrambeno-poljoprivredna skola Prokuplje
Cilj rada jc bio da se ispita prisustvo toksigenih plesni i izvrši njihova identifikacija u pšeničnom zrnu, kao i da se odredi njihov uticaj na higijensku ispravnost zrna, biološki i prometni kvalitet. Takođe će se proučiti promene u proteinima kontaminiranih i zdravih zrna metodom elektroforeze. Ispitano je 48 uzoraka pšenice kontaminirane poljskim plesnima. Svaki uzorak je senzorno razdvojen na 4 frakcije (zdravu, tamno kličnu, malo fuzarioznu i jako fuzarioznu).
Odreden je ukupan broj plesni po jednom gramu i izvršena njihova identifikacija. U svim uzorcima je ispitano prisustvo mikotoksina prema AOAC metodama. Prometni i biološki kvalitet ocenjen je standardnim metodama. Elektroforetske analize urađene su metodom SDS-PAG (natrijum dodecil sulfat poliakrilamid gel elektroforeza).
U ispitivanim uzorcima pšenice konstatovano je prisustvo Fusariuma, Alternaria, Cladosporium, Ulocladium i Penicilliuma, 0,79-3,5 plesni po zrnu. Toksikološka kontrola je ukazala da je sadržaj ohratoksina bio 17-57 mg/kg, a zeralenona 160-1600 mg/kg. Hektolitarska masa, masa 1000 zrna i krupnoća zrna su se smanjivali od zdrave do jako fuzariozne frakcije. Napad poljskih plesni bitno menja biološki kvalitet zrna, odnosno jaka infekcija plesnima ima katastrofalne posledice na semenski kvalitet i mogućnost reprodukcije.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ Fusarium moniliforme, F. subglutinans i F. proliferatum NA KLIJAVOST SEMENA KUKURUZA
Lević Jelena
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Vrsta roda Fusarium iz sekcije Liseola, F. moniliforme, F. subglutinans i F. proliferatum pojedinačno ili združeno, kod nas najčešće prouzrokuju truleži zrna kukuruza. Štete koje prouzrokuju su višestruke. Istovremeno, smanjuju prinos zrna i kvalitet semena i stvaraju brojne, veoma štetne mikotoksine. U ovom radu proučavan je uticaj prirodne infekcije, jakog intenziteta, sa ovim parazitima na klijavost zrna kukuruza.
Ispitivanja su vršena na 480 uzoraka kukuruza, roda 1995. godine, uglavnom prikupljenih u lokalitetu Zemun Polje. Izbor uzoraka vršen je na osnovu pojave bele, ružičaste ili ljubičaste micelije na klipu kukuruza. Inficirana zrna su površinski sterilisana, a potom je po pet zrna raspoređeno u petri kutiju (9 cm 0) sa 2% vodenim agarom uz dodatak streptomicina. Svaki uzorak raden je u dva ponavljanja. U laboratorijskim uslovima, tokom 10-14 dana, razvile su se kolonije oko inficiranih zrna. Identifikacija vrsta izvršena je in situ, mikroskopiranjem razvijenih kolonija na malom uvećanju. Na istim uzorcima, istovremeno, utvrđen je broj klijalih zrna.
Najčešće je izolovana vrsta F. moniliforme (50,2%), potom F. subglutinans (45,6%) i znatno manje F. proliferatum (7,9%). Utvrđene vrste gljiva ispoljile su veliku varijabilnost u morfologiji kolonija. Inficirana zrna, sa jasno izraženim simptomima truleži, klijala su svega 15,3% kada su bila inficirana sa F. sub-glutinans, potom 23,4% sa F. proliferatum i 32,6% sa F. moniliforme. Klijanci iz zrna inficiranog sa F. moniliforme su razvijeniji u poređenju sa klijancima iz zrna inficiranih sa druge dve vrste gljiva. Rezultati ukazuju da učestalost pojave vrsta Fusarium. iz sekcije Liseola nije uvek u korelaciji sa njihovim uticajem na klijavost zrna kukuruza. Ovo se može tumačiti uticajem patogenosti parazita i prisustva metabolita u kulturi.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UČESTALOST POJAVE Fusarium subglutinans NA ZRNU I SEMENU KUKURUZA
Stojkov Slavica, Lević Jelena, Petrović Tijana, Tamburić-Ilinčić Ljiljana
Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
Sastav mikopopulacija koje prouzrokuju trulez zrna kukuruza najčešće obuhvata brojne vrste roda Fusarium. U našim agroklimatskim uslovima svake godine se, u jačem ili slabijem intenzitetu, pojavljuju F. subglutinans, F. moniliforme i F. graminearum. U ovom radu proučavani su tipovi simptoma, pojedinačna i združena pojava ovih parazita, sa posebnim osvrtom na F. subglutinans.
U petogodišnjem periodu (1994-1999) vršena su proučavanja sa 1117 uzoraka fuzarioznih klipova kukuruza, prikupljenih u 7 različitih lokaliteta. Na osnovu tipa simptoma uzorkovani klipovi klasifikovani su u osam različitih grupa. Nakon dvočasovnog ispiranja u tečnoj vodi, sterilizacije 10 min u NaCIO, ispiranja u sterilnoj vodi i sušenja, po pet zrna je raspoređeno u petri-kutiju sa krompir dekstroznom podlogom. Razvoj kolonija iz zaraženog zrna odvijao se u uslovima 12-časovne smene dana i noći. Mikroskopiranjem in situ 10 dana starih kolonija izvršena je identifikacija vrste gljiva.
Preovladavala su dva tipa simptoma na zrnima iz kojih je izolovana gljiva F. subglutinans. Prvi tip je razvoj ružičaste ili bele micelije sa formiranim narandžastim sporodohijama, a drugi tip je razvoj ružičaste do ljubičaste micelije na grupi obolelih zrna. Intenzitet pojave F. subglutinans se razlikovao od godine do godine i varirao je od 21,8% (1994) do 97,5% (1997). U proseku za petogodišnji period, učestalost pojave ove vrste je 52,2%. Od ukupno inficiranih zrna sa F. subglutinans, ova gljiva je najčešće izolovana pojedinačno (48,6%), a zatim zajedno sa F. moniliforme (33,4%) i znatno manje sa F. graminearum (18,0%).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
FITOFARMAKOLOŠKA VREDNOST FUNGICIDA ZA TRETIRANJE SEMENA
Milivojević M., Drinić G., Mirić M.
Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
Ispitivan je uticaj fungicida za tretiranje semena (Tiram, Vitavax i Captan) na inbred linije kukuruza (PL 159, 112, 142 i 153). Trofaktorijalni ogledi (lokalitet, fungicid i genotip) su izvedeni na eksperimentalnim poljima Instituta za kukuruz u Zemun Polju 1995. godine na dva lokaliteta (sa i bez navodnjavanja) u 5 ponavljanja i po metodi slučajnog blok sistema. Praćeni su: broj izniklih biljaka (%), biomasa (g), visina biljaka do vrha metlice i do klipa (cm), širina lista u osnovi klipa, broj primarnih grana metlice i prinos semena (t/ha).
Procenat izniklih biljaka bio je 79,27-87,95% i dobijene su vrlo značajne razlike za faktor fungicid (F) i genotip (G). Kod biomase dobijene su vrlo značajne razlike po lokalitetima (L) i značajne za F i G, kao i za interakcije L X F i L X F x G. Slične vrednosti dobijene su i za visinu biljaka, izuzev za faktor F: u prvoj lokaciji sa navodnjavanjem samo je linija PL 112 u tretmanu sa Vitavax-om ispoljila značajno uvećanje u poređenju sa kontrolom, dok ostale tri linije nisu to pokazale; u drugoj lokaciji bez navodnjavanja kod linije PL 159 nije bilo razlika između Captana i Tirama, ali je značajno umanjena visina biljaka kod varijante sa Vitavax-om i na kontroli; kod linije PL 112 nije bilo razlika između kontrole i Tirama, a Vitavax i Captan su vrlo značajno umanjili visinu biljaka. Linija PL 142 nije ispoljila značajne razlike u poređenju sa kontrolom, ali je Vitavax ispoljio značajno umanjenje u poredenju sa Tiramom.
Za visinu do klipa razlike nisu bile značajne kod Tirama ali su bile značajne kod Vitavax-a i na kontroli. Širina lista u osnovi klipa bila je najveća kod Captana i Vitavax-a, a razlike su vrlo značajne u poređenju sa kontrolom i Tiramom. Ovde je vrlo značajna i interakcija L X F, kao i G i L X G. Broj primarnih grana na metlici ispoljio je vrlo značajne razlike za sva tri ispitivana faktora, kao i značajnu interakciju za L x G i F x G. Kod prinosa semena u ovoj povoljnoj godini samo je genotip ispoljio vrlo značajne razlike, a interakcija L x G je značajno uticala. Ostali ispitivani parametri nisu ispoljili značajne razlike koje bi uticale na prinos.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
OSETLJIVOST SAMOOPLODNIH LINIJA PREMA HERBICIDIMA - OGRANIČAVAJUĆI FAKTOR VEĆIH PRINOSA SEMENA KUKURUZA
Stefanović Lidija, Milivojević M., Stanojević
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Primena herbicida kao redovna mera suzbijanja korova doprinela je znatnom poboljšanju tehnologije gajenja semenskih useva kukuruza. Veliki izbor herbicida koji se mogu koristiti u raznim rokovima omogućava dobre rezultate u suzbijanju korova. Kako se, međutim, radi o specifičnom usevu, osetljivost samooplodnih linija kukuruza prema herbicidima novije generacije je često ograničavajući faktor u postizanju većih prinosa semena.
Ispitivana je reakcija devet komercijalnih ZP linija kukuruza na delovanje tri herbicida (primisulfuron-metil, nicosulfuron i rimsulfuron) primenjenih u maksimalno dozvoljenim količinama u toku vegetacije. Ogled je postavljen na zemljistu tipa degradirani černozem tokom 1997. i 1999. godine. Ocenjivana je fitotoksičnost primenjenih herbicida po EWRC skali (1-9), a na kraju vegetacionog perioda meren je prinos semena.
Prosečne vrednosti ispitivanih pokazatelja variraju u zavisnosti od genotipa i primenjenog herbicida. Korelacionom analizom dobijena je visoka međuzavisnost između vizuelne ocene fitotoksičnosti i prinosa semena, koja značajno varira zavisno od godine ispitivanja i primenjenih herbicida. Dobijeni rezultati ukazuju na obaveznu opreznost pri naknadnoj primeni herbicida u toku vegetacije u semenskim usevima kukuruza.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
VARIRANJE PRINOSA SEMENA HIBRIDA KUKURUZA ZPSC 704 U ZAVISNOSTI OD BROJA I RASPOREDA REDOVA SEMENSKOG USEVA
Selaković D.1, Mirić M.', Vidojković Z.1, Delić N.1, Sabovljević R.2
1Institut za kukuruz Zemun Polje - Zemun
2Poljoprivredni fakultet - Zemun
Polazeći od pretpostavke da broj i raspored redova roditeljskih linija ima u semenskom usevu hibridnog kukuruza veliki uticaj na oprašivanje i oplodnju, postavljen je dvogodišnji ogled (1991. i 1992) u uslovima sa i bez navodnjavanja radi utvrđivanja prinosa semena hibrida ZPSC 704. Primenjena su četiri modela setve (2 :1; 3 : 1; 4 : 2; 6 : 2) i dva odnosa roditeljskih redova (2 : 1; 3 : 1) i utvrđeno da je najviši prinos ostvaren pri modem setve 3 : 1, a nešto niži pri 2 : 1, pogotovo u uslovima navodnjavanja.
Ovo istraživanje je korigovalo dosadašnje preporuke da je najpovoljniji model setve 4 : 2 za ekonomski najvažniju osobinu semenskog useva - visinu prosečnog prinosa.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ MINERALNIH ĐUBRIVA NA PRINOS TRI SAMOOPLODNE LINIJE KUKURUZA RAZLIČITE DUŽINE VEGETACIJE
Hojka Z., Bogdanović Darinka, Sredojević Slobodanka, Petrović Jasna
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Racionalna i blagovremena primena mineralnih đubriva je jedna od mera u proizvodnji kvalitetnog semena kukuruza. Ispitivanje uticaja mineralnih đubriva na prinos tri samooplodne linije kukuruza različitih FAO grupa zrenja (300, 500 i 700) obavljena su na oglednom polju Instituta za kukuruz Zemun Polje u toku 1998. i 1999. godine. Mineralna đubriva su primenjena u četiri varijante: I - kontrola bez primene đubriva; II - P2O5/K2O 60 kg/ha, N 120 kg/ha; III - P2O5/K2O 60 kg/ha, N 180 kg/ha; P2O5/K2O 60 kg/ha, đubrenje azotom na bazi N min metode (sa dopunom do 120 kg/ha).
Prinos je varirao zavisno od genotipa. Najviši prinos (4,56 t/ha) imala je linija FAO 300, koja je pokazala vrlo značajne razlike u odnosu na visinu prinosa linija FAO 500 i 700 (2,89 i 2,31 t/ha). Prinosi dobijeni II, III i IV varijantom primene đubriva bili su značajno visi u odnosu na kontrolu (za 20,95% kod II, 15,77% kod III i 12,97% kod IV doze đubriva). Najviši prinos kod sve tri linije je dobijen primenom N min metode. Interakcije visina prinosa dobijenih primenom sve četiri varijante đubrenja zavisile su od genotipa.
Linije kukuruza, koje se dobijaju pod značajnim i dugotrajnim intervencijama čoveka mogu ispoljiti sasvim suprotne pokazatelje od hibrida, pogotovo u pogledu rodnosti. Tako se u ovom radu jasno pokazalo da je prinos semena ranijih linija znatno veći od kasnijih.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ GUSTINE SETVE NA PRINOS, MASU I BROJ ZRNA NEKIH ZP HIBRIDA KUKURUZA
Petrović Jasna, Videnović Z., Hojka Z.
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Na rodnost semena kukuruza pored ostalih faktora utiče i gustina setve. Primena odgovarajućih gustina zavisi od klimatskih faktora, kvaliteta zemljišta, ali i genotipa, odnosno FAO grupe zrenja odgovarajućeg hibrida. U okviru osobina zrna, proučavan je uticaj gustine setve na masu i broj zrna kukuruza.
Ispitivana su tri ZP hibrida (ZPSC 580, ZPSC 677 i ZPSC 704) u sedam gustina setve (od 40.816 do 98.522 biljaka/ha) na oglednom polju Instituta za kukuruz Zemun Polje u periodu 1996-1998. godine. Sa povećanjem gustine setve povećavao se prinos zrna do gustine od 79.365 biljaka/ha i iznosio je 13,06 t/ha. Najviši prinos zrna u toj gustini (13,41 t/ha) je ostvaren kod hibrida ZPSC 704.
Uticaj gustine useva na masu 1000 zrna ispoljio se na taj način što se u svim godinama ispitivanja masa 1000 zrna sa povećanjem gustine smanjivala. Najveća vrednost mase 1000 zrna izmerena je u najmanjoj gustini (412 g), a najmanja u najvećoj gustini (350 g), što čini smanjenje od 15,05%. Od ispitivanih hibrida najveću masu 1000 zrna imao je hibrid ZPSC 580 od 454 g. Povećanje gustine uticalo je na povećanje broja zrna po hektaru, a najveći broj (46,27 x 106/ha) dobijen je u najgušćem sklopu, dok je najveći broj zrna ostvaren kod hibrida ZPSC 704 (50,81 x 106/ha).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KONCEPT MONOGRAFIJE
»Proizvodnja hibridnog semena kukuruza«
Mirić M., Pavlov M., Selaković D., Mišović M., Dumanović J., Černiček L., Vidojković Z.
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Institut za kukuruz Zemun Polje predstavlja koncept za izradu monografije o semenarstvu hibridnog kukuruza, što je ujedno i javna rasprava o ovoj publikaciji.
I. Razvoj proizvodnje hibridnog semena kukuruza u Jugoslaviji
II. Mogućnost proizvodnje hibridnog semena kukuruza u Jugoslaviji
1. Klimatski uslovi za proizvodnju kukuruza: a) padavine; b) temperatura; c) suma toplotnih jedinica
2. Proizvodni kapaciteti, kapaciteti za sušenje i doradu, kadrovi
III. Tipovi hibrida: a) osnovno seme; b) komercijalno seme
IV. Proizvodnja hibridnog semena kukuruza: a) izbor rejona za proizvodnju i proizvođača; b) izbor parcela; c) izolacija semenskih useva; d) predusev
V. Obrada zemljišta: a) osnovna; b) dopunska
VI. Đubrenje semenskog useva kukuruza
VII. Setva roditeljskih linija: a) vreme setve; b) odnos redova; c) dubina setve; d) gustina useva
VIII. Nega semenskog useva: a) međuredno kultiviranje i razbijanje pokorice; b) uklanjanje netipičnih biljaka i zaperaka
IX. Zaštita semenskog kukuruza
X. Navodnjavanje
XI. Kontrolisano ukrštanje roditeljskih komponenata
1. Uklanjanje metlica pre cvetanja: a) početak uklanjanja metlica; b) masovno uklanjanje metlica; c) završna-kontrolna faza uklanjanja metlica
2. Korišćenje muški sterilnih verzija
3. Uklanjanje komponente »oca«
XII. Proizvodnja hibridnog semena kukuruza na bazi sestrinskih ukrštanja
XIII. Stručna kontrola – superkontrola
XIV. Berba semenskog klipa i transport
XV. Prijem, sušenje i dorada
1. Prijem: merenje, uzorkovanje, prebiranje, komusanje
2. Sušenje: sušenje, krunjenje, grubo selektriranje, skladištenje, informativno uzorkovanje
3. Dorada: fino selektriranje, kalibriranje (po širini, debljini i dužini), frakciona - gravitaciona separacija, tretiranje, egalizovanje i pakovanje (težinski i po broju semena), skladištenje
XVI. Ispitivanje kvaliteta semena
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROCES SAZREVANJA RAZLIČITIH TIPOVA SORTI ŠEĆERNE REPE
Čačić N., Kovačev L., Mezei Snežana, Sklenar P.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Sadržaj šećera i nešećera (K, Na i amino N) zavisi od ekoloških uslova i primenjene agrotehnike, a istovremeno su ova svojstva i bitna obeležja svake sorte. Za određivanje tehnološke zrelosti šećerne repe koristi se više parametara, međutim osnovni su sadržaj šećera i njegovo iskorišćenje na koje utiču nešećeri. Praćenje prinosa korena i nadzemnog dela i analiza kvaliteta korena šećerne repe vršena je u intervalima od po 15 dana počev od 1. jula do 16. septembra 1999. godine. Za ova istraživanja korišćeno je 7 sorti i 2 eksperimentalna hibrida šećerne repe. Kao ultrašećernate izdvajaju se sorta Crvenka mz i eksperimentalni hibrid NS Hy 20 sa sadržajem šećera, u poslednjem roku vađenja, od 16,28%, odnosno 16,54%, dok je na trećem mestu bila sorta Neta sa 15,10%. Kod svih sorti utvrđeno je opadanje sadržaja K i Na od prvog prema poslednjem roku vađenja, a taj pad je bio naročito izražen kod sorte Crvenka mz i hibrida NS Hy 20, te je sadržaj ovih nešećera kod ove dve sorte, u poslednjem roku vađenja, bio značajno nizi nego kod ostalih sorti. Kod svih sorti sadržaj amino N je do četvrtog roka vađenja (16. avgust) rastao, a potom je opadao. Visok sadržaj šećera i nizak sadržaj nešećera (posebno K i Na) uticao je da sorta Crvenka mz i hibrid NS Hy 20, posle 150 dana vegetacije, imaju znatno bolja tehnološka svojstva od ostalih sorti. Napred iznete karakteristike sorte Crvenka mz i eksperimentalnog hibrida NS Hy 20 čine ih pogodnijim od ostalih sorti za rane rokove vađenja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PORAST SEMENSKE ŠEĆERNE REPE U ZAVISNOSTI OD BROJA BILJAKA
Rajić M.1, Marinković B.2
1Institut za ratarstvo i povrtarstvo - Novi Sad
2Poljoprivredni fakultet - Novi Sad
U proizvodnji se do određenog broja biljaka dolazi preko gustine setve i poljskog nicanja. Proređivanje se vrlo retko izvodi i to najčešće bez nastojanja da se postigne određeni sklop, što je uglavnom posledica nedostatka eksperimentalnih podataka. Cilj naših istraživanja bio je da se odredi koji značaj u proizvodnji semena šećerne repe ima vegetacioni prostor biljaka. Iz dobivenih rezultata treba da se dode do određenih preporuka u pogledu razmaka semenki u setvi i proređivanja biljaka na određenom rastojanju. Poljski ogled bio je postavljen po sistemu blokova sa slučajnim rasporedom varijanti. Ogled je bio postavljen sa hibridnom sortom Delta u vremenskom trajanju od tri godine u Kulpinu. Razmak između redova bio je 0,50 m, a varijante razmaka u redu su bile 10, 12, 16, 25 cm, odnosno 196.000, 168.000, 127.000 i 78.000 biljaka/ha.
U trogodišnjem proseku masa biljaka značajno se povećala sa većim vegetacionim prostorom. Masa korena se povećala 24-34% sa povećanjem rastojanja biljaka u redu 10-16 cm. Povećanje mase nadzemnog dela bilo je 24-28%. Povećanjem razmaka između biljaka 12-16 cm povećao se broj stabala po biljci za 0,5, a kod razmaka 24 cm i do 1,3 u odnosu na najmanji razmak. Najmanji broj bočnih grana bio je kod razmaka 50 x 12 cm. Dalje povećanje razmaka u redovima uslovilo je veće grananje i veću visinu biljaka. To predstavlja da su biljke povećan vegetacioni prostor od 9-12 cm iskoristile za povećanje broja stabala po biljci. Dalje povećanje vegetacionog prostora uslovilo je veći ukupni porast biljaka i njihov habitus.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KORIŠĆENJE BORA U PROIZVODNJI SEMENA ULJANE TIKVE
Berenji J. 1, Dezsö P.2
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
2DUDU Bt Debrecen, Mađarska
U proizvodnji semena uljane tikve (Cucurbita pepo L.) često se javlja problem nedovoljne oplodnje, što rezultira pojavu sturih zrna. Štura zrna umanjuju prinos i kvalitet kako sortnog tako i komercijalnog semena. Iz literature je poznata pozitivna uloga bora u poboljšanju oplodnje kod različitih biljnih vrsta. Cilj ovog rada je bio da se ispita uticaj bora na proizvodnju semena uljane tikve sa ljuskom sorte Olivija. Primenjen je komercijalni preparat Solubor DF (proizvođač BASF) u dva navrata: u fazi obrazovanja prvih pupoljaka ženskih cvetova (traktorskom prskalicom, 3 kg/ha preparata + 400 1/ha vode) i za vreme pojave prvih ženskih cvetova (aerotretiranjem, 2 kg/ha preparata + 80 1/ha vode) na parceli veličine 6 ha. Polovina parcele je tretirana, a druga polovina je ostavljena kao kontrola. Prilikom žetve na kontrolnom, odnosno tretiranom delu parcele, na slučajan način su obeležene parcelice veličine 10 m2, u pet ponavljanja, na kojima je vršeno merenje. Na osnovu dobijenih rezultata zaključeno je da je preparat na bazi bora Solubor DF imao veoma povoljan efekat na prinos vazdušno suvog semena po jedinici površine ( + 93%). Ovo povećanje prinosa je postignuto povećanjem broja plodova po jedinici površine (+33%), mase ploda ( + 31%), mase vazdušno suvog semena po plodu (+44%), broja semena po plodu ( + 31%) i apsolutne mase semena (+ 12%). Najznačajniji uticaj sa aspekta ovog rada je postignut smanjenjem udela sturih zrna za 56% u odnosu na kontrolu.
Istraživanje i razrada tehnologije primene Solubor DF u cilju pospešivanja oplodnje kod uljane tikve se nastavlja sa posebnim osvrtom na primenu u proizvodnji uljane tikvice kao i na mogućnost kombinacije ovog preparata sa drugim sredstvima za zaštitu bilja i sa folijarnim đubrivima.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
Phyllonorycter medicaginella Gerasimov 1930: ŠTETOČINA SEMENSKE LUCERKE
Dimić N., Perić P., Magud Biljana
Institut za zastitu bilja i životnu sredinu Beograd
Phyllonorycter medicaginella Gerasimov 1930, je miner lista lucerke (Medicago sativa L.). Osim lucerke, naseljava i oštećuje još i žutu lucerku (Medicago falcata L.), dunjicu (Medicago lupulina L.) i kokotac (Melilotus officinalis Palas). To je nova vrsta insekta u entomofauni Jugoslavije, poznata kod nas od 1995. godine (Dimić i sar., 1999).
lako svojim djelovanjem Ph. medicaginella ne ugrožava lucerku namijenjenu za proizvodnju zelene mase (krme), odnosno sijena ili lucerkinog brašna, značajna je štetočina lucerke za sjeme. U našim ogledima, redovno je dolazilo do zaostajanja u porastu (zakržljavanja), pa i propadanja napadnutih stabljika i cijelih biljki lucerke (proređivanje sklopa). Osim toga, ugrožene biljke formiraju manji broj cvasti sa manje cvjetova u njima. Dakle, oštećenje asimilacionog aparata, utiče na drastično sniženje prinosa sjemena lucerke i čine taj, inače vrlo unosan posao, nerentabilnim (neekonomičnim).
S obzirom na to da su saznanja o razviću štetočina, odlučujuća za uspješnu zaštitu ugroženih kultura, preduzeto je istraživanje toka razvića Ph. medicaginella pod našim agroekološkim uslovima. Paralelno sa ovim, preduzeta su istraživanja štetnosti vrste, biljke domaćina, ponašanja štetočine i istraživanja prirodnih regulatora gustine populacije ovog minera lista. Na lokalitetu Banatska 33 (Zemun), istraživanja neprekidno traju od nalaza vrste 1995. godine i odvijaju se pod uslovima potpuno slobodne prirode, kao i u kontrolisanim prirodnim uslovima (u entomološkim kavezima unutar insektarijuma). U toku istraživanja, primijenjeni su uobičajeni metodi rada sa ovom grupom insekata.
Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, vrsta isključivo prezimljava u stadijumu lutke, unutar lista lucerke. U našim agroekološkim uslovima Ph. medicaginella ima šest do sedam generacija u godini. To je u suprotnosti sa dosadašnjim saznanjima, odnosno sa podacima postojeće literature (dvije generacije). Razviće jedne generacije minera završi se za 3-4 sedmice. Let leptira traje između 12 i 21 dan (prosječno 17 dana). Najčešće, oštećenje (mina) zahvata cijelu lisku lucerke i ona, poslije izlijetanja leptira, otpada.
Vrlo je značajno da je problem ovog minera lista lucerke moguće riješiti bez upotrebe insekticida i bez nepotrebnog gaženja usjeva. Ukoliko se pojava minera konstatuje, potrebno je redovno praćenje razvića i dinamike populacije štetočine, već od početka vegetacije. Ovo omogućuje dirigovanje vremena prethodnih košenja lucerke (u vrijeme nerazvijenih larvi) i pravovremenog uklanjanja otkosa sa lucerišta, tako da se prije ostavljanja lucerke za sjeme, značajno obori gustina populacije Ph. medicaginella. Tako, miner ne može pričiniti vidljivu štetu ni na usjevu lucerke za proizvođenje sjemena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ NAČINA I GUSTINE SETVE NA PRINOS SEMENA VIŠEGODIŠNjIH KRMNIH LEPTIRNjAČA
Vučković S.1, Petrović R.2, Nedić M.1, Mladenović G.2
1Poljoprivredni fakultet Zemun
2Institut SRBIJA - Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja Zaječar
U radu je ispitivan uticaj načina i gustine setve na prinos semena višegodišnjih leptirnjača. U ispitivanju je korišćena lucerka, crvena detelina, žuti zvezdan i esparzeta. Ogledi su izvedeni kao dvofaktorijalni u blok sistemu sa četiri ponavljanja. Prvi faktor je bio međuredno rastojanje na dva nivoa, 20 i 50 cm između redova, a drugi faktor, isto na dva nivoa, količina semena po dužnom redu parcele, i to 1,4 i 0,7 g (za lucerku, crvenu detelinu i žuti zvezdan) i 14 i 17 g za esparzetu. Različit broj redova po parceli je doprineo primeni različite količine semena po jedinici površine.
Kombinacijom faktora dobijene su četiri varijante (za lucerku, crvenu detelinu i žuti zvezdan):
1. 20 cm (1,4 g) po redu = 10 redova po parceli = 20 kg/ha semena
2. 50 cm (1,4 g) po redu = 4 reda po parceli = 8 kg/ha semena
3. 20 cm (0,7 g) po redu = 10 redova po parceli = 10 kg/ha semena
4. 50 cm (0,7 g) po redu = 4 reda po parceli = 4 kg/ha semena.
Za esparzetu je to iznosilo 200, 80, 100 i 40 kg/ha semena.
Na osnovu dvogodišnjih rezultata dobijenih u agroekološkim uslovima zapadnog Srema ustanovljeno je da se maksimalni prinos semena lucerke, crvene deteline i žutog zvezdana postiže gajenjem na međurednom rastojanju od 20 cm sa primenom 10 kg/ha semena (lucerka - 368,8 i 414,3 kg/ha; crvena detelina - 545,1 i 564,6 kg/ha; zuti zvezdan - 252,6 i 164,6 kg/ha u 1995. i 1996. godini). Značajno nizi prinos semena kod tri navedene krmne kulture je postignut pri gajenju na širem međurednom rastojanju i primenom manjih količina semena pri setvi. Maksimalni prinos semena esparzete u prvoj godini života, u dvogodišnjem periodu, se postiže setvom na međuredno rastojanje od 20 cm i primenom 100 kg/ha semena (mahuna). Znatno nizi prinosi semena se postižu pri gajenju biljaka na većem vegetacionom prostoru.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DINAMIKA PORASTA PASULJA U ZAVISNOSTI OD NAČINA GAJENJA
Dukić Živka, Milutinović S., Mladenović Danica
Institut SRBIJA - Centar za poljoprivredna i tehnološka istraživanja Zaječar
Istraživana je dinamika porasta biljaka pasulja u karakterističnim fenofazama, fazi tri lista, fazi butonizacije, fazi cvetanja i fazi pune zrelosti, kao i dnevni porast biljaka u zavisnosti od načina gajenja, sa ciljem iznalaženja racionalnih agrotehničkih rešenja za ublažavanje štetnog uticaja suše. Proučavanje sorta Zaječarski rani u periodu 1994-1996. godine na oglednom polju Centra za poljoprivredna i tehnološka istraživanja u Zaječaru. Istraživanjem su obuhvaćena četiri različita načina gajenja i to tri varijante združenog gajenja pasulja sa kukuruzom kao i čist usev pasulja. Kukuruz i pasulj su u varijantama različito zastupljeni: u prvoj varijanti procentualni odnos pasulj + kukuruz bio je 5% + 100%, u drugoj varijanti 50% + 50%, u trećoj varijanti 100% + 12%, u četvrtoj varijanti 100%; pasulja (čist pasulj). Na osnovu rezultata ispitivanja na dinamiku porasta ima uticaja način gajenja i meteorološki uslovi godine. U uslovima suvog ratarenja u svim godinama ispitivanja najbolje rezultate postižu biljke iz varijante združenog gajenja pasulja sa kukuruzom sa procentualnim učešćem pasulja 100% + 12% kukuruza.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SEMENSKA PROIZVODNJA KUPUSA
Červenski J., Gvozdenović D.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Na nasem području kupus ima dugu tradiciju gajenja, kao i mogućnost više načina korišćenja - upotrebe. Zbog toga, neophodno je i kvalitetno semenarstvo. Kupus je dvogodišnja, stranooplodna kultura, a kod semenske proizvodnje zahteva poznavanje određenih uslova gajenja. Time se prevazilazi proizvodnja sortno nečistog semena, dalje sirenje bolesti i korova, kao i smanjenje semenskih kvaliteta (energija klijanja, klijavost i čistoća).
Semenarstvo kao nastavak selekcionog rada, pravilnim održavanjem i umnožavanjem semena jedne sorte omogućuje očuvanje i iskorišćenje njenog genetskog potencijala. Stoga je neophodno da se proces semenske proizvodnje neprestano odvija pod kontrolom stručno osposobljenog semenara.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PRINOS I KVALITET SEMENA BELE SLAČICE U ZAVISNOSTI OD ROKOVA SETVE
Jevđović R.1, Pavlović R.2, Maletić Radojka3
1Institut za proučavanje lekovitog bilja »Dr Josif Pančić« Beograd
2Agronomski fakultet Čačak
3Poljoprivredni fakultet Zemun
Bela slačica je jednogodišnja zeljasta biljka cije se seme koristi u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Cilj ovih istraživanja bio je da se utvrdi efekat različitih rokova setve, kao i žetve na prinos i kvalitet semena bele slačice.
Poljski ogledi obavljeni su u vegetacionoj sezoni 1999. godine na parcelama Instituta za lekovito bilje »Dr Josif Pančić« na lokalitetu Pančeva. U eksperimentu su testirana dva roka setve, prvi sa zasnivanjem useva u mesecu martu, i drugi rok kada je direktna setva obavljena krajem maja, nakon skidanja useva kamilice. Tokom vegetacionog perioda primenjena je uobičajena tehnologija proizvodnje semenskog useva bele slačice. Žetva semenskog useva kod prvog roka setve obavljena je 1. jula, a kod drugog roka žetva je izvršena 15. septembra.
Dobijeni naturalni semenski materijal nakon žetve prevashodno je dorađen, a potom je vršeno njegovo mehaničko ujednačavanje. Frakcionisanje semena je izvršeno na frakcije sledeće veličine: krupna (3 mm), srednje krupna (2 mm) i sitna frakcija (1 mm). U laboratorijskom delu ovih ispitivanja utvrđivano je i kako veličina frakcije semena može uticati na najbitnije parametre njegovog kvaliteta (energija klijanja, ukupna klijavost, apsolutna masa), shodno zakonski propisanim uslovima.
Na osnovu dobijenih podataka istraživanja može se konstatovati da je ispoljen značajan efekat različitog roka setve na prinos semena. Veći prinos semena od 1.920 kg/ha postignut je u ranijem roku setve, u odnosu na kasniji rok gde je ostvareno 1.160 kg/ha semena. Posmatrajući parametre kvaliteta semena, najbolje osobine pokazala je veličina frakcije semena od 3 mm, uzimajući u obzir da je seme dobijeno iz useva sa različitim rokovima setve, odnosno žetve.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NAVODNJAVANJE OZIME PŠENICE U CILJU REALIZACIJE GENETSKOG POTENCIJALA NA RODNOST
Dragović S., Maksimović Livija
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Realizacija genetskog potencijala na rodnost ozime pšenice zavisi od velikog broja činilaca spoljne sredine. Naročito veliki uticaj imaju količine padavina i temperature vazduha. S obzirom da je na području Srbije često izražen nedostatak padavina u periodu setve i u prolećnom delu, odnosno vremenu vegetacije ozime pšenice, nije moguće ostvariti maksimalni prinos, odnosno genetski potencijal rodnosti.
U ovakvim uslovima primena navodnjavanja ima ogroman značaj u obezbeđivanju optimalne vlažnosti zemljišta u toku cele vegetacije. U tom cilju, ispitivano je 10 sorata ozime pšenice gajenjem u navodnjavanju. Navodnjavanje je vršeno u vremenu setve i vegetacionom periodu, na osnovu analiza vlažnosti zemljišta pri tehničkom minimumu 70-75% od PVK. Ispitivane su sorte: Evropa, Avala, Pobeda, Balkan, Slavija, Milica, NS Rana 5, NS 4339, Nova Jadranka i Proteinka u periodu od 1993. do 1995. godine.
Trogodišnji prosečni prinos u navodnjavanju iznosi 6,72 t/ha, a bez navodnjavanja 6,47 t/ha. Po godinama ispitivanja prinos u navodnjavanju iznosi 7,95, 6,08 i 6,12, a bez navodnjavanja 7,25, 6,08 i 6,09 t/ha. Po sortama najveći prosečan prinos ostvaren je kod sorte Evropa od 7,03 t/ha u navodnjavanju i 6,58 t/ha bez navodnjavanja. Najveći prinos u ogledu u navodnjavanju iznosi 8,66 t/ha (1993. godine).
Prosečan efekat navodnjavanja iznosi svega 0,25 t/ha, odnosno 4%. Ovako mali efekat navodnjavanja je zbog relativno povoljnih padavina u periodu kada pšenica ima najveće potrebe za vodom, tako da relativno male norme navodnjavanja nisu dale značajnije efekte. Pored toga, u vremenu sazrevanja - juni mesec, u svim godinama bile su visoke temperature, što je uticalo na brzo i prinudno sazrevanje pšenice. Zbog toga, postojeće razlike u izgledu biljaka, koje su do tog perioda bile izražene u odnosu na parcele bez navodnjavanja, nestale su i došlo je do ujednačavanja prinosa.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ČIŠĆENjE MASE SEMENA
Babić Ljiljana, Babić M.
Poljoprivredni fakultet Novi Sad
Prečišćavanje mase semena od lomova i primesa je vazna operacija u tehnološkom lancu dorade. Danas su u semenskim centrima uglavnom u primeni prečistači sa ravnim ili rotacionim sitima, što znaci da se separacija obavlja na osnovu razlika u dimenzijama i obliku. Pored sitovne separacije, razdvajanje osnovnog semena od primesa moguće je i uz pomoć vazdušne struje. Ovakav rad zasnovan je na principu različitosti strujnih osobina semena određene kulture i ostatka.
U radu su dati rezultati merenja dva uređaja za prečišćavanje, od kojih je jedan zasnovan na sitovnom principu (F41), a drugi (GRP120) je kombinovano postrojenje - sitovna i vazdušna separacija. Oba prečistača su domaće proizvodnje. Rezultati ukazuju na to da pri sitovnom razdvajanju, vlažnost mase semena i kvantitativno učešće primesa bitno utiču na efekat čišćenja i učinak uređaja. Kada je u pitanju kombinacija sita i vazdušne struje, može se zaključiti da aspiracioni trakt ima dominantnu ulogu na efekat prečišćavanja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KLIJAVOST HIBRIDNOG SEMENA KUKURUZA U ODNOSU NA NAČINE PAKOVANJA I VREME ČUVANJA
Đukanović Lana1, Sabovljević R.2, Marić M.2
1Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
2Poljoprivredni fakultet Zemun
Pitanje dozvoljenih rokova za čuvanje semena predstavlja bitan interes za racionalno iskorišćavanje svake partije semena, jer se životna sposobnost semena tokom čuvanja smanjuje. Smanjenje životne sposobnosti se nepovoljno odražava prvo na klijanje semena, a zatim i na rastenje i razviće biljaka.
Cilj ovog rada je da se oceni uticaj pojedinih vrsta ambalaže na klijavost semena kukuruza posle perioda čuvanja. Za istraživanje je korišćen genetički stabilan i pouzdano različit materijal, tj. seme četiri roditeljske samooplodne linije i dve F1 hibridne kombinacije kukuruza različitih FAO grupa zrenja. Seme je proizvedeno u 1992. godini i čuvano u magacinskom prostoru u polietilenskim, jednoslojnim papirnim i troslojno papirnim (natron) vrećama.
Ispitivanje klijavosti obavljeno je u 1993, 1996. i 1998. godini, standardnim metodom i Cold testom. Za obradu dobijenih rezultata primenjena je trofaktorijalna analiza varijanse (genotip, način pakovanja, temperatura ispitivanja). Tokom čuvanja vrednost klijavosti semena kod obe metode ispitivanja i kod linija i kod hibrida, menjala se u zavisnosti od načina pakovanja i smanjivala se za sva tri načina pakovanja u odnosu na polazne vrednosti. Dobijeni rezultati pokazuju da su se polazne razlike u klijavosti između ispitivanih linija i hibrida zadržale tokom čuvanja i da genotip predstavlja najvažniji faktor promena. Rezultati ispitivanja klijavosti pokazuju da je za seme roditeljskih linija i hibridnih kombinacija najnepovoljniji bio treći način pakovanja (natron vreće) posle pet godina čuvanja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NUMERIČKA ANALIZA REŽIMA RADA SUŠARA, ZA ZRNASTE MATERIJALE
Stakić M.1, Topić R.2
1Savezni zavod za mere i dragocene metale, Beograd
2Mašinski fakultet, Beograd
U radu je prikazana analiza rada procesa sušenja na bazi razvijenih modela procesa konvektivnog sušenja u sušarama za zrnaste kulture (gravitacione i semenske sušare). Matematički modeli su razvijeni tokom višegodišnjeg eksperimentalnog i teorijskog istraživanja procesa konvektivnog sušenja vlažnih realnih zrnastih materijala u sloju, da bi se omogućila lakša analiza merodavnih parametara neophodnih za projektovanje pomenutih sušara, kao i da bi se omogućila optimizacija režima rada sušara za slučajeve suženja različitih zrnastih materijala (kukuruz, pšenica, suncokret, soja i si.).
Analizirano je nekoliko različitih režima rada jednog tipa gravitacione sušare (sa dvanaest segmenata u zoni sušenja i četiri segmenta u zoni hlađenja), pri čemu su razmatrani slučajevi dvostrukog prolaza agensa sušenja sa i bez međudogrevanja. Takođe su analizirani režimi sušenja semenskih sušara (slučaj višestepenog sušenja) sa binovima sušare ispunjenim kukuruzom u klipu i kukuruzom u zrnu.
Na osnovu modela, odnosno računarskog programa načinjenog na bazi modela, moguće je vršiti izbor tipa sušare, organizacije rada sušare, i optimizacija režima rada uslovljena različitim vrednostima relevantnih parametara. Na osnovu izračunatih vrednosti odgovarajućih parametara može se dobiti jasna slika o samom procesu, kao i o prednostima ili nedostacima pojedinih rešenja, što značajno pojednostavljuje donošenje odluke o izboru tipa uređaja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PROTIVPOŽARNE I MERE ZAŠTITE NA RADU U CENTRIMA ZA DORADU SEMENA
Radujkov D., Salić Tatjana
Institut za preventivu, zaštitu na radu, protivpožarnu zaštitu i razvoj, Novi Sad
U poslednjih nekoliko godina u Jugoslaviji, štete nastale u požarima veće su od 2% nacionalnog dohotka, dok je u većini evropskih zemalja u granicama 0,25-0,45%. Ovaj podatak sam za sebe govori koliko je važan ozbiljan pristup projektovanju i izvođenju objekata sa stanovišta protivpožarne i protiveksplozijske zaštite. Uzroke takvog stanja treba tražiti pre svega u nepoštovanju odgovarajućih propisa koji regulišu ovu oblast, i u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazimo.
U centrima za doradu semena skladište se velike količine zrnastog materijala. Nepravilan rad postrojenja za sušenje, nedovoljno očišćena masa zrna koja se skladišti i nedovoljno poznavanje procesa sušenja može dovesti do pojave požara. U toku manipulacije sa zrnastim materijalom razvija se velika količina organske prašine, koja je zapaljiva, a u nekim slučajevima može prouzrokovati i eksploziju.
Drugi značajan momenat koji se razmatra u ovom radu je zaštita na radu u semenskim centrima. U ovoj oblasti daje se naglasak na štetno dejstvo buke, vibracija, organske prašine i pesticida koji se upotrebljavaju u zaštiti semena. Vrednosti nivoa buke vrlo često se kreću iznad dozvoljene granice od 85 dB(A) sa izrazito nepovoljnim frekventnim sastavom. Sadržaj organske prašine u radnoj sredini često je iznad maksimalno dozvoljene koncentracije. Iz ovih razloga u radu se daju mere za sprečavanje i umanjenje štetnih uticaja na čoveka, kao i druge tehničke mere bezbednosti u radnim procesima koji se sreću u semenskim centrima.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ANALIZA KVALITETA SEMENA PŠENICE I KUKURUZA RODA 1995-1999. GODINE
Savić Mirjana1, Protić R.2, Milošević Kruna1
1EKO-LAB D.O.O. za upravljanje kvalitetom, Padinska Skela
2Institut PKB INI AGROEKONOMIK, Padinska Skela
Cilj analize je da se uporede parametri kvaliteta semena različitih sorti (deset) ozime pšenice i različitih hibrida (devetnaest) kukuruza gajenih na području Beograda i sire u periodu 1995-1999. godine.
Analizirani su uzorci semena pšenice i hibrida kukuruza iz svih partija proizvedenog semena na području Beograda i sire. Sorte pšenice su: Pobeda, Evropa-90, Balkan, Prima, Renesansa, Francuska, PKB-Mlinarka, PKB-Lepoklasa, PKB-Sunce, PKB-Prelikva, a hibridi kukuruza: NS-444, NS-606, NS-607, NS-420, NS-640, PKB-721, PKB-633, ZP-704, ZP-404, ZP-677, ZP-599, ZP-701, ZP-42A, ZPTC-256, ZPTC-196, BG-420, PKB-635, PKB-532, ZP-360.
Analizirani su pokazatelji kvaliteta semena (cistoca, masa 1000 zrna, vlaga i ukupna klijavost, broj zrna korova, zdravstveno stanje i procenat prolaza semena kroz sito 2,2 x 250 mm). Analize su izvršene standardnim metodama propisanim Pravilnikom o kvalitetu semena poljoprivrednog bilja. Analiza je pokazala da postoji značajna razlika u svim pokazateljima kvaliteta semena između godina, između sorti pšenice i hibrida kukuruza po godinama i u okviru jedne godine.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NEKA KVALITETNA SVOJSTVA SEMENA PŠENICE
Mladenovski T., Nikolovski M.
Poljoprivredni institut Skoplje, Makedonija
Seme je nosilac i prenosilac velikog broja pozitivnih naslednih osobina koja se uvek stavljaju u službu čoveka. Za setvu je uvek potrebno koristiti seme poznatih i priznatih sorata, sa visokim kvalitetnim svojstvima, kao i certificirana semena. Upotreba kvalitetnog semenskog materijala uvek doprinosi da se produkcija poveća za 20-30% po jedinici površine.
U Republici Makedoniji i u Zemjodelskom institutu Skoplje za setvu se uvek upotrebljava seme poznatog porekla i sa visokim semenskim kvalitetima. Ovakav način semenske proizvodnje primenjuje se kod svih važnijih ratarskih kultura, a osobito kod kultura strnih žita. U ovom stručnom radu prikazaćemo rezultate ispitivanja nekih kvalitetnih svojstava semena pšenice i to samo kod onih sorata koje su široko rasprostranjene u proizvodnji.
U toku 1997, 1998. i 1999. godine u ispitivanja su bile uključene sledeće sorte: Skopjanka, Babuna, Radika, Milenka, Treska i Mina, a ispitivano je: analitička (laboratorijska) čistoća semena, ukupna klijavost semena, apsolutna masa semena i vlaga semena, t.j. oni parametri koji određuju količinu semena za setvu po jedinici površine.
Na osnovu izvršenih ispitivanja može se konstatovati da se u Republici Makedoniji proizvodi visoko kvalitetan semenski materijal pšenice. Trogodišnji prosek analitičke čistoće semena kod svih ispitivanih sorti iznosi 99,27% (dozvoljeni minimum 97%), ukupna klijavost 94,50% (dozvoljen minimum 88%), apsolutna masa 42,00 g (nema određeni minimum) i vlaga semena 10,84%; (dozvoljen maksimum 14%).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ NEKIH USLOVA SUŠENjA NA VLAŽNOST I KLIJAVOST SEMENA KUKURUZA
Dumanović Z., Mirić M., Čurčić N.
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Semenski klip F1
hibrida kukuruza uobičajeno se suši u binovima različite veličine. Međutim, u naučnim
institucijama postoji potreba da se brojni semenski ogledi u pletenoj ambalaži
ili manje količine klipa linija u pletenim kavezima suše istovremeno u srednjem
ili donjem kanalu. U ovom radu postavljen je eksperiment sa dva prilično srodna
ZP hibrida po pitanju performansi klipa i mase semena proizvedena na dve
lokacije. Podaci su prikazani u donjem tabelarnom pregledu, koji valja delimično
komentarisati. Bez obzira na mesto sušenja u sušari klijavost semena je bila
vrlo visoka, što je osobina ova dva hibrida. Po pravilu je klijavost semena iz
binova manja u odnosu na seme sušeno u
kanalima, čemu je osnovni razlog ručna manipulacija.
Hibrid
|
Mesto proizvodnje
|
Mesto sušenja
|
Vu (%)
|
S(h)
|
TS (°C)
|
Vi (%)
|
K(%)
|
ZP-196
|
Zaječar
|
bin
|
26.12
|
66 (7 + 59)
|
41
|
11.54
|
96
|
s. kanal
|
240
|
41
|
8.40
|
96
|
|||
d. kanal
|
240
|
25
|
15.30
|
98
|
|||
ZP-196
|
Vršac
|
bin
|
24.10
|
92 (37 + 55)
|
41
|
11.50
|
98
|
s. kanal
|
240
|
41
|
8.90
|
98
|
|||
d. kanal
|
240
|
25
|
14.50
|
97
|
|||
ZP-599
|
Žarkovac
|
bin
|
26.80
|
111(33 + 78)
|
41
|
11.54
|
95
|
s. kanal
|
240
|
41
|
<7.00
|
98
|
|||
d. kanal
|
240
|
25
|
11.20
|
95
|
|||
ZP-599
|
Zemun Polje
|
bin
|
19.4
|
40 (5 + 35)
|
41
|
12.02
|
98
|
s. kanal
|
240
|
41
|
<7.00
|
99
|
|||
d. kanal
|
240
|
25
|
8.20
|
99
|
Legenda: Vu (%) = ulazna vlaga semena; S (h) = sati sušenja; TS (°C) = temperatura sušenja; Vi (%) izlazna vlaga; K (%) = klijavost semena
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DETEKCIJA SADRŽAJA UKUPNIH FENOLA U SEMENU KAO FAKTOR OČUVANjA KLIJAVOSTI 2. SADRŽAJ UKUPNIH FENOLA U SEMENU LINIJA I HIBRIDA KUKURUZA
Sredojević Slobodanka1, Simic Aleksandra2, Todorović Marija2, Radenović Č.1, Mišović M.M.1, Damjanović M.3
1Institut za kukuruz Zemun Polje, Zemun
2Hemijski fakultet, Beograd
3DP GALENIKA – FITOFARMACIJA, Zemun
U izučavanju hemijskog aspekta očuvanja klijavosti semena pošlo se od. činjenice da fenolna jedinjenja lako reaguju sa slobodnim radikalima i oksidansima i pri tome prelaze u hinone. Biljke tokom svog razvića sintetišu više tipova fenolnih jedinjenja različite antioksidativne aktivnosti. Oni se nalaze u različitim delovima biljke, između ostalog i u semenu. Analiziran je sadržaj ukupnih fenola kod semena tri linije i jednog hibrida po metodi Folin-Denis-a. Biosinteza i nakupljanje fenola u semenu zavisi od biljne vrste, genotipa i spoljnih faktora i zato dobijene vrednosti kod ispitanih genotipova i godišta predstavljaju stanje u trenutku analiziranja. Vrednosti za ukupne fenole kod ispitanih genotipova; i godina berbe kretale su se od oko 10 (linija A634Ht u 1999. godini) do oko 40 μg po zrnu (linija L1304 u 1995. godini). Linija Va35 i A634Ht u 1999. godini imaju manji sadržaj ukupnih fenola nego u drugim ispitivanim godinama, dok su linije L1304 i Va35 imale najveće nakupljanje u 1995. godini. Međutim, seme, hibrida ZPSC 704 i linije A634Ht najpovoljniju sintezu fenola ostvarile su u 1998. godini.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
POUZDANOST RAZLIČITIH METODA FORMIRANJA RADNIH UZORAKA U LABORATORIJI ZA ISPITIVANJE SEMENA
Opra Branislava1, Vujaković Milka2, Nikolić Nevena1, Stojadinović Jasmina1
1Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
2Nacionalna laboratorija za ispitivanje semena Novi Sad
Ispitivanje kvaliteta semena počinje od momenta formiranja uzorka u magacinu, pri doradi ili pakovanju. Takođe, uzorkovanje semena, kao postupak dobijanja radnog uzorka, podrazumeva svaki postupak sa semenom tokom njegovog laboratorijskog ispitivanja. U cilju pravilnog formiranja radnih uzoraka u laboratoriji, za krupnosemene vrste propisana je primena delitelja, pri čemu se pod krupnim semenom podrazumeva seme veličine pšenice i krupnije (ISTA Pravila, 1999).
Cilj ovog rada je bio upoređivanje različitih metoda formiranja radnih uzoraka kukuruza i pšenice primenom konusnog, zemljišnog i centrifugalnog delitelja. Pouzdanost formiranja radnih uzoraka praćena je brojem semena dodatih primesa.
U uzorke kukuruza (1000 g) je dodato po 10 semena sledećih primesa: Zea mays (crveni perikarp), Hordeum vulgare, Triticum aestivum i Glycine max. Dve metode su korišćene za formiranje radnih uzoraka kukuruza. U uzorke pšenice (1000 g) je stavljeno po 10 semena Avena sativa (golo seme), Hordeum vulgare, Galium tricorne i Polygonum lapathifolium. Četiri metode su korišćene za formiranje radnih uzoraka pšenice. U radnom uzorku kukuruza trebalo je utvrditi optimalno 9, ali ne manje od 7 semena primesa, dok je za pšenicu u radnom uzorku očekivano bar jedno seme primesa.
Rezultati pokazuju da je formiranje radnih uzoraka kukuruza najpouzdanije korišćenjem centrifugalnog delitelja, prvom metodom (prosek primesa 9,37). Od posmatranih primesa je najneravnomernije bilo raspoređeno seme Triticum aestivum, takođe, prvom metodom (6,93). Drugi metod, obezbeđuje visoke prosečne vrednosti, cime zadovoljava postavljeni kriterijum, ali ga treba izvoditi uz prethodnu homogenizaciju ispitivanog uzorka.
Formiranje radnih uzoraka pšenice je najpouzdanije primenom četvrte metode, bez obzira koji se tip delitelja koristi. Metod kašike ne zadovoljava postavljeni kriterijum (prosek primesa 0,77). Najravnomernije raspoređivanje primesa u radnim uzorcima pšenice je, po svim metodama, utvrđeno za Hordeum vulgare. Prisustvo semena Polygonum lapathifolium je bilo najteže utvrditi prvom (0,40) i drugom (0,57) metodom. Za formiranje radnih uzoraka pšenice se kao najpouzdaniji pokazao konusni tip delitelja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
LOM I MEHANIČKE POVREDE SEMENA KUKURUZA U TOKU SAVREMENE DORADE
Dumanović Z., Mirić M., Čurčić N.
Institut za kukuruz Zemun Polje Zemun
Seme kukuruza je izuzetno osetljivo na lom i mehaničke povrede u toku tehnološkog procesa. U pogledu osetljivosti semena, kukuruz spada u sam vrh osetljivih vrsta. Na mehaničke povrede utiče i veoma dugo ukupno trajanje procesa dorade semena kukuruza u nasem podneblju, koje je duze nego kod svih ostalih vrsta, razume se ako se uključi i sušenje.
Dorada semena kukuruza podrazumeva, takođe, veliki broj doradnih uređaja, po čemu se zaostaje samo iza šećerne repe.
U tako dugoj i složenoj tehnologiji dorade dosta osetljivog semena kukuruza u ovom radu proveravali smo literaturne podatke o enormno visokom učešću mehaničkih povreda semena kukuruza koje se kreću u sledećim reakcijama:
• usipni kos - komušaljke 7-12%
• sušenje semena 3-20%
• krunjenje 2-9%
• čišćenje semena 8-19%
• kalibrisanje 4-8%
• gravitacioni vibro sto 1-2%.
Merna mesta za uzimanje uzoraka obezbeđuju da se oceni efekat rada svakog doradnog uređaja i transportne linije. Ispitivan je udeo loma semena i mehaničkih oštećenja, koja su razvrstana u tri grupe: povrede (1) klice i zone klice, (2) perikarp i endosperm i (3) krunica semena.
Hibrid
|
Mesto proizvodnje
|
Seme posle sušenja
|
Finalno (upakovano) seme
|
||||||||
K (%)
|
Oa
|
Ob
|
Ov
|
M ,,
|
K(%)
|
Oa
|
Ob
|
Ov
|
M(g)
|
||
ZP-196
|
Zaječar
|
96-98
|
0.5
|
0.5
|
1.5
|
276.4
|
96
|
2.0
|
13.0
|
2.0
|
231.3
|
ZP-196
|
Vršac
|
97-98
|
0.5
|
0.0
|
1.0
|
251.2
|
98
|
4.0
|
5.0
|
1.0
|
191.8
|
ZP-599
|
Žarkovac
|
95-98
|
0.5
|
3.0
|
2.5
|
207.6
|
95
|
6.0
|
3.0
|
0.0
|
199.1
|
ZP-599
|
Zemun Polje
|
99
|
1.0
|
7.0
|
3.5
|
202.9
|
99
|
4.0
|
15.0
|
2.0
|
216.7
|
Legenda: K (%) = klijavost; Oa = % ostećenja zone klice; Ob = % oštećenja perikarpa i endosperma; Ov = % oštećenja krunice semena; M (g) = masa 1000 semena
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DETEKCIJA SADRŽAJA UKUPNIH FENOLA U SEMENU KAO FAKTOR OČUVANjA KLIJAVOSTI 1. SADRŽAJ UKUPNIH FENOLA U NEKIM SORTAMA PAPRIKE
Simić Aleksandra1, Dragićević Vesna2, Todorović Marija1, Lazić Branka3, Sredojević Slobodanka4
1Hemijski fakultet, Beograd
2Institut za primenu nauke u poljoprivredi, Beograd
3Poljoprivredni fakultet, Novi Sad
4Institut za kukuruz Zemun Polje, Zemun
Problem očuvanja klijavosti semena sa aspekta hemijskih procesa može se vezati za nivo antioksidativnih supstanci koje reaguju sa slobodnim radikalima iz spoljne sredine, značajnim prouzrokovacima opadanja klijavosti. U antioksidativne supstance koje biljka sama sintetiše prisutne u semenu, listovima i plodu, spadaju fenolna jedinjenja. Njihov sadržaj u semenu zavisi od biljne vrste, genotipa i spoljnih faktora.
Kako nivo fenolnih jedinjenja kao potencijalna hemijska procena ocuvanja klijavosti semena nije bio do sada izučavan započeto je, pre svega, određivanje sadržaja ukupnih fenola u komercijalnom semenu više sorti paprike i to: Kurtovska kapija, Feferon crveni, Palanačka babura, Zlatna medalja, Beli kalvil, Sovrija, Sorojavka, Morava i Rotund zeleni. Seme paprike spremljeno je za setvenu sezonu 1999. sa klijavošću od 78%. Hemijska detekcija ukupnih fenola izvršena je po isteku setvene sezone u jesen. Primenjene su dve paralelne spektrofotometrijske metode: Folin-Denisova i Price-ova i obe su dale priblizne rezultate. U ispitivanim sortama paprike ukupni fenoli su se kretali od 0.31 do 1.94 mg/g (Folin-Denis) i od 0.13 do 1.31 mg/g (Price). Uočene su sortne razlike u sadržaju ukupnih fenola kod svih ispitanih sorti. Dalja ispitivanja sadržaja fenola ići će u pravcu traženja korelacije između stepena sadržaja fenola i promene klijavosti u zavisnosti od dužine i uslova čuvanja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
JEDNOFAZNO SUŠENjE SEMENA ŠEĆERNE REPE
Janić T.1, Brkić M.1, Lončarević V.2
1Poljoprivredni fakultet Novi Sad
2Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Sa stanovišta privredno-ekonomskog značaja šećerna repa se može s pravom svrstati među najznačajnije industrijske kulture. Način proizvodnje, prinos i kvalitet proizvedenog korena šećerne repe u velikoj meri zavisi od kvaliteta upotrebljenog semena (pogotovo ako se proizvodnja zasniva na upotrebi jednokličnih - monogermnih sorti). Kod današnje dvofazne tehnologije ubiranja, sušenja i skladištenja semena šećerne repe javljaju se značajni gubici, koji se ogledaju između ostalog u rasipanju semena, smanjenju klijavosti, energije klijanja i dr. Zbog velike higroskopnosti semena (naročito pri lošim vremenskim uslovima) danas je veoma teško osušiti seme sa zadržavanjem njegovih kvalitativnih osobina (lopatanjem ...). U tu namenu su mnogo pouzdanije i kvalitetnije mere veštačkog produvavanja ili sušenja semena, cime se dolazi do pretpostavki za sigurnu proizvodnju visokokvalitetnog semena. Da bi se procesi veštačke ventilacije i sušenja na adekvatan način mogli sprovesti neophodno je poznavati optimalne parametre, tj. zakonitosti koje je neophodno u praksi ispuniti. U radu su prikazani: Zahtevi za aktivnim provetravanjem semena šećerne repe u ćelijama za skladištenje, matematički model koji definiše konstantu otpuštanja vlage iz semena šećerne repe pri veštačkom sušenju i uticaj temperature na klijavost semena šećerne repe. Dobijeni su ohrabrujući rezultati.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DETEKCIJA SADRŽAJA UKUPNIH FENOLA U SEMENU KAO FAKTOR OČUVANjA KLIJAVOSTI 3. SADRŽAJ UKUPNIH FENOLA U SEMENU SOJE
Srebrić Mirjana,1 Sredojević Slobodanka1, Simić Aleksandra2, Đukanović Lana1, Todorović Marija2, Jakovljević Jelica3
1Institut za kukuruz Zemun Polje, Zemun
2Hemijski fakultet, Beograd
3Viša politehnička škola, Požarevac
Dužim čuvanjem semena gajenih vrsta dolazi do opadanja njegove klijavosti. Kod biljnih vrsta sa visokim sadržajem ulja u zrnu (u koje spada i soja) dolazi, pre svega, do oksidativnih procesa. Fenolna jedinjenja spadaju u antioksidativne supstance, lako reaguju sa slobodnim radikalima iz spoljne sredine i mogu biti faktor očuvanja klijavosti semena. U ovom radu određen je sadržaj ukupnih fenola u semenu tri genotipa soje (ZPS 015, Bosa, ZPS 211) po metodi Price-a. Pretpostavlja se da u toku čuvanja semena dolazi do promena na fenolima u odnosu na stanje neposredno posle žetve. Uzimajući i ovo u obzir možemo da zaključimo da je sadržaj fenola u zrnu soje u mnogo većem stepenu determinisan uslovima spoljne sredine nego genotipom. Ovo je izraženije kod sorti Bosa (118,4 mg/g u 1999. godini i 225,8 mg/g u 1994. godini) i ZPS 015 (129,1 mg/g u 1999. godini i 215,8 mg/g u 1997. godini) kod kojih su konstatovane dvostruke razlike u sadržaju fenola u semenu iz različitih godina, u odnosu na genotip ZPS 211 kod koga je ova razlika neznatna.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KLIJAVOST SEMENA PASULJA I BORANIJA
Zdravković M., Todorović Vesna, Sušić Z., Cvikić D.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Cilj istraživanja je ispitivanje klijavosti semena pasulja sorte Galeb kog su oštetile vremenske nepogode 1999. godine, a koji je vizuelno podeljen na »dobro« i »loše« seme, zatim klijavost semena pasulja Panonski gradištanac i boranije Palanačka rana, roda 1998, oštećenih žižkom, kao i klijavost semena visoke boranije (L - 38), roda 1998. Sve grupe semena su tretirane zamrzavanjem u cilju suzbijanja žiška hladnoćom i ispitivana je klijavost nakon zamrzavanja. Istraživane su i eventualne razlike između semena pasulja i boranija, netretiranog i tretiranog zamrzavanjem.
Ogled je sproveden u laboratorijskim uslovima, kao dvofaktorijalni blok sistem, u tri ponavljanja. Dobijeni podaci su obrađeni analizom varijanse i χ2 testom. Dobijeni rezultati ukazuju da je seme pasulja loše frakcije bilo najslabije klijavosti, ali da je prisutna. lako je seme »dobrog« izgleda pažljivo odabrano, klijavost je nešto ispod zakonom dozvoljene. Seme sa izraženim prisustvom pasuIjevog žiška je u laboratorijskim uslovima zadržalo klijavost u značajnom stepenu. Između pasulja i boranija nema razlika u pogledu klijavosti semena oštećenog žiškom. U poređenju semena netretiranog i tretiranog zamrzavanjem ne postoje razlike između pasulja i boranija.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
UTICAJ TEMPERATURE ČUVANJA I MASE IZVODNICA NA PRINOS SEMENA CRNOG LUKA
Ilić Z.1, Jablanović M.1, Filipović Radmila2, Šunić Lj.
1Poljoprivredni fakultet Priština - Kruševac
2Prirodno-matematički fakultet Priština - Kruševac
Proizvodnja semena crnog luka putem izvodnica je dosta složena i odlikuje se mnogim specifičnostima. U prvom redu uslovljena je načinom proizvodnje (dvo i trogodišnji ciklus), zatim sortnim specifičnostima, masom izvodnica, duzinom i načinom čuvanja izvodnica, vremenom sadnje, agroekološkim uslovima itd.
Cilj istraživanja je da se utvrdi uticaj temperature čuvanja i mase izvodnica na kvalitativna i kvantitativna svojstva semena crnog luka. U istraživanjima su korištene lukovice sorte Prizrenski pogačar sa masom 5-25 g i masom 25-50 g. Lukovice su čuvane 90 dana pred sadnju na temperaturama 4-6° C; 10-12° C i 16-18° C. Temperatura čuvanja je uticala na broj cvetonosnih stabala, na vreme cvetanja, na prinos i kvalitet semena. Krajnje visoke (16-18° C) i niske (4-6° C) temperature čuvanja utiču na inhibiciju, odnosno zadržavanje-usporavanje pri formiranju cvetnih primordija. Temperature 10-12° C se smatraju optimalnim.
Broj obrazovanih cvasti povećan je pri sadnji krupnijih lukovica u odnosu na one sa manjom masom. Primećen je veći % cvetonosnih stabala koja nisu prosla jarovizaciju kod lukovica sa manjom masom. Uticaj temperature jarovizacije na broj formiranih cvasti kod lukovica sa većom masom je neznatan, za razliku od onih sa manjom masom.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SAVREMENI UREĐAJI ZA TRETIRANJE SEMENA
Đukić N., Ponjičan O.
Poljoprivredni fakultet Novi Sad
Tretiranje semena sa pesticidima ima za cilj da se zaštiti mlada biljka od bolesti i štetočina koje se prenose semenom ili nalaze u zemljištu. Istorijski gledano, te praćenjem literature, može se konstatovati da tretiranje semena ima dugu tradiciju. U starom Rimu su poljoprivrednici tretirali seme raznim biljnim ekstraktima i na taj način postizali veće prinose.
Intenzivno tretiranje semena hemijskim preparatima počelo je pre 70 godina, kada su pronađeni i formulisani preparati u prikladnom obliku za nanošenje na zrno. Pre 20 godina, osnovu tretiranja semena činile su razne vrste prašiva, najčešće živini preparati koji su izbačeni iz upotrebe u zemljama EZ-a a u novije vreme i kod nas. Uzimajući u obzir negativne posledice primene prašiva: slabo lepljenje za seme, zagađenje okoline, rizičan rad poslužioca, prešlo se poslednjih godina na primenu preparata u obliku tečnosti i suspenzija koje imaju prednosti: bolje prianjanje na seme, ravnomerniji raspored, manje zagađenje okoline i bezbednije postupke za rukovaoce.
Uporedo sa novim formulacijama preparata, razvijala se i oprema za tretiranje semena koja je poprimila industrijsku formu. Doradni centri semenskog materijala opremljeni su sa uredajima za tretiranje koji prate kapacitete za sortiranje i čišćenje, a pored toga su i automatizovani. Najnoviji sistemi tretiranja, koji se primenjuju kod biljaka koje imaju rapavo (šećerna repa) ili sitno (povrće) seme su inkrustracija, presvlačenje (coating) i piletiranje (peleting) semena. Navedeni sistemi iziskuju posebnu opremu za tretiranje i nanošenje ostalih materijala (inertne, inhibitori, prihrana) i automatizovan proces sa uređajima za nanošenje preparata i sušenje.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ISPITIVANJE KVALITETA ZAŠTITE SEMENA
Pucarević Mira
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Najčešći način provere da li je seme tretirano je vizuelni pregled intenziteta boje semena. Ovaj način ne dovodi do ispravnog zaključka. Prisustvo odgovarajućeg pesticida na semenu je moguće dokazati jedino primenom analitičkih metoda koje identifikuju traženo jedinjenje.
U radu je predstavljena metoda ispitivanja prisustva karboburana na semenu repe. Za analizu su uzete dve vrste semena i to tretirano i ono koje je lazno tretirano. Seme repe prethodno samleveno u kugličnom mlinu, ekstrahovano je primenom ugljendioksida u superkritičnom stanju. Analiza dobijenog ekstrakta izvršena je gasnom hromatografijom. Ova metoda je takode primenjena za ispitivanje prisustva furatiokarba na semenu.
Prednost ove metode je automatizacija ekstrakcije i analize pri čemu se analitička greška, prisutna kod klasične tečno/tečne ekstrakcije, smanjuje na minimum. Reproduktivnost i visoki prinosi superkritične ekstrakcije omogućuju izračunavanje utrošene količine sredstva za zaštitu semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ZAKONSKA REGULATIVA U OBLASTI OPLEMENJIVANJA BILJA I SEMENARSTVA U JUGOSLAVIJI
Kišgeci J.1, Berenji J.2, Milošević Mirjana2
1Savezni zavod za biljne i životinjske genetičke resurse Beograd
2Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
U radu je sagledano stanje i predložene su buduće aktivnosti u zakonskoj regulativi u oblasti oplemenjivanja bilja i semenarstva kod nas.
Najvažnije oblasti zakonske regulative u oblasti oplemenjivanja bilja i semenarstva kod nas su:
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ZAŠTITA SORTE KAO INTELEKTUALNE SVOJINE
Berenji J.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Zaštita sorte se praktično svodi na onemogućavanje neovlašćene reprodukcije sorte, tj. da proizvođači - korisnici sorte stalno nabavljaju sortno seme isključivo od nosioca prava vlasništva sorte. Ovo se naročito odnosi na transgene biljke u ciji su razvoj uložena ogromna materijalna sredstva u cilju sticanja profita prodajom sortnog semena.
Najvažniji vidovi zaštite sorte su:
Navedeni genetički mehanizmi zaštite sorte su funkcionalni samo kod biljnih vrsta koje se generativno razmnožavaju.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SPECIFIČNOSTI I MOGUĆNOSTI PRIMENE MARKETINGA U SEMENARSTVU
Simić Zorica
JUGOINSPEKT - Zavod za poljoprivredu i prehrambenu industriju Beograd
U uslovima tržišnog privređivanja marketing u semenarstvu predstavlja značajan faktor usmeravanja i podsticanja proizvodnje, prometa i potrošnje semenske robe. U ovoj posebno značajnoj delatnosti biljne proizvodnje, putem marketinga moguće je povezivati subjekte proizvodnje i potrošnje semenske robe.
U ovom radu primenjuje se metod analize i sinteze relevantnih faktora i procesa marketinga u semenarstvu. Analizira se postupanje sa semenskom robom od ubiranja, prerade, dorade, kontrole kvaliteta, pakovanja, primene adekvatne ambalaže i marketinskog označavanja važnijih osobenosti semena pojedinih biljnih kultura. Sagledavaju se sve faze i postupci manipulacije sa semenom od ubiranja do kupca. Utvrđuju se mogućnosti primene marketinga u semenarstvu u funkciji usklađivanja ponude i tražnje i sa kvantitativnog i sa kvalitativnog stanovišta.
Dobijeni rezultati istraživanja marketinga u ovom radu ogledaju se u sagledanim mogućnostima povezivanja proizvođača i potrošača semenske robe po principu ex ante, kojim se stvaraju uslovi za efikasno prilagođavanje proizvođača, prerađivača i prometnih organizacija zahtevima i potrebama potrošača - korisnika semenske robe o njegovim bitnim svojstvima (ekološko poreklo, genetski potencijal, način čuvanja, zaštita, pouzdanost rezultata kontrole, poverenje proizvođača, očekivane agrotehničke mogućnosti i sl.). O ovim osobenostima semenske robe potrošači se mogu informisati različitim načinima prezentacije (ambalaža, sajmovi, reklama na medijima, preko prodavnica, kalendara, brošura, transportnih sredstava i si.).
Važan rezultat proučavane tematike u ovom radu ogleda se u tome što omogućava da se putem marketinga postiže sira primena sistema kvaliteta međunarodnih standarda (JUS ISO 9000) i ekoloških standarda ISO 14000. Na ovoj osnovi se marketingom isporučilac semenske robe obavezuje da ispunjava zahteve kupca o svim bitnim svojstvima kvaliteta. Pouzdanost kupca o kvalitetu određene semenske robe može se postići i putem primene postupka atestiranja pojedinih tehnoloških faza u proizvodnji, preradi i prometu semena.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
SOFIJA - SORTA OZIME PŠENICE IZUZETNO DOBROG TEHNOLOŠKOG KVALITETA
Denčić S., Rončević P., Kobiljski B.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Sorta ozime pšenice Sofija je nastala ukrštanjem sorti GK-GRA 965 i Panonije. Polupatuljasta stabljika, odličan prinos, izuzetna otpornost na niske temperature i odlična otpornost na poleganje su glavne agronomske karakteristike ove sorte. Sorta Sofija ima visok sadržaj vlažnog lepka (38,5%), odličnu moć upijanja vode (66%), odličnu zapreminu hleba (574) i visoku sedimentacionu vrednost (73). Odličan tehnološki kvalitet se, pored ovih karakteristika, očituje i u izuzetno visokom vrednosnom broju sredine hleba, koji je u trogodišnjem razdoblju bio 6,5. Sorta Sofija se karakteriše i visokim sadržajem proteina, ciji sadržaj u povoljnim godinama kod ove sorte može dostići i 16%. Savezna komisija za priznavanje sorti je registrovala sortu Sofija 1998. godine.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
TOPLICA - NOVA SORTA OZIME PŠENICE
Milovanović M., Stojanović S., Staletić Mirjana, Zečević Veselinka, Dimitrijević Biljana
Institut SRBIJA - Centar za strna žita, Kragujevac
Ozima pšenica Toplica (Kg 274/1) je sorta poboljšivač dobijena ukrštanjem sorti Jugoslavija x Kg 56. Priznata je od strane Jugoslovenske sortne komisije 1997. godine, posle trogodišnjeg ispitivanja u mreži mikroogleda. Autori sorte su dr. M. Milovanović, prof, dr A. Popović, dr Veselinka Zečević, prof, dr S. Stojanović i M. Rafailović, dipl. inž. Ima beo, srednje zbijen i gladak klas bez osja i staklavo zrno svetlo crvene boje. Srednje je kasna sorta, izuzetno otporna na niske temperature i otporna na osipanje zrna. Stabljika naraste 80-85 cm, veoma je otporna na poleganje, lisnu rđu i žitnu pijavicu a otporna na pepelnicu i stabljičnu rđu. Krupnog je zrna sa masom 1000 zrna 42-45 g i zapreminskom masom 81-83 kg. Odličnog je tehnološkog kvaliteta (poboljšivač) i pripada kvalitetnoj grupi A2-A1 i I kvalitetnoj klasi u optimalnim agroekološkim uslovima. Veoma je rodna sorta genetičkog potencijala za prinos zrna oko 11 t/ha. Odgovaraju joj različiti tipovi zemljišta - plodna i manje plodna. Optimalno vreme setve je druga dekada oktobra sa 550-600 klijavih zrna/m2 ili 250-300 kg/ha semena. Zahteva 100-150 kg/ha čistog azota, uz odgovarajuće količine fosfora i kalijuma.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ANASTASIJA - NOVA SORTA OZIME PŠENICE NAUČNOG INSTITUTA ZA RATARSTVO I POVRTARSTVO IZ NOVOG SADA
Denčić S., Kobiljski D., Rončević
P.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Ozima, vrlo rana, polupatuljasta sorta pšenice Anastasija je nastala iz ukrštanja Viktorija / NS 171 - Odeska 51. Savezna komisija za priznavanje sorti je registrovala sortu Anastasija 1999. godine. Najznačajnije agronomske karakteristike ove sorte su veoma visok i stabilan prinos, odlična otpornost na niske temperature i izuzetna otpornost na poleganje. Pored visokih i stabilnih prinosa sorta Anastasija se odlikuje visokim sadržajem vlažnog lepka, izuzetnim prinosom hleba i brašna, te visokim vrednosnim brojem sredine hleba (VBS). Objedinjavanjem visokog prinosa i odličnog tehnološkog kvaliteta u sorti Anastasija su stvoreni preduslovi da u bliskoj budućnosti ova sorta zauzme značajno mesto u proizvodnji pšenice u Jugoslaviji.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
BISTRA - NOVA HLEBNA SORTA OZIME PŠENICE
Ivanoski M.
Poljoprivredni institut Skoplje, Makedonija
Nova sorta ozime pšenice - Bistra nastala je ukrštanjem sorti Radika x Brigantina. U ogledima Republičke sortne komisije u Skoplju (1996-1998) postigla je signifikantno veći prinos zrna za 11,0% od Partizanke i za 8,0% od Orovčanke. U proseku za sve godine (3) i lokacije (2) ostvaren je prosečan prinos od 7,186 kg/ha. Bistra je imala masu 1000 zrna (42,0 g) i hektolitarsku masu zrna (79,4 kg) na nivou Orovčanke, kao i sadržaj sirovih proteina (14,8%) i sedimentaciju (65 ml). Bistra uglavnom pripada B1-A2 kvalitetnoj grupi. U II kvalitetnoj klasi je odlična hlebna sorta.
Autor sorte je dr Milisav Ivanoski.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
IVANKA - PRVA SORTA OZIME PŠENICE ALBIDUM ZRNA NAUČNOG INSTITUTA ZA RATARSTVO I POVRTARSTVO IZ NOVOG SADA
Denčić S., Kobiljski B., Rončević P.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Sorta ozime pšenice albidum zrna Ivanka je nastala trojnim ukrštanjem sorti Duga, Sutjeska i Novosadska 6001. Polupatuljasta sorta Ivanka se odlikuje odličnim prinosom, izuzetnom otpornošću na niske temperature i dobrom otpornošću na poleganje. Ovo je prva sorta belog (albidum) zrna Naučnog instituta za ratarstvo i povrtarstvo i namenjena je prvenstveno za kuvanje. Međutim, parametri tehnološkog kvaliteta pokazuju da se sorta Ivanka odlikuje i odličnim izbrašnjavanjem, izuzetnim prinosom hleba i brašna i odličnim vrednosnim brojem sredine hleba (VBS). Savezna komisija za priznavanje sorti je registrovala sortu Ivanka 1999. godine.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
DURUMKO I DUŠAN - PRVE SORTE DURUM PŠENICE NAUČNOG INSTITUTA ZA RATARSTVO I POVRTARSTVO IZ NOVOG SADA
Denčić S., Kobiljski B.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Sorte jare durum pšenice Durumko i Dusan su nastale ukrštanjem sorti Korifla / Om rabi 3 odnosno Om rabi 3 / Rufom. Savezna komisija za priznavanje sorti je registrovala durum pšenice Durumko i Dusan 1998. godine. Obe sorte se odlikuju visokim prinosom, polupatuljastom stabljikom, dobrom otpornošću na poleganje i dobrom otpornošću na prevalentne bolesti. Podaci o kvalitetu ovih durum pšenica ukazuju da testeničarska industrija u ovim sortama može imati odličnu sirovinu. Tako, pored visokog sadržaja proteina, ukupna staklavost za obe sorte je 96%, a sadržaj žutog pigmenta je kod sorte Dusan oko 5,0 a kod Durumka oko 5,6. Dosadašnja istraživanja su pokazala da sorta Durumko može ostvariti odlične prinose i u jesenjoj i u ranoj prolećnoj setvi, pa se iz tin razloga može preporučiti za setvu od oktobra do kraja februara.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ISPITIVANJE NEKIH OSOBINA NOVE SORTE JAROG DVOREDOG JEČMA DUKAT
Maksimović D., Đokić D., Milovanović M., Ognjanović R.
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
Nova sorta jarog ječma Dukat dobijena je ukrštanjem sorti ♀ Union x ♂ Kraguj. Priznata je od Jugoslovenske komisije u 1999. godini. To je sorta intenzivnog tipa. Imala je veći prosečan prinos zrna za 1.271 kg/ha od standardne sorte Novosadski 294. U poređenju sa standardnom sortom Novosadski 294, u proseku ima kraće biljke za 2,2 cm, ranostasnija je za 5, 6 dana, otpornija jo na lisnu i stabljičnu rđu i poleganje, a neotpornija je prema pepelnici.
Pokazatelji pivarskog kvaliteta zrna i slada jako variraju u različitim klimatskim i zemljišnim uslovima i od nivoa primenjene agrotehnike. Podaci ogleda komisije svrstavaju sortu Dukat i standardnu sortu u krmne ječmove. Međutim, u ispitivanjima Ognjanovića (1993. i 1994) nova sorta Dukat imala je sadržaj ekstrakta u sladu 79,4%, sadržaj belančevina 11,8%, Hartongov broj na 45° C 41,9 i Kolbach-ov broj 53,6, što svrstava ovu sortu u pivarske ječmove. Ovi pokazatelji slada dobijeni su u gustini setve 450 zrna po 1 m2 i đubrenjem sa 80 kg/ha N, 80 kg/ha P2O5 i 60 kg/ha K2O.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NOVA SORTA OZIMOG TRITIKALEA KNJAZ
Milovanović M., Kuburović M., Milivojević Jelena, Živanović Snežana
Institut SRBIJA - Centar za strna žita Kragujevac
Nova sorta ozimog (fakultativnog) tritikalea Knjaz (Kg III-8-2) priznata je od Jugoslovenske komisije za priznavanje sorata 1997. godine, posle trogodišnjeg ispitivanja u mreži mikroogleda. Nastala je ukrštanjem linija Kg 31 x 6TA-204. Selekcioneri su dr M. Milovanović, prof, dr A. Popović, prof, dr Z. Jestrović, prof, dr M. Kuburović i prof, dr R. Ognjanović.
Ima krupan beo klas sa osjem prekriven sitnim maljama. Stabljika i listovi prekriveni su voštanom prevlakom i ima maljav gornji deo vršne internodije. Krupnog je zrna, delimično smežuranog i svetlo crvene boje. Masa 1000 zrna je u proseku oko 40 g a hektolitarska masa 60-75 kg. Prema parametrima tehnološkog kvaliteta pripada grupi C i III klasi. Za izradu hleba koristi se u mesavini sa sortama poboljšivačima (učešće brašna tritikalea je 10-50%). Odlikuje se visokim sadržajem proteina (15-17%) i veoma povoljnog je aminokiselinskog sastava zrna što doprinosi da je izuzetno pogodan za ishranu stoke, što je njegova prioritetna namena. Visina biljke je oko 80 cm i vrlo dobre otpornosti prema poleganju. Rana je sorta (4 dana ranija od Kg 20), srednje otpornosti prema niskim temperaturama. Odlikuje se brzim porastom i razvojem biljaka i dobar je kompetitor sa korovima. Vrlo je otporna do imuna prema prouzrokovačima rđe i pepelnice, kao i prema žitnoj pijavici i pivcima. Veoma je rodna sorta sa potencijalom za prinos zrna oko 11 t/ha. Veoma je plastična i odgovaraju joj različiti tipovi zemljišta, od plodnih do manje plodnih, a dobro podnosi kisela, peskovita i zaslanjena zemljišta. Pogodna je za gajenje na većim nadmorskim visinama i brdsko-planinskim područjima. Treba je sejati sa 550-650 klijavih zrna po m2 (ili oko 240-320 kg/ha semena) a optimalni rok setve je prva dekada oktobra. Usled fakultativnosti, zadovoljavajuće rezultate postiže i u ranoj prolećnoj setvi. Za visok prinos i dobar kvalitet zahteva 100-150 kg/ha čistog azota, uz odgovarajuće količine fosfora i kalijuma.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KARAKTERISTIKE SREĆKA NOVOG PKB HIBRIDA KUKURUZA
Jeličić Zora, Pavlović M.
PKB INI AGROEKONOMIK - Zavod za ratarstvo Padinska Sekela
Najnoviji rezultat u programu selekcije i oplemenjivanja kukuruza PKB INI AGROEKONOMIKA je priznat hibrid Srećko-5. Produktivna i biološka vrednost ovog hibrida iskazana je rezultatima iz ogleda Jugoslovenske sortne komisije u periodu 1994-1996. godine. Visok prosečan prinos zrna 12,436 t/ha Srećko-5 u posmatranom periodu ostvario je u lokalitetu Banjaluka gde je u 1996. godini realizovao i najveći genetski potencijal rodnosti u svojstvu prinosa zrna od 14,3 t/ha. Hibrid Srećko-5 ostvario je visok prinos zrna i u lokalitetu Srbobran 12,122 t/ha, što je bilo visoko značajno više u odnosu na prinos standarda FAO 500 grupe gde je uvršten ovaj hibrid.
Srećko-5 je rezistentan na uzročnike bolesti sive pegavosti lista (H. turcicum), truleži stabla i klipa (Fusarium spp.) i gareži kukuruza (U. maydis). Odlika ovog hibrida je da je otporan i prema štetočini Ostrinia nubilais. Važne karakteristike Srećka-5 su da je stabilan u fenotipu i u biološkoj produktivnosti u svojstvu prinosa zrna na sta ukazuju rezultati iz lokaliteta Banjaluka i Srbobran. Podesan je za gajenje na brežuljkastim i ravničarskim terenima u uslovima intenzivne proizvodnje kukuruza.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NOVE SORTE SIRKA ZA ZRNO
Berenji J.1, Divić Slobodanka2
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Jugoslovenski poljoprivredno-šumarski centar Beograd
Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad su 1998. godine priznate prve domaće novostvorene sorte sirka za zrno: Alba bele, Gold mrke i Jela žućkaste boje zrna. Radi se o dvolinijskim Fj hibridima stvorenim na bazi citoplazmatsko-genetske muske sterilnosti. Najvažnije odlike novostvorenih hibrida sirka za zrno su sledeće:
S obzirom da je za nase ratare i stočare sirak za zrno skoro potpuno nepoznat kao gajena biljka i stočna hrana, razrađena je kompletna tehnologija proizvodnje i korišćenja zrna. Koncepcija popularizacije sirka za zrno se bazira na tome da je sirak za zrno dobra alternativa kukuruz u na marginalnim zemljištima i tamo gde je suviše toplo ili suvo za kukuruz. Pod tim stresnim uslovima spoljne sredine gajenje sirka za zrno je sigurnije i ekonomičnije u poređenju sa kukuruzom.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NOVE SORTE PROSA
Berenji J.1, Mirčov A.2, Jovandić N.2
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Jugoslovenski poljoprivredno-šumarski centar Beograd
U ovom radu zbirnim nazivom prosa nazvane su sledeće biljne vrste, od kojih jc u periodu 1991-1997. priznato ukupno 8 novostvorenih sorti:
To su jedine sorte navedenih biljnih vrsta koje se nalaze na spisku domaćih novostvorenih sorti. Stvorene su primenom individualne ili masovne selekcije u Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad. Institut obavlja održavanje i umnožavanje kao i promet sortnog semena ovih sorti.
Zajednička odlika novostvorenih sorti prosa je da pripadaju generativnom tipu, tj namenjene su pre svega za proizvodnju zrna. Karakterišu se niskim stablom (sto rezultira dobru otpornost prema poleganju), ranozrelošću (tj. kratkom vegetacijom što omogućava da se obično proso i heljda uspešno gaje za proizvodnju zrna u postrnoj setvi), visokim potencijalom za prinos i odgovarajućim kvalitetom zrna, odnosno metlice. Najviše nalaze primenu za proizvodnju ptičje hrane (obično proso, muhar, bar i svetlo seme) i u tzv. reformskoj ishrani (obično proso i heljda).
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NOVOSADSKI I ZAJEDNIČKI HIBRIDI SUNCOKRETA PRIZNATI U INOSTRANSTVU U PERIODU 1997-1999. GODINE
Škorić D.
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada permanentno radi na registraciji i sirenju svojih hibrida suncokreta u inostranstvu. U periodu 1997-1999. godine su priznati novosadski hibridi: Devora (Spanija); Labud (Češka Republika); NS-H-52, NS-H-630 i NS-H-626 (Rusija); Dnjestr i Vizit (Ukrajina); Valentine i Banat (Rumunija); Hattyu, Szusza, Zoltan i Arpad (Mađarska). Veći broj novosadskih hibrida se nalazi u postupku priznavanja u više zemalja.
Korišćenje genetičke varijabilnosti na međunarodnom planu obezbeđuje brzo stvaranje produktivnih zajedničkih hibrida suncokreta. Nas institut ima programe stvaranja zajedničkih hibrida suncokreta sa 37 institucija u svetu lociranih u 14 država. U periodu 1997-1999. godine priznato je više zajedničkih hibrida suncokreta i to: Alzan, Mozar, Catar, Brenda, Polka, Starsun-31, Isun-30, Django, Doura (Francuska); Cergold, Cerstar (Madarska); Linda (Italija); Signal, Garant, Sanmarin 361, Sanmarin 362, Sanmarin 365, Sanmarin 370 (Rusija); Sula (Ukrajina). U postupku priznavanja nalazi se veći broj zajedničkih hibrida suncokreta u više država.
Novosadski i zajednički hibridi suncokreta priznati u inostranstvu imaju značajan uticaj na proizvodnju suncokreta u dotičnim zemljama.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
NOVE SORTE ULJANE TIKVE
Berenji J.1, Divić Slobodanka2
1Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad
2Jugoslovenski poljoprivredno-šumarski centar Beograd
Naučnom institutu za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad priznate su dve domaće novostvorene sorte uljane tikve, Olinka i Olivija. Razrađena je i kompletna tehnologija uljane tikve i vrši se promet sortnog semena ove dve sorte.
Nove sorte uljane tikve su stvorene i održavaju se primenom pedigre metode, individualne i masovne selekcije i metodom ostavljanja rezerve semena (Ohajo metod). U procesu njihovog održavanja i umnožavanja vrši se dalje poboljšavanje najvažnijih kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika a posebna pažnja se posvećuje eliminaciji virozne zaraze.
Olinka (priznata 1992. godine) je tipična uljana tikva-golica. Odlikuje se skraćenim internodijama stabla, tj. polubokorastim tipom rasta što omogućava gajenje u gušćem sklopu a time i postizanje većeg prinosa zrna po jedinici površine. Dalji faktor povećanja prinosa zrna je povećani broj (u retkom sklopu i do 10) plodova po biljci. Plodovi su 5-7 kg veličine sa zelenim prugama na limunžutoj osnovi. Zrno sadrži 42-45% ulja i 35-37% belančevina. Najviše se koristi kao sirovina za proizvodnju veoma kvalitetnog, nerafinisanog, jestivog ulja koje se dobija hladnim ceđenjem. Ulje se uglavnom koristi kao salatno ulje a odlikuje se i lekovitim dejstvom. Prema rezultatima kliničkog testa koji je izveden na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, ulje ove sorte deluje blagotvorno u slučajevima benigne hiperplazije prostate.
Olinka (priznata 1997. godine) je uljana tikva sa ljuskom koja se karakteriše puzavim stablom. Plodovi su veličine 7-10 kg i tamnonarandžaste boje. Iz zrelog ploda zrno se veoma lako vadi. Udeo ljuske u ukupnoj masi vazdušno suvog zrna je 20-24%. Sadržaj ulja i belančevina u intaktnom zrnu je 33-36%, odnosno 31-33%, a u jezgru bez ljuske 43-46%, odnosno 35-37%. Uglavnom se koristi za prženje i grickanje. Prženo zrno je dobrog ukusa i lako se gricka. Olinka i Olivija su 1995. godine priznate u Mađarskoj a u toku je njihovo priznavanje u Sloveniji.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
KRUŠEVAČKI 37 (K-37) NOVA SORTA ŽUTOG ZVEZDANA
Radović Jasmina1, Lugić Z.1, Tomić Zorica1, Jeremić D.2
1Institut SRBIJA - Centar za krmno bilje Kruševac
2IRJ SELEKCIJA - Zavod za šećernu repu Aleksinac
Kruševački 37 (K-37) je nova, visokoproduktivna sorta žutog zvezdana nastala selekcijom u polusrodstvu (polycross) iz autohtonih populacija. Odlikuje se svetlo zelenom, uspravnom stabljikom, bogato obraslom lišćem. Cvast je zvezdasta, žute do narandžaste boje, a seme sitno, tamno smeđe boje, apsolutne težine 1,2 g. Sorta K-37 se odlikuje brzom regeneracijom nakon otkosa i jakim bokorenjem. Karakteriše je povećana otpornost na niske temperature i sušu, kao i zadovoljavajuća poljska rezistentnost na važnije patogene. Ispitivanja sorte K-37 su vršena u periodu 1995-1997, na ogledima Komisije za priznavanje sorti u Kruševcu, Zaječaru i Novom Sadu. Trogodišnji rezultati ukazuju da je sorta K-37 ostvarila značajno veće prinose zelene i suve materije od standardne sorte Bokor u svim godinama i na svim lokalitetima. Za tri godine, ukupan prinos suve materije sorte K-37 je 28,8 tha-1, što je značajno veće od sorte Bokor (27,2 tha-1). Prosečan sadržaj sirovih proteina je bio 18,82%, što je na nivou standarda. Zbog svojih karakteristika sorta je pogodna za gajenje, kako u cistom usevu, tako i u travno-detelinskim smesama. Na osnovu dobijenih rezultata Komisija za priznavanje sorti je donela rešenje o priznavanju sorte žutog zvezdana K-37 i upisala je u registar priznatih sorti.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
MARKO F1 - NOVI HIBRID PARADAJZA ZA PLASTENIČKU PROIZVODNJU
Marković Z., Zdravković Jasmina, Cvikić D.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
Specifičnost uslova gajenja u plastenicima uslovljava da se za taj način uzgoja koriste isključivo hibridi paradajza poluvisokog rasta. Novi F: hibrid paradajza Marko je hibridna kombinacija koja je imala najviše PKS vrednosti između testiranih 40 eksperimentalnih F} hibrida. Hibrid je nastao ukrštanjem linija PCR-96 i SP-34/56. Ove linije dobrih kombinacionih sposobnosti su rezultat višegodišnje selekcije linija paradajza pedigre metodom. Hibrid je snažne biljke, poludeterminantnog rasta, sa prostom cvetnom granom na kojoj se razvija 4-6 plodova i genetskom VFTm otpornošću. Plodovi su okrugli do malo izduženi, bez zelene kragne, svetlo zelene boje kao nedozreli, a intenzivno crvene kao zreli, težine preko 200 g, izuzetne čvrstine i prijatnog ukusa. Hibrid je ranostasan, sazreva 3-5 dana kasnije od Balkana, najviše gajenog hibrida u plastenicima. Posle berbe plodovi se mogu uspešno čuvati 2-3 sedmice. Hibrid je jako prinosan, i pogodan za plasteničku proizvodnju. Nalazi se u ogledima Savezne komisije za priznavanje sorti poljoprivrednog bilja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
PITREF - NOVA SORTA PAPRIKE (Capsicum annum L. var. longum)
Tudžarov T.
Poljoprivredni institut Skoplje, Makedonija
Ukrštanjem domaće sorte Kavardzik koja se odlikuje osrednjim plodovima tipa Sivrije, žute boje, slatkog ukusa i tankog perikarpa i sorte babure Clio (Enza Zaden) koja u tehnološkoj zrelosti ima izrazito zelenu boju, a crvena je u fiziološkoj zrelosti, veoma krupna, debelog perikarpa i sa četiri vrha, dobijen je veoma interesantna heterogeni materijal u periodu od treće do pete generacije od kojeg smo pored ostalog izdvojili i homogenizovali sortu Pitref.
Sorta se odlikuje osrednje razvijenim habitusom sa izrazito tamno zelenim listovima, visine oko 80 cm. Grana se na tri osnovne grane u I stepenu, otporna je na razna oboljenja i cista od viroze. Plod je krupan, dvostran, sa glatkom i tankom pokožicom. Prosečna debljina perikarpa je od 3 do 4 mm, a težina od 100 do 120 g. Plod je žutozelene boje sa izrazitom glazurom. Boja ploda u fiziološkoj zrelosti je tamno crvena, a ukus sladak i privlačan. Dužina vegetacije je oko 100 dana, sa prinosom oko 60-100 t/ha u zavisnosti od načina gajenja. Ova sorta je dobra zamena za Zlatnu medalju.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
ŠUMADINAC - PRVA DOMAĆA AFILA SORTA GRAŠKA (Pisum sativum L.)
Đorđević R.1, Zečević B.1, Zdravković Jasmina1, Cvikic D.1, Pešić V.2
1Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka
2Poljoprivredni fakultet Zemun
Nova afila sorta graška za industrijsku proizvodnju i preradu Šumadinac, stvorena je u Centru za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci. Novi afila genotip nastao je ukrštanjem engleske sorte Filigreen (donatora gena af za bezlisnost) i visoko prinosne domaće rane sorte Maja, peedigre metodom. Novoselekcionisani genotip je vrlo otporan prema poleganju 84% (majka Filigreen 78% i otac Maja 43,7%, normalne grade lišća).
Biljka je tamno zelene boje, visoka 72 cm, sa krupnom zatupastom mahunom, sa devet zelenih i vrlo krupnih i ukusnih zrna. Spada u grupu srednje ranih sorti. Za berbu mladog zrna stiže za 66 dana i ima prosečan prinos oko 9 t/ha mladog zrna. Apsolutna masa zrna je 320 g. Otporna je na fuzarijum i tolerantna je prema pepelnici. Zbog visoke otpornosti prema poleganju i visokog prinosa može se gajiti kao industrijska sorta za mehanizovan način ubiranja kombajnima, jer ne poleže. Nalazi se u ogledima Savezne komisije za priznavanje sorata poljoprivrednog bilja.
Štampano u Zborniku izvoda „TREĆI JUGOSLOVENSKI NAUČNO – STRUČNI SIMPOZIJUM IZ SELEKCIJE I SEMENARSTVA“
Zlatibor, 28-01 jun, 2000.
© 2000 Društvo selekcionera i semenara Republike Srbije
FINA - NOVA SORTA TIKVICE
Stanković Ljiljana, Zdravković Jasmina, Sušić Z., Đorđević R.
Institut SRBIJA - Centar za povrtarstvo, Smederevska Palanka
Sortiment tikvice, ovalnog tipa ploda, u našoj zemlji nije zadovoljavajući. Zahvaljujući specifičnim zahtevima tržišta, u proizvodnji je, uglavnom, zastupljena stara domaća sorta Beogradska tikvica. Prva sorta tikvice, dobijena selekcijom u Centru za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci, priznata je 1998. godine, pod imenom Fina. Sorta je nastala kao rezultat višegodišnje selekcije, iz hibridne kombinacije Beogradska x Izobilna, kombinovanjem metoda selekcije u punom srodstvu (full-sib) i polusrodstvu (half-sib selection). Biljke sorte Fina odlikuju se žbunastim tipom rasta, krupnim, duboko urezanim, tamno zelenim listovima sa srebrnastim flekama. Plodovi su ovalno cilindrični, srednje dugi, u fazi tehnološke zrelosti, svetlo zelene boje, a za berbu stižu 50-55 dana posle setve.